MISTIKA - Klic Božje Ljubezni: KNJIGI - RAZODETJE SVETI BRIGITI ŠVEDSKI - 1. knjiga (v hrvaškem jeziku) + ADAMOVA KNJIGA

Zaradi omejitve števila strani v Bloggerju, sta na tej strani dve knjigi:

1. RAZODETJE SVETI BRIGITI ŠVEDSKI - 1. knjiga (v hrvaškem jeziku) ter za njo

2. ADAMOVA KNJIGA - ETIOPSKI ROKOPISI

_____________________________________________________________________

RAZODETJE SVETI BRIGITI ŠVEDSKI - 1. knjiga

(Knjigo posredujem v hrvaškem jeziku, ker še ni prevedena v slovenski jezik)

Vir:
http://www.prophecyfilm.com/croatian/

***
Riječi našega Gospodina Isusa Krista Njegovoj izabranoj i iskreno ljubljenoj nevjesti, svetoj Brigiti, o objavi svoga najsvetijeg Utjelovljenja, o odbijanju, oskvrnuću i napuštanju naše vjere i krštenja te o tome kako On poziva svoju ljubljenu nevjestu i sve kršćane da Ga vole.

1. poglavlje

„Ja sam Stvoritelj neba i zemlje, jedan u Božanstvu s Ocem i Duhom Svetim. Ja sam onaj koji je govorio patrijarsima i prorocima i onaj kojeg su iščekivali. Zbog njihove žudnje i u skladu s Mojim obećanjem preuzeo sam tijelo bez grijeha i putenosti, ušavši u tijelo Djevice poput sunca što sja kroz najčišći dragulj. Kako svjetlost ne oštećuje staklo ulazeći u njega, tako ni Djevica nije izgubila djevičanstvo kad sam uzeo Ljudskost. Postao sam tijelom tako da se nisam morao odreći svojega Božanstva i nisam manje Bog – s Ocem i Duhom Svetim, vladajući i držeći sve stvari – iako sam bio u utrobi Djevice u svojoj ljudskoj naravi. Kao što se svjetlost nikad ne odvaja od vatre, jednako tako se ni Moje Božanstvo nikada nije odvojilo od Moje Ljudskosti, čak ni u smrti.

Nakon toga dopustio sam da Moje čisto i bezgrešno tijelo bude izranjavano od glave do pete i bude raspeto za sve grijehe čovječanstva. To isto tijelo sada se nudi svakoga dana na oltaru kako bi Me čovječanstvo moglo više ljubiti i češće se spominjati Mojih velikih djela. Ali sada sam posve zaboravljen, zanemaren, prezren i protjeran poput kralja izbačenog iz vlastitog kraljevstva, na čije je mjesto izabran i čašćen najpokvareniji razbojnik.

Svakako sam želio da Moje kraljevstvo bude unutar čovjeka i pravo je da Mu Ja budem kralj i Gospodin, jer Ja sam ga stvorio i otkupio. No on je prekinuo i oskvrnuo vjeru koju mi je obećao na svojem krštenju, prekršio i prezrivo odbio Moje zakone i zapovijedi koje sam mu odredio i otkrio. On voli svoju samovolju i odbija čuti Me. Štoviše, on uzvisuje najpokvarenijeg lopova, đavla, iznad Mene i iskazuje svoju vjeru njemu. Đavao je zaista lopov jer za sebe s pomoću zlih iskušenja, loših savjeta i lažnih obećanja krade ljudsku dušu koju sam Ja otkupio svojom krvlju. Ali on to ne čini jer je jači od Mene; jer Ja sam toliko moćan da mogu učiniti sve stvari jednom riječju i toliko pravedan da ne bih, čak ni kad bi to svi sveti tražili od mene, počinio ni najmanju stvar protiv pravde.

No, budući da čovjek, kojem je dana slobodna volja, svojevoljno odbija Moje zapovijedi i pokorava se đavlu, onda je jedino pravo da iskusi njegovu tiraniju i zlobu. Ja sam đavla stvorio dobrim, ali je pao svojom vlastitom pokvarenom voljom, i takoreći, postao Moj sluga za izvršavanje kazne nad radnicima zla.

Ipak, iako sam sada toliko prezren, Ja sam još uvijek toliko milosrdan da će se svakome tko moli za Moju milost i ponizi se u popravljanju, oprostiti njegovi grijesi, i Ja ću ga spasiti od zlog lopova – đavla. Ali one koji ustraju u preziranju Mene, posjetit ću sa svojom pravdom tako da će, oni koji ju čuju drhtati, i oni koji ju osjete reći: 'Jao nama što smo uopće začeti ili rođeni! Jao nama što smo izazvali Gospodara veličanstva do gnjeva!'

Ali ti, Moja kćeri, koju sam izabrao za sebe i s kojom sada govorim u duhu: voli Me svim srcem svojim – ne onako kako voliš svog sina ili kćer ili roditelje, već više od ičega na svijetu – jer Ja, koji sam te stvorio, ne štedjeh nijedan od Mojih udova u patnji za tvoje dobro. I pored toga, toliko ljubim tvoju dušu da bih, kad bi to bilo moguće, radije dao da Me ponovno razapnu na križ nego da te izgubim. Ugledaj se u Moju poniznost: jer Ja, Kralj slave i anđela, bijah odjeven u ružne, bijedne dronjke i stajah gol uza stup, slušajući vlastitim ušima sve vrste uvreda i poruge. Uvijek podređuj svoju volju Mojoj, jer Moja Majka, tvoja Gospa, od početka do kraja nikada nije željela ništa osim onoga što sam Ja želio.

Ako tako učiniš, tvoje će srce biti s Mojim srcem i bit će zapaljeno Mojom ljubavlju na isti način kao što svaka suha stvar brzo plane u dodiru s vatrom. Tvoja duša toliko će plamtjeti i biti ispunjena Mnome, i Ja ću biti u tebi, da će ti sve svjetovne stvari postati gorke, a sve tjelesne požude poput otrova. Počivat ćeš u Mojim božanskim rukama, gdje nema tjelesnih žudnji, već samo duhovno zadovoljstvo i radost koja će ispuniti ushićenu dušu srećom – u svojoj nutrini i izvana – tako da ne žudi ni za čim i ne misli ni o čemu osim o toj radosti koju ima. Zato voli samo Mene i imat ćeš sve što želiš, i to u izobilju. Nije li pisano po prorocima da se udovičino ulje nije potrošilo sve do dana kada je Gospodin poslao kišu na zemlju? Ja sam istinski prorok! Ako budeš vjerovala Mojim riječima, slijedila ih i ispunjavala, to ulje – radost i slavljenje – tebi se nikada neće potrošiti za cijelu vječnost.“

Riječi našega Gospodina Isusa Krista svojoj kćeri – koju je sada uzeo za svoju nevjestu – o pitanjima istinske vjere, o tome koje vrste uresa, oznaka i htijenja nevjesta mora imati kako bi udovoljila zaručniku.

2. poglavlje

„Ja sam Stvoritelj neba i zemlje, i mora i svega što je u njima. Jedno sam s Ocem i Duhom Svetim – nisam poput bogova od kamenja niti bogova od zlata, kako je bilo u nekadašnjih ljudi, niti poput više bogova, kako su ljudi nekoć mislili, već jedan Bog: Otac i Sin i Duh Sveti, tri osobe, ali jedno u božanskoj naravi, Stvoritelj svega i ni od koga stvoren, nepromjenjiv i svemoguć, vječan - bez početka i kraja. Ja sam onaj koji je rođen od Djevice, bez gubitka svojega Božanstva, već stapajući Ga u svoju Ljudskost kako bih Ja, u jednoj osobi, mogao biti istinski Sin Božji i Sin Djevice. Ja sam onaj koji je visio na križu, koji je umro i bio pokopan, ali je Moje Božanstvo ostalo netaknuto. Iako sam umro u Ljudskosti i tijelu u kojem sam se Ja, jedini Sin, utjelovio, ipak sam živio u svojoj Božanskoj prirodi, bivajući jedan Bog zajedno s Ocem i Duhom Svetim. Isti sam onaj koji je ustao od mrtvih i uzašao na Nebo, i koji sada govori s tobom u Mojem Duhu. Izabrah tebe i uzeh te sebi kao svoju nevjestu kako bih ti pokazao putove svijeta i svoje božanske tajne, jer je takva Moja volja. Ti si također Moja s pravom, jer kada je tvoj suprug umro, ti si povjerila svu svoju volju u Moje ruke, i nakon njegove smrti razmišljala si i molila o tome kako bi trebala postati siromašna i odreći se svega radi Mene. Zbog toga, si ti po pravu Moja, zbog te tvoje velike ljubavi, i Ja ću se zato pobrinuti za tebe.

Stoga te uzimam za svoju nevjestu i za Moje vlastito zadovoljstvo, kakvo dolikuje Bogu da ga ima sa čednom dušom. Dužnost je nevjeste biti spremna za vjenčanje kad zaručnik to odredi kako bi bila prikladno odjevena i čista. Bit ćeš čista ako ti misli uvijek budu na tvojim grijesima, na tome kako sam te pri krštenju očistio od Adamova grijeha i kako sam bio strpljiv i podupirao te kad bi pala u grijeh.

Nevjesta bi trebala nositi i oznake svojega zaručnika na svojim grudima, što znači da bi trebala motriti i posvetiti pozornost na usluge i dobročinstva koja sam učinio za tebe: primjerice, kako sam te stvorio plemenitom dajući ti tijelo i dušu, kako sam te obogatio uzvišenošću dajući ti zdravlje i prolazna dobra, kako sam te dobrostivo i s ljubavlju spasio svojom smrću i vratio ti tvoje nebesko nasljedstvo – ako ga želiš imati. No nevjesta također treba i ispunjavati volju zaručnika. A što je Moja volja osim da Me želiš voljeti više od svih drugih stvari i da ne želiš ništa drugo osim Mene?

Sve stvari sam stvorio za dobrobit ljudskog roda i sve mu stvari učinio podložnima. Ipak, on voli sve osim Mene i ne mrzi ništa osim Mene. Otkupio sam mu nasljedstvo koje je izgubio zbog svojih grijeha. No ljudski je rod postao toliko lakomislen i nerazuman da više voli prolazni sjaj, koji je poput morske pjene što se u trenutku diže poput planine, a potom brzo pada ni u što, umjesto vječne slave u kojoj je neugasivo dobro.

Ali ako ti, Moja nevjesto, ne žudiš ni za čim osim za Mnom, ukoliko prezireš sve stvari radi Mene – ne samo djecu i rodbinu, već i čast i obilje – dat ću ti najdragocjeniju i divnu nagradu. Neću ti dati ni zlato ni srebro, već sebe kao tvog zaručnika i nagradu – Ja, koji sam Kralj Slave. Ako se stidiš biti siromašna i prezrena, razmisli o tome kako Ja, tvoj Bog, prođoh taj put prije tebe, kad Me Moji sluge i prijatelji napustiše na zemlji; jer ne bijah tražio prijatelje na zemlji, već prijatelje u nebu. I ako se brineš ili bojiš tereta i težine rada i bolesti, razmisli koliko je teže gorjeti u paklu! Što bi zaslužila da si uvrijedila bilo kojeg zemaljskog gospodara kao što si Mene? Jer iako te volim svim svojim srcem, ipak ne djelujem protiv pravde čak ni u najmanjoj mjeri.

Stoga, kao što si griješila u svakom dijelu tijela, isto tako trebaš dati zadovoljštinu i pokoru u svakom dijelu tijela. No zbog tvoje dobre volje i odluke da nadoknadiš svoje grijehe, promijenit ću Moju pravdu u milost i zamijeniti ti prethodnu bolnu kaznu za manju pokoru. Zato prigrli s radošću i preuzmi na sebe to malo posla kako bi što prije bila očišćena od grijeha i dosegla svoju veliku nagradu. Jer nevjesta bi se trebala umoriti radom uz svojega zaručnika kako bi se s još više pouzdanja mogla odmoriti s njim.“

Riječi mudrosti našega Gospodina Isusa Krista svojoj nevjesti o tome kako Ga treba ljubiti i slaviti, Njega - zaručnika, i o tome kako zli vole svijet i mrze Boga.

3. poglavlje

„Ja sam Bog tvoj i Gospodin, onaj kojem se klanjaš i častiš ga. Ja sam onaj koji svojom snagom drži nebo i zemlju; ne podupiru ih niti stupovi, niti išta drugo. Ja sam onaj kojega se u obličju kruha daje i nudi svaki dan na oltaru kao istinskoga Boga i istinskoga čovjeka. Ja sam onaj isti koji je izabrao tebe. Štuj Mog Oca! Voli Me! Slušaj Moj Duh! Štuj Moju Majku kao svoju Gospu! Štuj sve Moje svete! Čuvaj istinsku vjeru koju ćeš naučiti od onoga koji je unutar sebe iskusio sukob dva duha – duha laži i duha istine – i uz Moju pomoć pobijedio. Održavaj istinsku poniznost! A što je istinska poniznost ako ne ponašati se onako kakva uistinu jesi, i hvaliti Boga za dobre stvari koje nam je dao?

Ali sada ima mnogih koji mrze Mene i moja djela, koji Moje riječi vide kao jadne i isprazne, a umjesto toga, s uzbuđenjem i ljubavlju prigrljuju bludnika: đavla. Što god činili za Mene, čine to s prigovaranjem i gorčinom. Ne bi čak ni priznali Moje ime niti Mi služili da se ne boje mišljenja drugih ljudi. Toliko vole ovaj svijet da se nikad ne umore radeći za njega noću i danju, izgarajući s ljubavlju prema njemu. Njihova mi je služba draga kao ona onoga koji daje svom neprijatelju novac da mu ubije vlastitog sina! To je ono što oni čine za Mene. Daju Mi nešto milostinje i slave Me svojim usnama kako bi pridobili uspjeh u svijetu i ostali u svojim počastima i grijesima. Dobar Duh stoga je spriječen u njima i oni su onemogućeni postići ikakav napredak u činjenju dobra.

No ako Me želiš voljeti svim svojim srcem i žudjeti ni za čim drugim osim za Mnom, privući ću te k sebi kroz ljubav, baš kao što magnet privlači metal. Položit ću te na svoju ruku koja je toliko snažna da je savijenu nitko ne može ispraviti, i toliko čvrsta da je ispruženu nitko ne može saviti, i toliko slatka da nadilazi svaki miomiris i ne može se usporediti ni sa jednom slatkom stvari ili užitkom ovoga svijeta.“

OBJAŠNJENJE

Učitelj Kristove nevjeste bio je sveti teolog i kanonik Linköpinga imenom Master Mathias od Švedske. On je napisao izvrstan komentar o čitavoj Bibliji. Patio je od vrlo suptilnih đavlovih iskušenja, uključujući i mnoge hereze protiv katoličke vjere. No ipak je nadvladao sve kušnje uz Kristovu pomoć i đavao ga nije mogao svladati, što je jasno navedeno u biografiji svete Brigite. Upravo je Master Mathias napisao uvodni tekst za ove knjige, koji počinje ovako: 'Stupor et mirabilia'. Bio je sveti čovjek velike duhovne snage u riječi i djelu. Kada je umro u Švedskoj, Kristova nevjesta živjela je u Rimu. Za svoje molitve čula je glas koji joj je govorio u duhu: 'Sretan si, Master Mathias, zbog krune koja ti je pripremljena na nebu. Sada dođi mudrosti kojoj nema kraja!'

O Masteru Mathiasu više se može čitati u ovoj, 1. knjizi (u 52. poglavlju), 5. knjizi (u odgovoru na 3. pitanje u zadnjem ispitivanju) i 6. knjizi (75. i 89. poglavlje).

Riječi našega Gospodina Isusa Krista svojoj nevjesti o tome kako se ne treba bojati ili misliti da su otkrivenja koja joj je On rekao došla od zlog duha, te o tome kako razlikovati zlog duha od dobroga.

4. poglavlje

„Ja sam tvoj Spasitelj i Otkupitelj. Zašto si se bojala Mojih riječi i sumnjala u njih? Zašto si se pitala dolaze li od dobrog ili zlog duha? Reci mi, što si to našla u Mojim riječima a da ti tvoja savjest nije rekla da tako postupiš? Jesam li ti ikad zapovjedio išta suprotno razumu?“

Nevjesta je odgovorila: 'Ne, sve što si mi rekao bilo je potpuno istinito i razumno, i jako sam pogriješila.' Zaručnik, Isus, odgovorio joj je: 'Pokazao sam ti tri stvari po kojima bi mogla prepoznati dobrog duha: pozvao sam te da poštuješ svoga Boga, koji te stvorio i dao ti sve što imaš; i tvoj ti razum također govori da ga poštuješ iznad svih stvari. Nadalje, pozvao sam te da zadržiš istinsku vjeru, dakle da vjeruješ da ništa nije stvoreno i ne može biti stvoreno bez Boga. Također sam te pozvao da voliš razuman rad i umjerenost u svim stvarima, jer je svijet stvoren radi čovjeka, kako bi ga čovjek mogao koristiti za svoje razumne potrebe, a ne za neumjerenost.

Na isti način možeš prepoznati i nečisti duh, đavla, po tri stvari suprotne prethodnima: on te iskušava i savjetuje ti da tražiš i želiš svoju vlastitu slavu te da budeš ponosna na stvari koje su ti dane. On te također navodi na nevjeru i neumjerenost u cijelom tijelu i čini da ti srce izgara za njima. Katkad također vara ljude u vanjskom liku dobrog duha. To je razlog zašto sam ti zapovjedio da uvijek provjeravaš svoju savjest i otkrivaš je mudrim duhovnim ljudima!

Stoga ne sumnjaj da je dobar Božji duh s tobom kada ne žudiš ni za čim drugim osim za Bogom i kada sva plamtiš Njegovom ljubavlju. Samo Ja mogu to postići i tada je đavlu nemoguće približiti se. Đavao se ne može približiti ni zlim ljudima ako ja to ne dopustim, bilo zbog njihovih grijeha, bilo zbog neke tajne prosudbe koju znam samo Ja. Jer i on je Moje stvorenje, kao i sve druge stvari – stvorio sam ga dobrog, ali je on učinio sebe zlim svojom vlastitom opakošću – i stoga, Ja sam Gospodar nad njim.

Zato oni koji Me optužuju, lažu kad kažu da su svi koji Mi služe s velikom i božanskom odanošću ludi i opsjednuti đavlom. Govore da sam poput čovjeka koji svoju kreposnu i vjernu ženu predaje preljubu. Bio bih takav kada bih dopustio da pravednik i bogoljuban čovjek bude predan đavlu! No zato što sam vjeran, đavao nikada neće ovladati dušom nijednoga čovjeka koji Mi revno služi. Iako Moji prijatelji katkad izgledaju ludo ili nerazumno, to nije zato što ih muči đavao, ili zato što Mi služe s gorljivom i pobožnom revnošću. Razlog tome skrivena je mana ili slabost u mozgu ili neki drugi skriveni razlog, koji služi da ih učini poniznima. Katkad se može dogoditi da đavao od Mene dobije moć nad tijelima dobrih ljudi kako bi dobili veću nagradu u budućnosti ili kako bi im zamračio njihove savjesti. No on nikada ne može vladati dušama onih koji imaju vjeru u Mene i koji Me ljube.“

Kristove riječi Njegovoj nevjesti ispunjene najvećom ljubavlju, o prekrasnoj prispodobi divnog dvorca koji predstavlja svetu borbenu Crkvu i o tome kako će Božja crkva biti ponovno izgrađena molitvama uzvišene Djevice i svetih.

5. poglavlje

„Ja sam Stvoritelj svih stvari – Ja, Kralj Slave i Gospodin anđela. Za sebe sam sagradio divan dvorac i u njega smjestio svoje izabranike, ali Moji neprijatelji potkopali su mu temelje i toliko nadvladali Moje prijatelje da im srž kostiju izlazi iz stopala dok sjede na drvenim kladama. Usta su im razbijana kamenjem, mučeni su glađu i žeđu. Štoviše, neprijatelji progone i njihova Gospodina. Moji prijatelji sada mole za pomoć u suzama i jecajima; i pravda zove na osvetu, no milost kaže da se oprosti.

Tada Bog reče svojoj nebeskoj vojsci koja stajaše oko Njega: 'Što mislite o onima koji zauzeše Moj dvorac?' Svi odgovoriše jednoglasno: 'Gospodine, sva pravednost u Tebi je, i u Tebi mi vidimo sve stvari. Ti jesi bez početka i kraja, Božji Sine, i sav je sud dan Tebi. Ti si njihov sudac.' I On reče: 'Iako znate i vidite sve stvari u Meni, ipak, radi Moje nevjeste koja stoji pokraj Mene, recite Mi koja je pravedna kazna?' Oni rekoše: 'Ovo je pravda: da oni koji potkopaše zid budu kažnjeni kao kradljivci, da oni koji ustrajavaju u zlu budu kažnjeni kao uljezi, zarobljeni da budu pušteni na slobodu, a gladni nahranjeni.'

Tada Marija, Majka Božja (koja je do sada šutjela), reče: 'O moj Gospodine i najdraži Sine, Ti si bio u mojoj utrobi kao istinski Bog i čovjek. Po Tvojoj milosti posvetio si Mene, koja bijah ništa doli zemljana posuda. Usrdno Te molim: budi još jednom milostiv prema njima!' Onda Gospodin odgovori svojoj Majci: 'Neka su blagoslovljene riječi iz Tvojih usta, koje se poput slatkog miomirisa uzdižu do Boga. Ti si Kraljica i slava anđela i svih svetih, jer Boga si i sve svete obradovala. Zato što je Tvoja volja bila kao Moja od početka Tvoje mladosti, učinit ću još jednom kako želiš.'

Potom On reče vojsci svetaca: 'Zato što ste hrabro se borili, i zbog vaše ljubavi, dozvolit ću si biti smiren zasad. Evo, ponovno ću izgraditi svoj zid zbog vaših molitva. Oslobodit ću i izliječiti one koji su bili silom potlačeni, i udijeliti čast stostruko veću od poniženja koja su pretrpjeli. Ali ako nasilnici i činitelji pogrešnih stvari budu molili za Moju milost – dat ću im mir i milost. Međutim oni koji preziru Moju milost, osjetit će Moju pravednost.'

Potom reče svojoj nevjesti: 'Moja nevjesto, tebe odabrah i odjenuh te u svoj Duh. Čuješ Moje riječi i riječi Mojih svetih. Iako sveti vide sve stvari u Meni, usprkos svemu, progovoriše radi tebe, kako bi ti mogla razumjeti, jer ti, koja si još uvijek u tijelu, ne možeš vidjeti sve stvari u Meni kao što mogu oni koji su duh. Sada ću ti također pokazati što te stvari označavaju.

Dvorac o kojem sam ti pričao, sveta je Crkva i duša kršćana koju sam sagradio svojom vlastitom krvlju i krvlju svetaca. Zacemtirao sam je i ispunio žbukom svoje ljubavlju te smjestio svoje prijatelje i izabranike u nju. Njen temelj istinska je vjera, a to je vjera da sam Ja pravedan i milosrdan sudac.

No sada je njezin temelj potkopan jer svi vjeruju i propovijedaju da sam Ja milosrdan, ali gotovo nitko ne propovijeda niti vjeruje da sam pravedan sudac. Mene vide kao nepravednog suca! Sudac bi uistinu bio nepravedan i pokvaren kad bi iz milosti dopustio pokvarenima da odu nekažnjeni kako bi mogli tlačiti pravednike još više! Ali Ja sam doista pravedan i milosrdan sudac; jer Ja neću dopustiti da niti najmanji grijeh prođe nekažnjen, niti da najmanje dobro prođe nenagrađeno. Potkopavanjem ovog zida u svetu Crkvu ušli su ljudi koji griješe bez straha, koji niječu da sam Ja pravedan sudac i koji muče Moje prijatelje tako teško kao da su ukliješteni u klade. Mojim prijateljima nisu dane ni radost ni utjeha, već im se umjesto toga nanose sve vrste poruga i muka kao da su opsjednuti đavlom. Kada kažu istinu o Meni, odbija ih se i optužuje da lažu. Oni vatreno žele slušati ili govoriti o Meni, ali nema nikoga tko bi ih slušao ili im govorio istinu. Osim toga, Mene – Gospodina i Stvoritelja, huli se i odbija, jer govore: 'Ne znamo postoji li Bog, a ako i postoji, ne marimo za to!' Moju zastavu bacaju na zemlju i gaze ju svojim nogama govoreći: 'Zašto je patio? Što mi imamo od toga? Kad bi ispunjavao našu požudu i volju, to bi nam bilo dovoljno. Može zadržati svoje kraljevstvo i nebo!' Želim im doći, ali oni kažu: 'Radije ćemo umrijeti, nego predati svoju vlastitu volju!'

Evo, nevjesto Moja, kakvi su oni ljudi! Ja sam ih stvorio, i mogao bih ih uništiti i prokleti jednom riječju kada bih htio. Kako su bestidni i bahati prema Meni! Ali zbog molitva Moje Majke i svih svetih još sam uvijek toliko milosrdan i strpljiv da ću im uputiti riječi svojih usta i ponuditi im svoju milost. Ako ih žele prihvatiti, bit ću blag. U suprotnom, spoznat će Moju pravdu i poput lopova biti javno osramoćeni pred anđelima i ljudima, i svaki od njih bit će osuđen od svih njih. Poput ljudi koji vise na vješalima i izjedaju ih vrane, i njih će proždirati demoni, ali neće umirati. Baš kao što oni koji su kažnjeni u kladama nemaju mira, i oni će također imati bol i gorčinu svugdje oko sebe. Najužarenija rijeka teći će im u usta, ali njihovi trbusi neće biti napunjeni, i njihova kazna ponavljat će se svakog dana.

No Moji prijatelji bit će otkupljeni i utješeni riječima što dolaze iz Mojih usta. Oni će vidjeti Moju pravdu zajedno s Mojom milošću. Zaodjenut ću ih u oružje svoje ljubavi i učiniti ih toliko snažnima da će neprijatelji vjere pasti poput prašine i biti postiđeni u vječnosti kad spoznaju Moju pravdu. Da, zasigurno će biti postiđeni zbog zloporabe Moje strpljivosti.“

Riječi Kristove Njegovoj nevjesti o tome kako Duh Sveti ne može ostati s nepravednima, o razdvajanju nepravednih od dobrih i o tome kako su dobri ljudi, naoružani duhovnim oružjima, poslani u rat protiv svijeta.

6. poglavlje

„Moji su neprijatelji poput najopasnijih zvijeri koje se nikad ne mogu zasititi ili mirovati. Ljubavi prema Meni nema u njihovim srcima pa su toliko prazna da nikad ne dopuštaju da u njih uđe misao o Mojoj patnji; i niti jednom duboko u njihovu srcu nije se mogla čuti riječ: 'O Gospodine, Ti si nas otkupio, budi slavljen zbog svoje gorke patnje!' Kako da Moj Duh ostane s ljudima koji nemaju pobožne ljubavi prema Meni i koji svojevoljno izdaju druge kako bi zadovoljili svoju volju? Njihova su srca puna odvratnih crva, to jest puna svjetovnih žudnji. Đavao je ostavio svoju prljavštinu u njihovim ustima i zato im Moje riječi ne mogu udovoljiti.

Zato ću njih odijeliti od svojih prijatelja svojom pilom i, kao što nema gorčeg načina za umiranje nego biti prepiljen, tako neće biti ni kazne koju oni neće okusiti. Njih će đavao prepiliti nadvoje i odvojiti od Mene! Toliko su Mi mrski da će i svi oni koji prianjaju uz njih, i slože se s njima, također biti odvojeni od Mene.

Stoga Ja upućujem svoje prijatelje kako bi mogli odvojiti đavle od Mojih pripadnika, zato što ovi uistinu jesu Moji neprijatelji. Upućujem svoje prijatelje kao vitezove u rat. Svatko tko suzbije i obuzda svoje tijelo i suzdrži se od zabranjenih stvari, Moj je istinski vitez. Umjesto koplja, imat će riječi koje sam Ja rekao svojim ustima, a u svojim rukama mač istinske vjere. Njihova prsa bit će pokrivena oklopom ljubavi i, što god im se dogodilo, neće Me manje voljeti. Oni će imati štit strpljivosti na svojem boku kako bi mogli trpjeti i strpljivo izdržati sve stvari. Zaštitio sam ih poput zlata u posudi; oni će ići preda Mnom i hodati Mojim putovima.

Prema putevima pravde, ni Ja ne bih mogao ući u slavu veličanstva bez muke u svojoj ljudskoj prirodi, pa kako će onda oni ući u nju? Ako je njihov Gospodin ustrajao usprkos boli i patnji, nije iznenađenje da i oni pate. Ako je njihov Gospodin izdržao udarce i mučenje, za njih nije previše izdržati riječi i proturječnosti. Oni se ne bi trebali bojati, jer Ja ih nikada neću napustiti. Baš kao što je za đavla nemoguće dotaći i odvojiti srce od Boga, tako mu je nemoguće i odvojiti njih od Mene. I budući da su u mojim očima poput najčišćeg zlata, Ja ih nikada neću napustiti, čak ni kada ih se iskušava s malo vatre, jer im je ta vatra dana radi veće nagrade i sreće.“

Riječi slavne Djevice svetoj Brigiti o tome kako se odijevati te kojom bi se vrstom odjeće i nakita njezina kći trebala urešavati i odijevati.

7. poglavlje

„Ja sam Marija koja je rodila Sina Božjeg, istinskog Boga i istinskog čovjeka. Ja sam Kraljica Anđela. Moj te sin voli svim svojim srcem. Stoga bi ti trebala voljeti Njega. Ti bi trebala biti urešena najprikladnijom odjećom, i Ja ću ti pokazati kako i koja bi to vrsta odjeće trebala biti. Kao što si prije imala potkošulju, košulju, cipele, ogrtač i broš na svojim prsima, tako ćeš sada imati duhovnu odjeću.

Potkošulja koju ćeš imati, skrušenost je zbog tvojih grijeha; jer kako je potkošulja najbliža tijelu, tako su skrušenost i ispovijed prvi način za obraćenje Bogu. Kroz njih se um, koji je jednom uživao u grijehu, pročišćava, a nečedno tijelo suzdržava od zlih požuda. Dvije cipele dvije su namjere: imenom, volja da se popraviš u odnosu na svoje prošle grijehe i volja da činiš dobro i suzdržiš se od zla. Tvoja košulja ufanje je u Boga; i kao što košulja ima dva rukava, tako neka pravednost i milosrđe idu uz tvoje ufanje, tako da ćeš se ufati u milosrđe Boga, ali ne zaboraviti Njegovu pravednost. Spominji se njegove pravednost i oštrog suda na takav način da ne zaboraviš Njegovo milosrđe, jer On ne čini pravdu bez milosrđa, niti milosrđe bez pravednosti. Ogrtač je vjera, jer kao što ogrtač pokriva sve i sve je zatvoreno njime, tako i čovjek može razumjeti i dostići sve stvari preko vjere. Taj bi ogrtač trebao biti urešen znakovima ljubavi tvoga zaručnika – redom, kako te stvorio, kako te otkupio, kako te podigao i vodio u svojem duhu te otvorio tvoje duhovne oči. Broš, koji bi uvijek trebao biti na tvojim prsima, često je razmatranje Njegovih patnji: kako je bio izrugivan i bičevan, kako je živ visio na križu, krvav i izranjavan po cijelom tijelu, kako se u smrti cijelo Njegovo tijelo treslo u najtežoj boli i patnji te kako je preporučio svoj duh u ruke svojega Oca. Neka taj broš bude uvijek na tvojim prsima! Na tvojoj bi glavi trebala biti i kruna, koja znači da bi trebala biti čedna u svojim žudnjama toliko da bi radije trpjela udarce i bol nego bila dodatno okaljana.

Stoga budi skromna i ljubazna i ne misli ni o čemu, i ne žudi ni za čim osim za svojim Bogom i Stvoriteljem – jer kad imaš Njega, imaš sve! Tako urešena, trebaš čekati svojega Zaručnika.“

Riječi Kraljice neba njezinoj ljubljenoj kćeri, svetoj Brigiti, kojima je uči kako bi trebala ljubiti i slaviti Sina Božjeg zajedno s njegovom blagoslovljenom Majkom.

8. poglavlje

„Ja sam Kraljica neba. Ti si zabrinuta kako bi Me trebala slaviti i častiti. Znaj i budi sigurna da je svako slavljenje Mojega Sina također slavljenje Mene, i da oni koji obeščašćuju Njega, obeščašćuju i Mene. To je tako jer Ja sam Ga voljela i On je volio Mene toliko silno da smo oboje bili poput jednog srca. On je toliko veličanstveno častio Mene, koja sam samo zemljana posuda, da Me podigao iznad svih anđela. Stoga bi Me trebala častiti ovako: 'Blagoslovljen budi, Bože, Stvoritelju svih stvari, koji si se udostojio spustiti u utrobu Djevice Marije! Blagoslovljen budi, Bože, koji si htio biti u Djevici Mariji ne bivajući joj teret, i koji si se udostojio uzeti bezgrešno začeto tijelo od Nje bez grijeha! Blagoslovljen budi, Bože, koji si došao Djevici, donio radost u Njezinu dušu i Njezino cijelo tijelo, i koji si izašao iz Nje bez grijeha, a na radost čitavoga Njezina tijela! Blagoslovljen budi, Bože, koji si nakon svojega uzašašća na nebo obradovao Djevicu Mariju, svoju Majku, neprekidnim stanjem blaženstva i posjetio je sa svojom utjehom! Blagoslovljen budi, Bože, koji si uzeo tijelo i dušu Djevice Marije, svoje Majke, na nebo i počasno ju smjestio iznad svih anđela, zdesna svojem Božanstvu! Imaj milosti za mene zbog svih Njezinih molitvi!“

Riječi Kraljice Neba njezinoj voljenoj kćeri o predivnoj ljubavi Sina prema svojoj djevičanskoj Majci i o tome kako je Majka Kristova bila začeta u najkreposnijem braku i posvećena u utrobi. Ona govori o tome kako je bila uzeta na Nebesa, tijelom i dušom, o snazi svojeg imena te dobrim i zlim anđelima koji su dani ljudima za njihovu zaštitu ili sud.

9. poglavlje

„Ja sam Kraljica Neba. Voli Mojega Sina jer On je najdostojniji; kad imaš Njega, imaš sve što je vrijedno. On je i najžuđeniji; kad imaš Njega, imaš sve za čime se žudi. Voli Ga i zato što je najkreposniji; kad imaš Njega, imaš svaku krepost. Želim ti reći kako je Njegova ljubav bila divna za Moje tijelo i dušu te koliko je častio Moje ime. Moj Me Sin volio prije nego što sam Ja voljela Njega jer On je Moj Stvoritelj.

On je sjedinio mojeg oca i majku u braku toliko kreposnom da se u ono vrijeme nije moglo pronaći kreposnijeg braka. Oni se nikada nisu htjeli sjediniti osim po Zakonu i samo s namjerom da dobiju potomstvo.

Kada im je anđeo otkrio da će roditi Djevicu od koje će doći spasenje svijeta, radije bi bili umrli nego se sjedinili u putenoj ljubavi; požuda u njima bila je ugašena. Uvjeravam te da je to kad su se sjedinili, bilo u božanskoj ljubavi i zbog anđelove poruke, a ne zbog putene požude, nego protiv njihove volje i iz ljubavi prema Bogu. Na taj način stvoreno je Moje tijelo iz njihova sjemena i kroz božansku ljubav. Potom, kad je Moje tijelo stvoreno i oblikovano, Bog je u nj ulio stvorenu dušu iz svojega božanstva i duša je odmah bila posvećena zajedno s tijelom, a anđeli su je čuvali i služili joj danju i noću. Kada je Moja duša bila posvećena i združena s tijelom, Moja je majka osjetila tako veliku radost da se to nije moglo opisati!

Nakon toga, kada se vrijeme Mojega života ispunilo, Moj Sin prvo je uzdigao Moju dušu – jer ona je bila gospodarica tijela – na mjesto savršenije od drugih na nebesima, zdesna Njegovu Božanstvu. Kasnije je također uzdigao i Moje tijelo na takav način da tijelo niti jednog drugog stvorenja nije tako blizu Bogu kao Moje. Vidi kako je Moj Sin volio Moju dušu i Moje tijelo! Ipak, ima nekih ljudi zlobnog duha koji odriču da sam bila uzdignuta na Nebesa, dušom i tijelom, i onih koji jednostavno ne znaju bolje. Ali ovo je najsigurnija istina: Ja sam, tijelom i dušom, bila uzdignuta na Nebesa!

Sada čuj kako je Moj Sin proslavio Moje ime! Moje je ime Marija, kako je rečeno u evanđeljima. Kad anđeli čuju to ime, oni se u svojim mislima raduju i zahvaljuju Bogu na velikom milosrđu koja je činio kroz Mene i sa Mnom, i jer vide Ljudskost Mojeg Sina proslavljenu u Njegovu Božanstvu. Oni u vatri Čistilišta raduju se u najvećoj radosti, poput bolesnog čovjeka prikovanog za krevet ako dobije riječ utjehe koja krijepi njegovu dušu: iznenada je prepun radosti! Kada dobri anđeli čuju Moje ime, odmah se primaknu pravednome, čiji su čuvari, i raduju zbog njegova napredovanja u dobrim djelima i krepostima.

Svi su ljudi dobili i dobre anđele za svoju zaštitu i loše anđele kako bi ih iskušavali. Dobri anđeli nisu odvojeni od Boga; oni poslužuju dušu ne napuštajući Boga. Njegov pogled uvijek je na njima. Štoviše oni potpaljuju i potiču dušu da čini dobro. Svi demoni , međutim, drhte od straha na ime Marijino! Kada čuju ime 'Marija', odmah ispuštaju dušu iz kandži kojima su ju držali. Kao što ptica ili jastreb, sa svojim kandžama i kljunom zabodenim u lovinu, smjesta ispušta istu čim čuje neki zvuk, ali se brzo vraća kada vidi da se nakon toga ništa ne događa; tako rade i demoni – uplašeni kada čuju Moje ime – puste dušu. No vraćaju se i dolete natrag brzinom strijele ako nije došlo ni do kakva poboljšanja.

Nitko nije tako hladan u svojoj ljubavi prema Bogu (osim ako je proklet) da neće osjetiti kako ga đavao oslobađa od njegovih uobičajenih grijeha ako samo zazove Moje ime s istinskom namjerom da se više nikad ne vraća svojim zlim djelima. Đavao se neće nikada vratiti osim ako taj nastavi svojom voljom činiti smrtne grijehe. No povremeno se đavlu ipak dopušta uznemiravati ga radi njegove veće nagrade. No đavao ga nikada neće posjedovati.“

Riječi Djevice Marije njezinoj kćeri, koje prikazuju korisnu pouku o tome kako bi ona trebala živjeti i koje opisuju mnoge divne stvari o Kristovoj patnji.

10. poglavlje

„Ja sam Kraljica Neba, Majka Božja. Rekoh ti da nosiš broš na svojim prsima. Sada ću ti još potpunije pokazati kako sam od početka, kad prvi put čuh i shvatih kako Bog postoji, uvijek, i sa strahom, brinula o svojem spasenju i svojem pridržavanju Njegovih zapovijedi. Ali kad sam više naučila o Bogu – kako je On Moj Stvoritelj i sudac svih Mojih djela – voljela sam Ga još i više, uvijek smjerna i oprezna kako Ga ne bih uvrijedila riječju ili djelom.

Kasnije, kad sam čula da je On dao Zakon i zapovijedi narodu i činio tako velika djela kroz njih, čvrsto sam odlučila u svojoj duši da nikada neću voljeti nikoga osim Njega i sve su svjetovne stvari postale za mene najgorče. No kada sam još kasnije čula da će sam Bog otkupiti svijet i biti rođen od Djevice, bila sam preplavljena tako snažnom ljubavlju prema Njemu da nisam mislila ni na što osim na Boga, niti sam željela išta osim Njega. Povukla sam se koliko sam mogla iz razgovora i nazočnosti roditelja i prijatelja te dala svu svoju imovinu siromašnima, ne zadržavši za sebe ništa osim oskudne hrane i odjeće.

Ništa me nije ispunjavalo osim Boga! Stalno sam u svojem srcu željela doživjeti vrijeme Njegova rođenja, a možda i zavrijediti da postanem bezvrijedna sluškinja Majke Božje. Također, u svojem srcu obećah da ću zadržati svoje djevičanstvo, ako je to Njemu prihvatljivo, te da neću imati imetka na ovome svijetu. No ako Bog želi drugačije, Moja volja bijaše da se ostvari Njegova volja, a ne Moja; jer vjerovala sam da On može napraviti sve stvari i nisam željela ništa osim onoga što je bilo najkorisnije i najbolje za Mene. Zato svu svoju volju povjerih Njemu.

Kada se približilo vrijeme da se djevice prikažu u hramu Gospodinovu, i Ja bijah među njima zbog pobožne pokornosti Mojih roditelja Zakonu. U sebi mišljah da Bogu ništa nije nemoguće, pa kako je On znao da ne želim ništa i ne žudim ni za čim osim za Njim, tako sam i Ja znala da bi On zaštitio Moje djevičanstvo ako to želi. Ako i ne, htjedoh da se ostvari Njegova volja. Nakon što sam čula sve zapovijedi u hramu, vratila sam se kući, izgarajući sada više nego ikad ljubavlju prema Bogu, a svakim danom plamtjeli su novi plamenovi i žudnje ljubavi.

Zbog tog razloga povukla sam se još više od svih i bila sama danju i noću, jako se bojeći, više od svega, da Moja usta ne kažu ili Moje uši ne čuju ništa suprotno Božjoj volji, ili da Moje oči ne vide ništa zavodljivo ili štetno. Također sam se u tišini bojala i jako brinula da šutim o stvarima o kojima bih, umjesto toga, trebala govoriti.

Dok sam se tako bojala u svojemu srcu, sama sa sobom i dajući sve svoje nade Bogu, na Mene siđe veliko nadahnuće o Božjoj silnoj moći, i sjetih se kako Mu služe anđeli i sve i sve stvoreno, i kako je Njegova slava neopisiva i bezgranična. Dok bijah tako očarana tom mišlju, vidjela sam tri predivne stvari: vidjela sam zvijezdu, ali ne onakvu kakva sja na nebu; vidjela sam svjetlost, ali ne onakvu kakva sja na ovom svijetu; osjetila sam miomiris, ali ne biljaka, niti ičega od ovog svijeta. To je bio najveći ushit i uistinu neopisivo, i toliko me ispunilo da sam klicala s radošću!

Odmah potom začuh glas – ali ne glas iz ljudskih usta – i kad ga čuh, zadrhtah s velikim strahom da bi to moglo biti priviđenje ili varka zlog duha. No ubrzo zatim ispred mene pojavi se anđeo Božji; bio je poput najljepšeg od stvorenih ljudi, ali ne u tijelu kao što je tijelo stvorenog čovjeka, i reče mi: 'Zdravo, milosti puna, Gospodin je s Tobom!' Kad to začuh, upitah se što je time mislio i zašto je došao k Meni s takvim pozdravom, jer sam znala i vjerovala da nisam vrijedna nečega takvog – ili bilo kakve dobre stvari! No znah i da Bogu ništa nije nemoguće ako On tako želi.

Onda mi se anđeo opet obrati: 'Dijete koje ćeš roditi, bit će sveto i zvat će se Sin Božji. Neka bude kako je volja Njegova.' No čak ni tada nisam se smatrala vrijednom, niti sam pitala anđela zašto i kada će se to dogoditi. Umjesto toga pitala sam ga kako je moguće da ja, bezvrijedna sluškinja, koja nije upoznala nijednog muškarca, mogu postati Majka Božja. Anđeo mi odgovori (kako upravo rekoh): 'Bogu ništa nije nemoguće, jer što god poželi učiniti biti će učinjeno.'

Kad začuh te riječi anđela, osjetih najžarkiju želju postati Majkom Božjom i Moja duša progovori od ljubavi i žudnje, rekavši: 'Evo Me: Tvoja će se volja ostvariti u Meni!' S tim je riječima moj Sin začet u Mojoj utrobi, na neopisivu radost Moje duše i cijelog tijela! Dok sam ga imala u svojoj utrobi, nosila sam ga bez ikakve boli, bez težine i neugode. Postadoh ponizna u svim stvarima, znajući da je onaj kojeg nosim Svemogući!

Kad Ga rodih, to također bijaše bez ikakve boli ili grijeha, baš kako je i začet, ali s takvim uzvišenjem i radošću duše i tijela da Moja stopala nisu osjećala tlo na kojem su stajala zbog te neopisive radosti! Kao što je ušao u moje tijelo na radost moje duše, tako ga je i napustio, sačuvavši moje djevičanstvo nedirnutim te moju dušu i cijelo tijelo u stanju neopisive radosti i slavljenja.

Kada gledah na Njegovu ljepotu i razmišljah o njoj, radost bi mi orosila dušu i znah da nisam vrijedna takvog Sina. Ali kada bih se sjetila mjesta (kako sam naučila iz predviđanja proroka) na kojima će čavli probiti Njegove ruke i noge na raspeću, Moje bi se oči napunile suzama i srce gotovo slomilo od tuge.

Kad Moj Sin vidje Moje uplakane oči, postade skoro smrtno žalostan. No, kad bijah razmišljala o Njegovoj božanskoj moći, opet se utješih znajući da je to ono što je On želio i da se sve treba zbiti na taj način, pa stopih svoju volju u Njegovu. Zato je Moja radost uvijek pomiješana s tugom.

Kad dođe vrijeme za početak patnji Mojega Sina, Njegovi ga neprijatelji uhvatiše i udaraše po obrazu i vratu, pljuvaše na Njega i rugaše Mu se. Potom On bijaše odveden do stupa mučenja gdje je svojom voljom svukao odjeću i stavio svoje ruke oko stupa, a Njegovi neprijatelji nemilosrdno su ih svezali. Kada je stajao svezan za stup, nije imao ništa na sebi, već je stajao gol, trpeći sramotu svoje golotinje.

Potom svi prijatelji Mojega Sina pobjegoše od Njega, a Njegovi neprijatelji dođoše zajedno sa svih strana i stajaše ondje, bičujući Njegovo tijelo, koje je bilo čisto od svake ljage i grijeha. Stajah u blizini i nakon prvog udarca biča padoh kao da sam mrtva. Kada se osvijestih, vidjeh da je Njegovo tijelo izbičevano tako teško da su Mu rebra bila vidljiva! Što je bilo još strašnije – kada bi bič bio povlačen, Njegovo je meso bilo njime rasijecano i trgano, baš kao što je zemlja rasijecana plugom! Dok je Moj Sin stajao tamo, sav krvav i tako izranjavan da na njemu nije bilo dijela koji nije bio ozlijeđen ni mjesta koje nije bičevano, tad netko od nazočnih, potaknut duhom, upita: ' Zar ćete Ga ubiti prije nego što Mu se uopće sudi?' I taj odmah presiječe Njegove spone.

Potom Moj Sin ponovno obuče svoju odjeću, a Ja vidjeh kako je mjesto gdje je stajao, bilo natopljeno krvlju! Gledajući stope svoga Sina, mogah vidjeti kuda je hodao jer je i zemlja za Njim bila krvava. Oni čak i ne sačekaše da se obuče, već Ga guraše i vukoše kako bi se požurio. Dok ga vođahu poput razbojnika, On je brisao krv sa svojih očiju. Nakon što Ga osudiše na smrt, staviše na Njega križ kako bi Ga nosio do mjesta patnje. Nakon što ga je nosio jedno vrijeme, pridruži Mu se neki čovjek i nosaše križ umjesto Njega. Kako je moj Sin išao prema mjestu patnje, neki ljudi udarali su Ga u vrat, a drugi u lice. Bio je tako brutalno i nasilno udaran da sam, iako nisam vidjela ljude što Ga udaraše, jasno čula zvuk udaraca. Kad stigoh na mjesto patnje s Njim, vidjeh kako su svi instrumenti Njegove smrti ondje ležali spremno. Moj sin, stigavši tamo, sam skine svoju odjeću.

Krvnici i razapinjači rekoše jedni drugima: 'Ovo je naša odjeća! On je neće dobiti natrag jer je osuđen na smrt!'. Kako moj Sin stajaše ondje gol, kakav je i rođen, neki čovjek dotrči i dade mu krpu kojom On s olakšanjem prekrije svoje intimne dijelove. Onda Ga okrutni razapinjači zgrabe i istegnu na križu. Prvo privezaše Njegovu desnu ruku na drvenu gredu (koja je imala pripremljene rupe za čavle), probivši mu šaku na mjestu gdje je kost najtvrđa i najčvršća. Nakon toga istegoše konopcem Njegovu dugu ruku i privezaše je, na sličan način, za gredu. Zatim Mu razapeše desno stopalo – s lijevim stopalom preko njega – dvama čavlima – tako da su Mu sve tetive i žile bile toliko istegnute da su popucale. Nakon što to učiniše, staviše trnovu krunu na Njegovu glavu. Ona se toliko duboko usjekla u glavu Mojega Sina, glavu dostojnu poštovanja, da su Mu se oči napunile krvlju kako je tekla, uši su njome bile zatvorene i brada posve natopljena. Kako je tamo stajao, sav krvav i izboden, osjećao je žaljenje prema Meni jer sam stajala blizu i plakala. Pogledavši svojim očima napunjenim krvlju prema Mojem nećaku Ivanu, preporuči mu da me zbrine. U tom trenutku začuh neke ljude kako govore da je Moj Sin bio razbojnik! Drugi govoraše da je lažac, a neki da nitko nije više zaslužio smrt od Mojega Sina!

Kad začuh sve ovo, opet se vrati Moja tuga. I, kao što prije rekoh, kad je prvi čavao bi zabijen u Njega, zvuk prvog udarca toliko Me preplavio da padoh kao da sam mrtva, pred očima Mi se smračilo, ruke su Mi se tresle, a noge zateturale. U svojoj gorkoj boli i velikoj tuzi, nisam bila u stanju podići pogled sve dok nije bio potpuno pribijen za križ. No kad ustadoh, vidjeh svoga Sina kako je nemilosrdno obješen na križ, a Ja, Njegova najžalosnija Majka, bijah toliko ožalošćena i slomljena srca da jedva mogah stajati zbog svoje velike i gorke tuge. Kad vidje Moj Sin Mene i svoje prijatelje u neutješnim suzama, poviče glasnim i žalosnim glasom, rekavši: 'Oče, zašto si me napustio?' To bijaše kao da je htio reći: 'Nema nikoga tko me žali osim Tebe, Oče.'

Dotad Njegove oči izgledahu napola mrtve. Njegovi obrazi bijahu upali, Njegovo lice žalosno, usta otvorena, a jezik krvav. Trbuh Mu bijaše upao zbog sve tekućine koju je izgubio. Bijaše kao da nema utrobe. Cijelo Njegovo tijelo bijaše blijedo i slabo zbog gubitka krvi. Njegove šake i stopala bijahu jako prenapregnuti, jer bijahu istegnuti kako bi se prilagodili obliku križa. Njegova brada i kosa bijahu potpuno natopljene krvlju. Kad Moj Sin stajaše ondje tako pretučen i blijedo modar, još je samo Njegovo srce bilo živo, jer bijaše najbolje i najsnažnije naravi. On je od Mojega tijela uzeo najčišće i dobro napravljeno tijelo. Njegova koža bijaše tako tanka i nježna da bi krv odmah potekla kad bi bila čak i blago udarena. Njegova krv bijaše tako svježa da se mogla vidjeti unutar čiste kože. I zato što bijaše najbolje građe, život se borio sa smrću u Njegovu pribijenom tijelu. Katkad bi bol iz Njegovih probodenih udova i tetiva došla do Njegova srca, koje je još uvijek bilo snažno i neozlijeđeno, i protresla Ga najneizdržljivijom boli i patnjom. Katkad bi bol sišla iz Njegova srca u Njegove ranjene udove i, čineći to, odgodila Njegovu gorku smrt.

Okružen tim bolima, Moj Sin gledaše svoje prijatelje koji plakahu, i koji bi, uz Njegovu pomoć, radije sami trpjeli Njegove boli ili vječno gorjeli u paklu nego gledali Njega tako mučenog. Njegova žalost zbog njihove žalosti bijaše veća od sve gorčine i tuge koju je trpio u svojem tijelu i srcu, jer ih je tako nježno volio. Onda, od prevelike patnje i muke, poviče iz svoga Čovještva svome Ocu: 'Oče, u Tvoje ruke predajem duh svoj.' Kad sam Ja, Njegova najžalosnija Majka, čula Njegov glas, cijelo se Moje tijelo treslo s gorkom boli u Mojemu srcu. Kad god bih kasnije pomislila na taj krik, još je uvijek bio prisutan u Mojim ušima.

Kad se Njegova smrt približila, Njegovo se srce raspuklo od nasilnosti te boli. Cijelo se Njegovo tijelo potreslo, glava mu se malo podigla i opet pala. Njegova su usta bila otvorena i jezik posve krvav. Njegove ruke bijahu se malo povukle od mjesta gdje bijahu rupe od čavala i noge su Mu morale nositi više težine tijela. Prsti i ruke bijahu Mu istegnuti, a leđa čvrsto pritisnuta na križ.

Tada mi neki ljudi rekoše: 'Tvoj Sin je mrtav, Marijo!' No drugi rekoše: 'On je mrtav, ali će ponovno ustati.' Kad svi odoše, dođe neki čovjek i zabije svoje koplje u Njegov bok takvom silom da je skoro izašlo na drugu stranu! Budući da koplje bijaše izvučeno, njegov je vrh bio crven od krvi. Tada Mi je izgledalo, kada vidjeh kako je srce Mojega ljubljenog Sina probodeno, da je i Moje srce bilo probodeno!

Potom Ga spustiše s križa i uzeh Njegovo tijelo u svoje krilo. Izgledao je poput gubavca, bijaše potpuno prekriven ozljedama i krvlju. Oči Mu bijahu beživotne i pune krvi, usta hladna poput leda, Njegova brada poput žica, lice paralizirano, a ruke toliko ukočene da ih se nije moglo saviti na Njegova prsa, već samo preko Njegova trbuha, blizu pupka. Držala sam Ga na svojim koljenima onakvog kakav je bio na križu: ukočenih svih udova.

Nakon toga, polegoše Ga u čisto laneno platno i osuših Njegove udove svojom lanenom tkaninom te zatvorih Njegove oči i usta što bijahu otvorena kad je umro. Potom Ga položiše u grob. Rado bih bila živa položena u grob sa svojim Sinom da je to bila Njegova volja! Kada to bijaše dovršeno, dođe dobri Ivan i odvede Me kući. Eto, kćeri moja, što je Moj Sin pretrpio za tebe, i ljubi Ga cijelim svojim srcem!“

Objašnjenje iz 1. knjige – 15. poglavlje: „Potom trnovu krunu, koju bijahu skinuli s Njegove glave kad je bio razapinjan, vratiše natrag kako bi opet bila na Njegovoj svetoj glavi. Bola je Njegovu divnu glavu takvom silom da su Mu oči bile pune krvi koja je tekla i uši zatvorene.“

Riječi našega Gospodina Isusa Krista Njegovoj nevjesti o tome kako se On dragovoljno izručio da bi ga Njegovi neprijatelji razapeli i o načinu kako u svim dijelovima tijela biti suzdržan od nedopuštenih pokreta nakon Njegova najslađeg primjera patnje.

11. poglavlje

„Sin Božji reče svojoj nevjesti: 'Ja sam Stvoritelj nebesa i zemlje i svih stvari što su u njima, i to je Moje istinsko tijelo koje se posvećuje na oltaru. Voli Me svim svojim srcem, jer Ja sam tebe volio i svojom voljom izručio sebe svojim neprijateljima, dok su Moji prijatelji i Moja Majka ostali u najgorčoj žalosti i plaču. Kad ondje vidjeh spremno koplje, čavle, bičeve i druge instrumente mučenja, nastavih s patnjom, nimalo manje radostan. I kad je Moja glava krvarila po svim stranama od trnove krune, i krv se slijevala na sve strane, tada, čak i da su se Moji neprijatelji dočepali Moga srca, Ja bih i dalje radije dopustio da ga rane i rastrgaju na više komada nego da te izgubim. Zbog tog razloga, ti si krajnje nezahvalna ako Me ne voliš zbog tako velike ljubavi.

Jer ako je Moja glava bila probodena i priklonjena na križ radi tebe, tvoja bi glava trebala biti spuštena u poniznosti. Kako su Moje oči bile oblivene krvlju i suzama, tvoje se oči moraju suzdržavati od ugodnih prizora. Kako su Moje uši bile ispunjene krvlju i morale čuti bogohulne i prezirne riječi, tvoje se uši moraju maknuti od lakomislenog i nerazboritog govora. Kako je Mojim ustima dano najgorče piće i bilo mi uskraćeno dobro, ti bi trebala zatvoriti svoja usta od svakog zla i otvoriti za svako dobro. Kako su Moje ruke bile raširene i probijene čavlima, tvoja djela, koja se simboliziraju rukama, trebaju biti raširene prema siromašnima i prema Mojim zapovijedima. Tvoja stopala, drugim riječima, žudnja kojim želiš ići k Meni, treba biti razapeta i suzdržana od svih zlih požuda. I kako sam Ja patio u svim svojim udovima, tako svi tvoji udovi mogu li biti spremni za služenje Meni. Jer Ja zahtijevam više služenja od tebe nego od drugih ljudi, jer sam tebi dao više milosti.“

O tome kako anđeo moli za Božju nevjestu i kako Krist pita anđela što to on moli za nevjestu te što je dobro za nju.

12. poglavlje

Dobri anđeo koji je bio čuvar nevjeste, pojavi se moleći Krista za nju. Naš Gospodin odgovori anđelu i reče: 'Onaj tko želi moliti za drugoga, trebao bi moliti za njegovo zdravlje i spasenje. To je poput vatre koja se nikada ne gasi, stalno goreći Mojom ljubavlju. Ti vidiš i znaš sve stvari kad vidiš Mene. Ne želiš ništa osim onog što Ja želim. Stoga Mi reci što je dobro za ovu Moju novu nevjestu?' Anđeo odgovori: 'Gospodine, Ti znaš sve stvari.' Gospodin mu reče: 'Uistinu, sve što je bilo ili će biti, vječno je u Meni. Znam i razumijem sve stvari na nebesima i na zemlji te u Meni nema mijene. Ali da bi nevjesta mogla razumjeti Moju volju, sada mi reci, dok ona sluša, što je dobro za nju.' Anđeo reče: 'Ona ima ponosno i bahato srce i stoga je potrebna palica kako bi postala krotka.' Tada naš Gospodin kaže: 'Što onda tražiš za nju, Moj prijatelju?' Anđeo reče: 'Moj Gospodine, molim te da palicu koristiš s milošću.' Naš Gospodin reče: 'Radi tebe, tako ću učiniti s njom, jer nikad ne ostvarujem pravdu bez milosti. Stoga bi me Moja nevjesta trebala voljeti svim svojim srcem i svojom dobrom voljom.'

O tome kako Božji neprijatelj ima tri đavla u sebi te o užasnoj presudi koju je njemu odredio Krist.

13. poglavlje

„Moj neprijatelj ima tri đavla u sebi. Prvi sjedi na njegovu spolnom organu, drugi na njegovu srcu, a treći u njegovim ustima. Prvi je poput zapovjednika broda koji dopušta da voda prodire kroz kobilicu; voda postupno raste i tada ispunjava cijeli brod. Kad voda preplavi brod, potapa ga. Brod je njegovo tijelo koje je uznemiravano đavlovim iskušenjima i svojim vlastitim požudama, poput jakih valova.

Prvo zla požuda ulazi u njegovo tijelo kroz kobilicu, odnosno kroz zle žudnje s kojima je uzeo zadovoljstvo u lošim mislima. I kako se on nije odupro kroz kajanje i pokoru te nije popravio trup svojega broda čavlima suzdržljivosti, voda požude svakodnevno je rasla dok je on davao svoj pristanak zlu. Onda se unutrašnjost broda ispunila zlim žudnjama, voda je preplavila i potopila brod požudama pa nije stigao do luke spasenja.

Drugi đavao sjedi na njegovu srcu i poput crva je koji leži u jabuci. Crv prvo jede jezgru jabuke, ostavljajući ondje svoju nečist, te puže unutar jabuke dok ne postane potpuno neupotrebljiva. Evo što taj đavao čini: prvo, on uništava čovjekovu volju i dobre žudnje, koje su poput jezgre gdje počivaju jakosti duše i sva dobrota, a kada se srce isprazni od tih dobara, đavao ostavlja umjesto njih svjetovne misli i žudnje koje on više voli. Sada đavao vodi njegovo tijelo prema onome što njemu odgovara i, zbog tog razloga, njegova snaga i razumijevanje oslabljeni su te on počinje mrziti život. Taj je čovjek sada svakako poput jabuke bez jezgre, odnosno čovjeka bez srca, jer on ulazi u moju Crkvu bez srca, budući da nema Božje ljubavi.

Treći je đavao poput strijelca koji gleda kroz prozore i gađa neoprezne. Kako ne bi đavao bio u onome tko nikada ne govori bez spominjanja đavla? Onog tko je više voljen, češće se spominje. Njegove gorke riječi kojima ranjava druge, poput strijela su kojima gađa kroz onoliko mnogo prozora koliko puta spominje đavla, a nevini se ljudi vrijeđaju na njegove riječi.

Stoga se Ja, koji sam Istina, zaklinjem svojom istinom da ću ga osuditi kao kakvu bludnicu na sumpornu vatru, kao prijetvornog izdajnika na sakaćenje svih njegovih udova i kao onoga koji se ruga Gospodinu na vječnu sramotu! Ipak, dok god su njegova duša i tijelo sjedinjeni, Moja je milost pripravna za njega. Ono što tražim od njega je da češće posjećuje službe Božje i da se češće moli, da se ne boji nikakve poniznosti i da ne žudi za nikakvim počastima te da njegova usta više nikad ne spominju zle ili loše riječi.“

OBJAŠNJENJE

Taj je čovjek bio opat cistercitskog reda. On je sahranio izopćenu osobu. Kad je pročitao posljednju pogrebnu molitvu nad tom osobom, sveta Brigita u zanosu duha čula je sljedeće riječi: „Ovaj čovjek je učinio što nije trebao učiniti i sahranio izopćenog muškarca. No sada ti trebaš znati i budi sigurna da je on taj koji će prvi biti pokopan nakon pokojnog. Jer on je zgriješio protiv Oca, koji nam bijaše rekao da nikad ne pokazujemo poštovanje ljudima mimo pravde i da ne ukazujemo nepravedno čast bogatima. Ali on je ukazao čast nedostojnome radi male prolazne stvari i položio ga uz dostojnog, što nije smio učiniti. Također je zgriješio protiv Duha Svetog, koji je zajednica i međusobna povezanost pravednih, kad je pokopao nepravednog čovjeka s dobrim i pravednim. On je također zgriješio i protiv Mene, Sina, jer Ja rekoh: 'Onaj koji Mene odbacuje, bit će odbačen.' No ovaj je čovjek častio i veličao onoga kojega su Moja crkva i vikar odbacili.“ Kad opat začu te riječi, udari ga grižnja savjesti, pokaja se za svoje grijehe i umre četvrtog dana.

Riječi Kristove Njegovoj nevjesti o načinu i dubokom štovanju koje bi trebala održavati u molitvi, te o trima vrstama ljudi koji služe Bogu na ovom svijetu.

14. poglavlje

„Ja sam tvoj Bog koji bijaše razapet na križu; istinski Bog i istinski čovjek u jednoj osobi, koji je svakog dana nazočan u rukama svećenika. Kad god moliš Meni bilo koju molitvu, uvijek završi molitvu s namjerom da Moja volja bude izvršena, a ne tvoja. Jer kad moliš za nešto što je već osuđeno, Ja te ne čujem. Katkad moliš i za neke stvari koje su protiv tvoje vlastite dobrobiti, i to je zašto je neophodno da povjeriš svoju volju Meni, jer Ja znam sve stvari i ne dajem ti ništa osim onog što je blagotvorno. Mnogi mole bez prave namjere i zato ne zaslužuju da ih se čuje.

Tri su vrste ljudi koje Mi služe na ovom svijetu: prva su vrsta oni koji vjeruju da sam Ja Bog, Stvoritelj i darovatelj svih stvari te moćni vladar nad svime. Oni Mi služe s namjerom dobivanja časti i svjetovnih stvari, ali stvari na nebesima smatraju bezvrijednima tako da bi oni rado mogli i bez njih, ako bi umjesto njih mogli dobiti prolazne i svjetovne stvari. Sukladno njihovim žudnjama, svjetovno zadovoljstvo za njih je sve pa tako gube vječne stvari, no Ja ih nagrađujem svjetovnim dobrima za sve dobre stvari koje su napravili radi Mene, sve do zadnjeg novčića i posljednjeg trenutka.

Druga su vrsta oni koji vjeruju da sam Ja svemogući Bog i strogi sudac te koji Mi služe zbog straha od kazne, a ne iz ljubavi prema vječnoj slavi. Da se ne boje patnje, oni Mi ne bi služili.

Treći su oni koji vjeruju da sam Stvoritelj svih stvari i istinski Bog te vjeruju da sam pravedan i milostiv. Oni Mi ne služe zbog ikakvog straha od kazne već zbog božanske ljubavi i milosrđa. Oni bi prije izabrali i izdržali svaku kaznu, ako bi je mogli izdržati, nego da i samo jednom izazovu Moj gnjev. Oni zaista zavrjeđuju da se njihove molitve čuju, jer njihova je volja u skladu sa Mojom voljom.

Ali oni koji pripadaju prvoj vrsti nikad neće pobjeći od mjesta kažnjavanja i muke, niti će vidjeti Moje lice. Oni koji pripadaju drugoj vrsti neće biti toliko kažnjeni i mučeni, ali i dalje neće moći vidjeti Moje lice osim ako ne isprave svoj strah kroz kajanje i popravljanje.“

Riječi Kristove Njegovoj nevjesti u kojima opisuje sebe kao velikog kralja, o dvjema riznicama koje predstavljaju Božju ljubav i ljubav svijeta te pouka kako nastaviti i popraviti se u ovom životu.

15. poglavlje

„Ja sam poput velikog i moćnog kralja. Kralju pripadaju četiri stvari: prvo, on mora biti bogat; drugo, velikodušan; treće, mudar te četvrto, milosrdan. Ja sam uistinu Kralj anđela i cijelog čovječanstva. Ja također imam te četiri osobine koje sam spomenuo: prvo, Ja sam najbogatiji od svih, jer svakome dajem po njegovim potrebama, ali nakon tog darivanja ne posjedujem ništa manje nego što sam imao prije. Drugo, Ja sam najvelikodušniji jer sam spreman dati svakome tko moli s ljubavlju za Moju milost. Treće, Ja sam najmudriji od svih, jer Ja znam što je najbolje za sve i za svakoga. I četvrto, ja sam milostiv, jer sam spremniji davati više nego što je itko spreman tražiti.

Ja imam, takoreći, dvije riznice. U prvoj riznici spremljene su teške stvari poput olova, a kuća u kojoj su spremljene okružena je oštrim, bolnim šiljcima. No onome tko isprva počne pokretati i premještati te teške stvari i tada nauči nositi ih, te se stvari čine laganima poput pera. I tako stvari koje su prije izgledale teške, postaju vrlo lake, a stvari za koje se prije mislilo da su gorke i oštre, postaju slatke. U drugu riznicu spremaju se stvari koje izgledaju poput sjajnog zlata s dragim kamenjem i izvrsna pića. Ali zlato je zapravo nečist, a pića su otrov. Postoje dva puta u te riznice iako je prije postojao samo jedan put.

Na raskrižju, odnosno, na početku tih dvaju putova, stajaše jedan čovjek i vikaše trojici muškaraca koji iđahu različitim putovima, i reče im: 'Poslušajte, poslušajte moje riječi! No ako ne želite slušati svojim ušima, onda barem pogledajte svojim očima i vidite da je to što govorim istina. No ako ne želite ni čuti ni vidjeti, onda barem koristite svoje ruke i dodir kako biste potvrdili da su moje riječi istinite, a ne lažne.' Onda prvi od njih kaza: 'Poslušajmo i pogledajmo jesu li njegove riječi istinite.' Drugi čovjek reče: 'Sve što kaže je lažno.' Treći čovjek reče: 'Znam da je sve što kaže istinito, ali nije me briga što on govori.'

Što mogu biti one dvije riznice ako ne Moja ljubav i ljubav svijeta? Dva su puta u ove dvije riznice: uskraćivanje i potpuno odricanje od vlastite volje vodit će u Moju ljubav, dok će tjelesna požuda i čovjekova vlastita volja voditi u ljubav svijeta. Nekim ljudima Moja se ljubav čini teškom poput olova, jer kad bi trebali postiti ili bdjeti služeći mi ili zadržati svoje tijelo od grešnih žudnji, osjećaju se kao da nose teško olovo. I ako trebaju čuti riječi ili uvrede, misle da je teško i pretjerano, ili ako moraju provesti vrijeme u čistoći ili molitvi, to im je kao da sjede između oštrica ili rogova te svakog trenutka brinu.

Onaj tko želi ostati u Mojoj ljubavi, prvo treba početi podizati teret i okretati ga, odnosno, treba nastojati činiti dobro kroz svoju dobru volju i stalno nastojanje. Onda on treba postupno podizati teret, odnosno činiti dobro koje može činiti, razmišljajući u sebi: 'Ovo mogu dobro učiniti ako mi Bog dade svoju pomoć i milost.' Tada može ustrajati u poslu koji je započeo i s velikom radošću nositi teret koji mu je prije izgledao težak pa će mu se tako svaka teškoća u postu i bdijenju uoči blagdana, ili bilo koja druga teškoća, činiti lakom poput pera.

Moji se prijatelji odmaraju na takvom mjestu koje opakima i lijenima izgleda kao da je okruženo oštricama i rogovima, ali za Moje prijatelje to je mjesto najvećeg mira i meko poput ruža. Ispravan put u tu riznicu jest odricati se i prezirati svoju vlastitu volju, što se događa kad čovjek razmatra Moju patnju i Moju ljubav te mu nije stalo do njegove vlastite volje ili požude, već joj se odupire svom svojom snagom i moći i stalno stremi stvarima koje su više i bolje. I premda je ovaj put u određenoj mjeri težak na početku, kroz ustrajnost donosi toliko zadovoljstva da stvari koje su prije izgledale neizdržive postaju vrlo lake, tako da čovjek s pravom može sebi reći: 'Jaram i rad Božji dobar je i sladak.'

Druga je riznica svijet. U njoj ima zlata, dragog kamenja i pića koja izgledaju slasno i ugodnog su mirisa, ali su gorka poput otrova kad ih se kuša. Svatko i svi koji nose i posjeduju zlato moraju – kad im tijelo oslabi i udovi izgube svoju jačinu, kad se srž njihovih kostiju potroši i tijelo padne mrtvo na zemlju – ostaviti iza sebe zlato i drago kamenje, jer od njega nema više koristi nego od nečisti. I pića svijeta, odnosno njegova zadovoljstva izgledaju slasno, no kad su jednom u želucu, učine srce teškim i mozak slabim te unište tijelo, i onda se čovjek osuši i uvene poput biljke, a kada se približi tjeskoba smrti, sva ta zadovoljstva postanu gorka poput otrova. Put koji vodi u tu riznicu jesu samovolja i požuda, kad god se čovjek ne trudi oduprijeti svojim zlim žudnjama i kad ne razmatra o onome što sam Ja zapovjedio ili učinio, već smjesta napravi što god mu dođe na pamet, bez obzira na to je li dopušteno ili ne.

Tri čovjeka hodahu tim putem, a time mislim na sve zle i nepravedne ljude koji vole svijet i na svu njihovu samovolju. Vikah prema toj trojici stojeći na raskrižju ili na počecima tih putova, jer kad Ja bijah došao na svijet u ljudskom tijelu, pokazah čovječanstvu dva puta,takoreći, naime, onaj koji treba slijediti i onaj koji treba izbjeći, odnosno onaj koji vodi u život i onaj koji vodi u smrt. Jer prije no što bijah došao u tijelu, postojao je samo jedan put i njime su svi ljudi – dobri i loši – lutali prema paklu.

Ja sam onaj koji vikaše, a moj povik bješe: 'Ljudi, čujte Moje riječi koje vode u život, jer one su istinite! Koristite svoj razum da biste razumjeli kako je ono što govorim istina. Ako ne želite čuti Moje riječi ili ih ne možete slušati, onda ih barem vidite, to jest, sa vjerom i razumom vidite da su Moje riječi istinite. Jer kao što nešto vidljivo može biti razabrano tjelesnim očima, tako i nevidljive stvari mogu biti razabrane i vjerovane očima vjere. Postoje mnogi jednostavni ljudi u Crkvi i svijetu kršćanstva koji čine malobrojna dobra djela, ali su ipak spašeni kroz svoju vjeru, u kojoj vjeruju da sam ja Stvoritelj svih stvari i Otkupitelj duša. Nema nikoga tko ne može razumjeti i vjerovati da sam Ja Bog ako razmotri kako zemlja donosi plodove i kako nebo daje kišu, kako drveće cvjeta, kako sve i svaka životinja postoji u svojoj vlastitoj vrsti, kako zvijezde služe čovjeku i kako nevolje i žalosti dolaze i često se događaju protiv čovjekove volje. Iz svih tih stvari čovjek može shvatiti kako je smrtan i kako postoji Bog koji uređuje sve stvari i upravlja njima. Jer da Bog ne postoji, sve bi bilo neorganizirano. Dakle, sve su stvari od Boga i sve je razumno uređeno za upotrebu i znanje čovječanstva. I nema niti najmanje stvari koja je stvorena ili postoji na svijetu bez razumljivog razloga.

Stoga, ako čovjek ne može razumjeti ili shvatiti Moje kreposti i moći takve kakve jesu zbog svojih slabosti, on ih ipak može vidjeti svojom vjerom i vjerovati. No ako vi, ljudi na svijetu, ne želite koristiti svoj razum kako biste razmatrali Moju moć, još uvijek možete koristiti svoje ruke kako biste dodirnuli i osjetili djela koja smo Ja i Moji sveci napravili. Ona su, naime, tako očigledna da nitko ne može sumnjati u to da su ta djela Božja. Tko je uskrsnuo mrtve i dao vid slijepima ako ne Bog? Tko je istjerao zle đavle iz ljudi ako ne Bog? Što sam Ja poučavao osim stvari koje su korisne za blagostanje duše i tijela te lake za podnošenje?

Ali ono što je rekao prvi čovjek znači da neki ljudi govore: 'Poslušajmo i iskušajmo jesu li Njegove riječi istinite.' Oni budu neko vrijeme u Mojoj službi, ali ne radi ljubavi ili milosrđa, već kao eksperiment i kao oponašanje drugih; oni se ne odriču svoje volje, već koriste svoju uz Moju. Oni su u opasnom položaju jer žele služiti dvojici gospodara iako nijednom ne mogu služiti dobro. Kada oni budu pozvani, nagradit će ih onaj gospodar kojeg su najviše voljeli.

Ono što je drugi čovjek rekao znači da neki ljudi govore: 'Sve su njegove riječi lažne i Pismo je lažno.' Ja sam Bog i Stvoritelj svih stvari i bez Mene ništa nije stvoreno. Ja sam postavio Novi i Stari zakon: oni su izašli iz Mojih usta i u njima nema neistinitosti jer Ja sam Istina. Stoga, oni koji kažu da sam govorio lažno i da je Sveto pismo lažno, nikad neće vidjeti Moje lice; jer im njihova savjest govori da sam Ja istinski Bog, budući da se sve stvari događaju po Mojoj volji i naredbama. Nebo im daje svjetlost, oni sebi sami ne mogu dati nikakvu svjetlost. Zemlja rodi plodovima, zrak čini zemlju plodnom, sve životinje imaju vlastite odredbe, đavli Me se boje i priznaju da sam Ja Bog, a pravedni ljudi trpe nevjerojatne patnje zbog svoje ljubavi prema Meni. Oni vide sve te stvari, a ipak još uvijek ne vide Mene. Oni bi također mogli vidjeti Mene i razumjeti moju pravdu kad bi razmotrili i promislili o tome kako je zemlja progutala bezbožnike i kako je vatra proždrla nepravedne. Također bi Me mogli vidjeti u Mojoj milosti kada je voda potekla iz stijene za pravedne ili kada su se morske vode razdvojile za njih, kada je vatra izbjegla ozlijediti ih ili kada im je nebo poput zemlje davalo hranu. Zato što vide sve ove stvari i još uvijek kažu da sam Ja lažac, oni nikada neće vidjeti Moje lice.

Ono što je rekao treći čovjek znači da neki ljudi kažu: 'Mi u potpunosti znamo da je On istinski Bog, ali mi za to ne marimo.' Ti će ljudi patiti i biti mučeni vječno, jer oni preziru Mene, koji sam njihov Bog i Gospodin. Zar nije veliko neobaziranje od njih kad koriste Moje dobre darove pa ipak odbijaju služiti Mi? Jer da su oni zaradili te stvari svojom vlastitom marljivošću, a ne ih u cjelini i potpuno dobili od Mene, njihov prezir bio bi malen.

No dat ću svoju milost onima koji počnu okretati Moj teret, što znači onima koji dragovoljno i sa strastvenom žudnjom pokušavaju učiniti mala dobra koja mogu. Ja ću raditi s ljudima koji će podizati Moje terete, to jest s onima koji će napredovati u dobrim djelima dan za danom iz ljubavi prema Meni, i Ja ću biti njihova snaga i prosvijetliti ih tako da će željeti činiti više dobra. No oni koji sjede na mjestu koje se čini kao da ih peče i bode, ali je zapravo najmirnije, oni strpljivo rade dan i noć ne umarajući se, sve više raspirujući vatru u Moju čast i misleći da je to što čine za Mene vrlo maleno. Oni su Moji najdraži prijatelji i ima ih vrlo malo, jer su drugima mnogo slađa pića koja su našli u drugoj riznici.“

O tome kako je nevjesta vidjela sveca koji je razgovarao s Bogom o ženi koju đavao bijaše strašno mučio i koja je od njega bila oslobođena kroz molitve slavne Djevice Marije.

16. poglavlje

Nevjesta vidje sveca koji govoraše Bogu, rekavši: „Zašto je duša ove žene tako mučena od đavla kad si ju otkupio svojom krvlju?“ Đavao odmah odgovori i reče: „Zato što je moja s pravom.“ Onda naš Gospodin reče: „Po kojem je pravu ona tvoja?“ Đavao odgovori: „Postoje dva puta; jedan vodi u Kraljevstvo nebesa i drugi u pakao. Kad ona vidje ta dva puta, njezina savjest i razum rekoše joj da bi trebala odabrati moj put. I kako je imala slobodnu volju da odabere put koji je željela, njoj je izgledalo korisnije okrenuti svoju volju prema činjenju grijeha pa je tako počela ići mojim putem.

Nakon toga, prevario sam je trima grijesima: poimence, proždrljivošću, ljubavi prema novcu i putenošću. Zato sada obitavam u njezinu trbuhu i njezinoj naravi te ju držim s pet ruku. Prvom rukom držim njezine oči, tako da neće vidjeti duhovne stvari. Drugom rukom držim njezine ruke, tako da neće činiti dobra djela. Trećom rukom držim njezina stopala, tako da neće hodati prema onome što je dobro. Četvrtom rukom držim njezin razum i razumijevanje, tako da se neće stidjeti griješiti. I petom rukom držim njezino srce, tako da se neće vratiti na pravi put kroz kajanje i pokoru.

Onda Blažena Djevica Marija reče svojemu dragom Sinu: "Moj voljeni Sine, natjeraj ga da kaže istinu o stvarima koje ga želim pitati." Sin reče: "Ti si Moja Majka, Ti si Kraljica Nebesa i Majka milosti, Ti si utjeha duša u čistilištu onima i radost onih koji grade svoj put u svijetu; Ti si gospodarica anđela i Najsvetija pred Bogom, i Ti ujedno imaš vlast nad đavlom. Stoga zapovjedi đavlu što želiš i on će Ti odgovoriti."

Potom Sveta Djevica Marija upita đavla, rekavši: "Reci mi, đavle, koju je namjeru imala ova žena prije nego što je ušla u crkvu?" Đavao joj odgovori: "Imala je namjeru suzdržati se od grijeha." Tada Djevica Marija reče đavlu: „Budući da ju je volja koju je prije imala odvela u pakao, reci mi sada kamo je vodi volja koju trenutačno ima – imenom, njezina volja da se suzdrži od grijeha?“ Đavao protiv volje odgovori: „Ta volja o suzdržavanju od grijeha vodi je prema Nebu.“

Onda Djevica Marija reče: „ Zato što si prihvatio da je tvoje opravdano pravo voditi je daleko s puta Svete crkve zbog njezine prijašnje volje da griješi, onda je sada pravo i opravdano da će ju njezina sadašnja volja voditi natrag u Crkvu i milosrđe Božje. Ali ću te sada, đavle, upitati još jedno pitanje. Reci mi, koju namjeru ona ima u svojem sadašnjem stanju savjesti?“ Đavao odgovori: „Ona u svojem umu ima grižnju savjesti zbog stvari koje je napravila, i veliku žalost, i odlučuje da nikad više neće počiniti takve grijehe, već se želi popraviti najviše što može.“

Potom Djevica Marija upita đavla: „Reci mi, mogu li ta tri grijeha, poimence putenost, proždrljivost i pohlepa, postojati u isto vrijeme kad i tri dobra djela grižnje savjesti, tuge i odluke osobe da se popravi?“ Đavao odgovori: „Ne.“ Sveta Djevica Marija zatim reče: „Stoga, reci mi, koja bi od njih trebala uteći i iščeznuti iz njezina srca, tri vrline ili tri poroka i grijeha; jer ti kažeš da oni ne mogu zauzimati isto srce ili mjesto zajedno.“ Đavao kaže: „Kažem da grijesi moraju otići.“

Onda Djevica Marija odgovori: „Stoga je put prema paklu za nju zatvoren i put prema Kraljevstvu nebeskom otvoren.“ Sada Sveta Djevica Marija dalje upita đavla: „Reci mi, ako je kradljivac čekao izvan nevjestine kuće i želio ju opljačkati i ugrabiti, što bi ženik trebao učiniti?“ Đavao odgovori: „Ako je ženik dobra i plemenita duha, on bi je trebao braniti i ugroziti svoj život radi njezina života.“ Onda Djevica Marija reče: „Ti si opaki razbojnik, a duša je nevjesta Mojega Sina, jer ju je On otkupio svojom vlastitom krvlju. Ti si je napao i uhvatio silom. Ali kako je Moj Sin ženik duše i Gospodin nad tobom, onda je za tebe pravo pobjeći pred njim.“

OBJAŠNJENJE

Ta je žena bila bludnica. Ona se htjela vratiti svijetu jer ju je đavao mučio danju i noću tako jako da joj je vidljivo pritiskao oči te ju, naočigled mnogih, izvlačio iz kreveta. Sveta Brigita tada je rekla otvoreno, u nazočnosti i na uši mnogih vjerodostojnih ljudi: „Makni se, đavle, jer si dovoljno mučio i opsjedao ovo Božje stvorenje!“ Nakon što je to rekla, žena je ležala pola sata kao mrtva s očima prema zemlji, a potom ustala i rekla: „Uistinu, vidjeh đavla kako odlazi kroz prozor u jednom od najstrašnijih oblika, i čuh neki glas koji mi govori: 'Ti si uistinu oslobođena od đavla, ženo!'“ Od tog trenutka na dalje ta je žena bila slobodna od nemira i patnje te više nije bila mučena nečistim mislima i umrla je dobrom smrću.

Riječi Gospodina našega Isusa Krista Njegovoj nevjesti u kojima uspoređuje grešnika s trima stvarima: poimence, s orlom, lovcem na divlje ptice i ratnikom.

17. poglavlje

„Ja sam Isus Krist koji govori s tobom. Ja sam bio u utrobi Djevice kao istinski Bog i istinski čovjek, ali sam, ništa manje, bio s Ocem te upravljao i vladao svim stvarima iako sam bio u Djevici. Moj najkukavniji neprijatelj je poput tri stvari: prvo, on je kao orao koji leti zrakom dok ostale ptice lete ispod njega. Drugo, on je poput lovca na ptice koji nježno puše i svira sviralom namazanom ljepilom, čineći ptice očaranima njegovim pjesmama pa lete prema svirali i bivaju uhvaćene ljepilom. Treće, on je poput ratnika koji je prvi u svakoj bitci.

On je poput orla, jer zbog svojega ponosa ne može podnijeti nikoga iznad sebe te ozljeđuje svakoga koga može dohvatiti svojim kandžama zlobe. Stoga ću odsjeći krila njegova nasilja i ponosa. Uklonit ću njegovu zlobu sa zemlje i predati ga u neugasivo kipući kotao, koji je patnja pakla, gdje će biti beskrajno mučen ako se ne popravi.

On je također poput lovca na ptice jer privlači svakoga k sebi slatkim riječima i obećanjima, tako da svatko tko dođe k njemu bude uhvaćen prokletstvom i pogibijom te ne može pobjeći od toga. Stoga će ptice pakla uništiti njegove oči tako da nikad neće vidjeti Moju slavu, već samo vječnu tamu pakla. One će mu odsjeći uši tako da neće čuti riječi iz Mojih usta. Ispunit će ga s boli i gorčinom od pete do glave tako da će trpjeti mučenja jednako brojna kao i ljudi koje je odveo u prokletstvo.

On je također poput ratnika koji je prvi u svemu zlom, nespreman da ikome oslobodi put, već odlučan da svakoga zgazi. Zato će on biti prvi u svakoj muci; njegova patnja stalno će se ponavljati i njegove jadikovke neće imati kraja. Ipak, moja milost spremna je za njega dokle god je njegova duša s njegovim tijelom.“

OBJAŠNJENJE

Taj je čovjek bio vrlo moćan kralj koji je uvelike mrzio crkvu i svećenstvo te imao mnogo uvredljivih riječi za njih. Prethodno je otkrivenje o njemu, kao i sljedeće. Sin Božji reče: „O, svjetovni viteže, pitaj mudre što se dogodilo ponosnom Hamanu koji je prezirao Moje ljude. Nije li umro sramotno i beščasno? Tako se i ovaj čovjek ruga Meni i Mojim prijateljima. Kao što ljudi Izraela nisu oplakivali Hamanovu smrt, tako ni Moji prijatelji neće oplakivati njegovu smrt, nego će umrijeti najgorčom smrću ako se ne popravi.“ To mu se i dogodilo.

Kristove riječi Njegovoj nevjesti o tome kako u kući Božjoj treba biti poniznosti, kako takva kuća označava čistoću života, kako kuće i darovi trebaju biti davani samo iz pravedno stečenih dobara te kako vraćati pogrešno stečena dobra.

18. poglavlje

„U Mojoj kući treba biti sva poniznost, koja je sada potpuno odbačena. Između muškaraca i žena morao bi biti čvrsti zid, jer iako Ja mogu braniti svakoga i držati ih bez zida, ipak zbog opreza i zbog đavlove lukavosti želim da zid dijeli te dvije kuće za stanovanje. Treba biti čvrst i ne vrlo visok, već umjereno. Prozori trebaju biti vrlo jednostavni i čisti, a krov umjereno visok, tako da se ne može vidjeti ništa što ne pripada poniznosti. Jer oni koji sada grade kuće, za Mene su poput zidara koji, kada vlasnik ili gospodar kuće uđe u nju, zgrabe ga za kosu i gaze pod svojim nogama; oni podižu prašinu i gaze zlato pod nogama. To je ono što sada mnogi Meni čine.

Oni sakupljaju nečist, to jest grade prolazne i svjetovne stvari prema nebu, ali ne mogu mariti manje za duše koje su dragocjenije nego sve zlato. Ako želim doći k njima kroz svoje molitve ili dobre misli, oni Me zgrabe za kosu i gaze pod svojim nogama, odnosno vrijeđaju Me i smatraju Moja djela i Moje riječi vrijednima prezira poput nečisti. Sebe smatraju mnogo mudrijima. No ako žele izgraditi stvari za Mene i u Moju čast, prvo bi trebali izgraditi duše za Kraljevstvo nebesko.

Onaj tko želi graditi Moju kuću treba, s najvećom preciznošću, voditi brigu da se niti jedan novčić ne da za tu kuću ako nije ispravno i pravedno zarađen. Doista postoje mnogi koji posve dobro znaju da su pogrešno pribavili dobra pa im ipak nije žao zbog toga, niti imaju volje za naknadu ili vraćanje ljudima koje su prevarili ili opljačkali, iako bi ih mogli vratiti i tako nadoknaditi nepravdu kad bi htjeli. No kako oni znaju i misle u sebi da ne mogu zadržati te stvari zauvijek, tako daju dio svojih pogrešno pribavljenih dobara za crkve i samostane kao da Me žele umiriti svojim poklonom. No ostala dobra koja su pravilno zarađena, oni zadržavaju za svoje potomke. To Me uistinu ne veseli.

Onaj tko Mi želi ugoditi svojim darovima, trebao bi prvo imati volju postati bolji i popraviti se, a potom činiti dobra djela koja može. Također bi morao plakati i žaliti zbog svih zlih stvari i djela koja je počinio te potom nadoknaditi ako može; ako ne može, mora imati volju za nadoknađivanjem svih prijetvorno zarađenih dobara. On stoga treba posvetiti veliku pažnju tome da više nikad ne počini takve stvari. No ako nije moguće naći svakoga kome treba vratiti nezakonito zarađena dobra, onda bi ih on mogao dati Meni, jer Ja mogu isplatiti svakome ono što je njegovo. Ako on to ne može vratiti, ali ima namjeru poniziti se i popraviti preda Mnom sa slomljenim srcem, tada sam dovoljno bogat da bih mogao to nadoknaditi svima koji su bili prevareni, bilo u ovom svijetu, bilo u sljedećem koji tek dolazi.

Želim ti objasniti značenje ove kuće koju želim sagraditi. To je kuća života u čistoći i Ja, koji sam stvorio sve stvari i kroz kojega su sve stvari stvorene i postoje, Ja sam njezin temelj. Postoje četiri zida ove kuće. Prvi je Moja pravednost, po kojoj ću suditi onima koji djeluju neprijateljski prema toj kući. Drugi je zid mudrost kojom ću prosvijetliti graditelje Moje kuće svojim znanjem i razumijevanjem. Treći je zid Moja snaga, kojom ću ih ojačati protiv đavlovih iskušenja. Četvrti je zid Moja milost, koju prima svatko tko moli za nju. U tom su zidu vrata milosti kroz koja će svatko tko moli za kuću, biti prihvaćen u nju. Krov ove kuće ljubav je kojom Ja prekrivam grijehe onih koji Me vole, tako da im neće biti suđeno za njihove grijehe. Prozor na krovu, s pomoću kojeg ulazi sunce, jest promišljanje i razmatranje Moje milosti, te kroz toplinu Mojega Božanstva ulazi i dolazi do graditelja kuće. No to da zid mora biti čvrst i širok znači da nitko nije sposoban potkopati Moje riječi ili ih zbaciti. To da zid mora biti umjerene visine znači da se Moja mudrost dijelom može shvatiti i uvidjeti, no nikad potpuno. Jednostavni, no čisti prozori znače da su Moje riječi jednostavne, no ipak kroz njih svjetlost božanskog znanja pada na svijet. Umjereno visok krov znači da će Moje riječi biti objavljene, ali na razumljiv način tako da se mogu lako shvatiti i razumjeti.“

Riječi našeg Boga i Stvoritelja Njegovoj nevjesti o veličanstvenosti Njegove snage, mudrosti i kreposti te o tome kako oni, koje se sad naziva moćnima i mudrima, najviše griješe protiv Njega.

19. poglavlje

„Ja sam Stvoritelj nebesa i zemlje. Imam tri osobine: Ja sam najmoćniji, najmudriji i najkreposniji. Ja sam, naime, toliko moćan da Me svi anđeli na Nebu slave, demoni u paklu ne usude se podignuti pogled prema Meni, a svi elementi pokoravaju se Mojim zapovijedima. Ja sam također toliko mudar da nitko ne može mjeriti dubinu Moje mudrosti niti ju razumjeti, i imam tako velik uvid da znam sve što je bilo i sve što će biti. Ja sam uz to toliko razuman da niti jedan mali crv, ili bilo koja druga životinja, koliko god ružno mogla izgledati, nije stvorena bez razloga. Također sam toliko krepostan da sve dobro teče iz Mene kao iz dobrog izvora, i sva slatkoća proizlazi iz Mene kao iz dobrog vina. Zato nitko ne može biti tako moćan, mudar niti krepostan bez Mene.

I zato moćni ljudi svijeta vrlo mnogo griješe protiv Mene, jer Ja sam im dao snagu i moć kako bi me mogli hvaliti i slaviti: no oni su čašću nagradili sebe, kao da je imaju od sebe. Ti jadni nesretnici ne shvaćaju svoju vlastitu bespomoćnost: jer da sam Ja na njih poslao i najmanju bolest, oni bi smjesta klonuli i sve bi im postalo bezvrijedno. Pa kako bi se onda oni mogli suprotstaviti Mojoj snazi i moći ili vječnim mukama? No čak i više oni, za koje se sada govori da su mudriji od ostalih, griješe protiv Mene. Jer ja sam im dao umne snage, razumijevanja i mudrosti kako bi me mogli voljeti, no oni ne žele razumjeti ništa drugo osim onog što je za njihovo privremeno dobro i pohlepu. Oni imaju oči na stražnjoj strani svojih glava i gledaju samo na svoje vlastite požude i zadovoljstva te su tako slijepi u služenju Meni da ne zahvaljuju Meni, koji sam im sve dao. Jer nitko, ni dobar ni loš, ne bi mogao razumjeti išta bez Mene, iako Ja dopuštam opakima da svoju volju usmjere svojim žudnjama. Štoviše, nitko ne može biti krepostan bez Mene.

Zato sada mogu upotrijebiti riječi izreke koju svatko obično navodi: 'Strpljivog čovjeka svatko prezire.' Zbog toga Me čovječanstvo sada vidi kao sasvim ludog zbog Moje strpljivosti, i zato Me sada svatko prezire. Ali jao njima kada Moje vrijeme strpljenja prođe i kada budu upoznali Moj sud! Oni će tada preda Mnom biti poput blata koje pada u najdublje dubine i ne zaustavlja se dok ne dođe do najnižeg dijela pakla.“

Ugodan razgovor između Djevice Majke i Sina te s nevjestom, i o tome kako bi se nevjesta trebala pripremiti za vjenčanje.

20. poglavlje

Majka Božja, Djevica Marija, pojavi se govoreći svojemu Sinu: „O, Moj Sine, ti si Kralj slave. Ti si gospodar iznad svih gospodara. Ti si stvorio nebo i zemlju i sve stvari u njima. Stoga, neka se svaka Tvoja želja ispuni, neka bude sva Tvoja volja!“

Sin odgovori: „Jedna drevna izreka kaže da ono što netko mlad nauči u svojoj mladosti, čuva za svoju starost. Tako si i Ti, Moja draga Majko, od svoje mladosti naučila slijediti Moju volju i predati svu svoju volju radi Mene. Zato si napravila dobro kad si rekla: 'Neka mi bude po volji Tvojoj.' Ti si poput dragocjenog zlata koje je stavljeno na tvrdi nakovanj i kovano, jer Ti si bila kovana svakom vrstom nevolje, a kroz Moju patnju ti si podnijela više boli nego itko ikad prije. Jer kad je Moje srce prepuklo od nasilne boli i gorčine na križu, i Tvoje srce bilo je ranjeno kao najoštrijim čelikom, a Ti bi dopustila i da bude rasječeno na komade da je takva bila Moja volja. Ali čak i da si bila u mogućnosti zaustaviti Moju patnju i zahtijevati Moj život, ipak nisi to željela ako to nije bila Moja volja. Zato si dobro napravila kad si rekla: 'Neka bude volja Tvoja.'“

Nakon toga Djevica Marija reče nevjesti Božjoj: „Nevjesto Mojega Sina, ljubi Mojega Sina jer On voli tebe, i časti Njegove svece koji stoje u Njegovoj nazočnosti, jer oni su poput bezbrojnih zvijezda čija se svjetlina i blistavost ne mogu usporediti ni sa kojim svjetovnim svjetlom. Kao što svjetlost svijeta odudara od tame, još i više svjetlo svetaca odudara od svjetla ovog svijeta. Uistinu, kažem ti da, kad bi se sveci mogli vidjeti u njihovoj blistavosti kakvi zaista jesu, nijedno ljudsko oko ne bi moglo počivati na njima ne izgubivši vid i život.“

Nakon toga Sin Božji govoraše svojoj nevjesti i reče: „Moja nevjesto, trebala bi imati četiri osobine: prvo, trebala bi biti spremna za vjenčanje s Mojim Božanstvom u kojem se ne može naći tjelesnih požuda, već samo najslađa duhovna žudnja, ona koja je dolična Bogu da je ima s kreposnom dušom. Ljubav prema tvojoj djeci, tvojim prijateljima ili tvojim privremenim posjedom ne bi te smjela odvlačiti od Moje ljubavi. Neka se ne dogodi tebi ono što se dogodilo onim lakomislenim djevicama koje nisu bile spremne kad ih je gospodar htio pozvati na vjenčanje pa zato više nisu bile pozvane.

Drugo, trebaš vjerovati Mojim riječima, jer Ja sam Istina i iz Mojih usta nije nikad izašlo ništa osim istine te nitko u Mojim riječima ne može naći ništa osim istine. Katkad ono što kažem ima neko duhovno značenje, a katkad mislim izričito ono što riječi kažu pa Moje riječi moraju biti shvaćene takve kakve jesu, bez ikakva tumačenja. Stoga Me nitko ne može s pravom optužiti za laganje.

Treće, trebaš biti pokorna kako bi napravila pravednu pokoru i popravila se u svim dijelovima tijela kojima si griješila; jer iako sam milosrdan, neću se suzdržati od pravde. Stoga se pokori s poniznošću i zadovoljstvom onima prema kojima si obvezna pokoravati se, tako da ne činiš čak ni stvari koje izgledaju korisne i razumne za tebe ako su protivne pokornosti. Jer bolje je predati svoju volju radi pokornosti, čak i kad je dobra, te slijediti volju svoga nadređenog sve dotle dok to ne ide protiv spasenja duša ili je na bilo koji drugi način nerazumno.

Četvrto, trebaš biti ponizna, jer ti si združena u duhovnom braku. Stoga budi ponizna i skromna pri dolasku tvojega ženika. Tvoja sluškinja treba biti trezvena i suzdržana, što znači da se tvoje tijelo mora suzdržavati od svih prekomjernih stvari i biti dobro disciplinirano. Jer ti ćeš postati plodna duhovnim potomstvom za korist i dobro mnogih, baš kao što se izdanak kalemi na suhu stabljiku i učini da stabljika procvjeta; tako ćeš ti kroz Moju milost nositi plodove i cvjetati. Moja će te milost veseliti i opijati, i cijelo će se mnoštvo u Raju radovati zbog slatkog vina koje ću ti Ja dati. Ne smije ti nedostajati povjerenja u moju dobrotu.

Uvjeravam te da ćeš se ti, baš kao što su se Zaharija i Elizabeta radovali u svojim dušama neizrecivom radošću zbog obećanja o budućem djetetu, radovati zbog Moje milosti koju ti želim dati, a usto će se i drugi radovati kroz tebe. S njima dvojima, Zaharijom i Elizabetom, razgovarao je anđeo; ali Ja, Bog i Stvoritelj anđela, želim govoriti tebi. Njih dvoje, Zaharija i Elizabeta, rodili su Mojega najdražeg prijatelja Ivana, no želim da Mi se mnogo sinova rodi kroz tebe, ne od tijela, već od duha. Uistinu, kažem ti, Ivan je bio poput trske ili cvijeta punog slatkoće i meda, jer nikad nije ništa nečisto ili prekomjerno ušlo u njegova usta i nikad nije primio životne potrepštine više od onoga koliko je trebao. Ni sjeme nikad nije izašlo iz njegova tijela i zato ga se s pravom može zvati anđelom i djevcem, zbog božanskoga života koji je živio.“

Riječi ženika Njegovoj nevjesti u kojima je najizvrsnija prispodoba o čarobnjaku, kojom je đavao domišljato označen i opisan.

21. poglavlje

Ženik Kraljevstva nebeskog, Isus, govoraše svojoj nevjesti u prispodobi prikazavši primjer žabe i reče: 'Bijaše jednom vračar koji je imao najsjajnije zlato. Običan i ugodan čovjek dođe k njemu i poželi kupiti to zlato od njega. Vračar reče tom čovjeku: 'Nećeš dobiti to zlato osim ako mi ne daš bolje zlato i u većoj količini.' Čovjek reče: 'Imam toliku veliku želju za tvojim zlatom da ću ti radije dati što želiš nego da ga izgubim.' Onda dade vračaru bolje zlato i u većoj količini te primi sjajno zlato od njega i stavi ga u sanduk, misleći kako će sebi od njega napraviti prsten za svoj prst.

Nakon kratkog vremena vračar priđe tom običnom čovjeku i reče: 'Zlato koje si kupio od mene i stavio u svoju kutiju nije zlato, kako si mislio, nego najružnija žaba. Ona je bila čuvana u mojoj škrinji i hranjena mojom hranom. A kako bi ti to provjerio i znao da je to istina, možeš otvoriti sanduk i vidjet ćeš kako će žaba skočiti u moju škrinju gdje se čuvala.' Kad je čovjek htio otvoriti sanduk i provjeriti je li to bila istina, u sanduku se pojavi žaba. Poklopac sanduka bijaše visio na četiri šarke koje su bile pred to da se uskoro slome i otpadnu. Čim je poklopac sanduka bio otvoren, žaba spazi vračara i skoči u njegov sanduk.

Kad sluge i prijatelji tog običnog čovjeka to bijahu vidjeli, rekoše mu: 'Gospodaru, najfinije zlato u toj je žabi, a ako ga želiš, lako možeš doći do njega.' Čovjek im reče: 'Kako ga mogu dobiti?' Oni mu odgovoriše: 'Da netko uzme oštro i usijano koplje te ga ubode u šuplji dio u žabinim leđima, brzo bi izvadio zlato van. No ako on ne može naći nikakvu šupljinu u žabi, onda bi trebao, s najvećom snagom i naprezanjem, zariti svoje koplje u nju pa ćeš tako dobiti natrag zlato koje si kupio.'

Tko je taj vračar ako ne đavao, potičući i savjetujući čovječanstvo na tjelesne požude i počasti, što nije ništa drugo nego ispraznost i uništenje? On obećava da je lažno istinito i čini da istinito izgleda kao da je lažno. On posjeduje to najdragocjenije zlato, što je zapravo duša, koju sam Ja, kroz Moju božansku moć, stvorio dragocjenijom od svih zvijezda i planeta. Ja sam je stvorio besmrtnom i neprolaznom i Meni dražom od ičega te sam za nju pripremio mjesto vječnog počinka sa Mnom. Otkupio sam je od nasilja đavla boljim i vrjednijim zlatom kad sam dao svoje vlastito tijelo za nju, čisto od bilo kakvog grijeha, te trpio tako gorku muku da niti jedan od Mojih udova nije bio bez boli. Smjestio sam otkupljenu dušu u tijelo kao u sanduk do vremena kad ću je dovesti u nazočnost svoje božanske časti i slave u Kraljevstvo nebesko. Ali sada otkupljena duša čovjeka postade poput najružnije i bestidne žabe, skačući u svojoj bahatosti i živeći u nečisti kroz svoju putenost. Ona je od Mene uzela Moje zlato, to jest svu Moju pravdu.

Zato Mi đavao može s pravom reći: 'Zlato koje si kupio nije zlato nego žaba, hranjena u škrinji moje požude. Stoga odvoji tijelo od duše i vidjet ćeš da će skočiti ravno u škrinju moje požude u kojoj se hranila.' Moj odgovor je ovo: 'Budući da je žabu odvratno gledati, užasno slušati, da je na dodir otrovna te da Mi ne donosi nikakvo dobro, niti zadovoljstvo ili utjehu, već to čini samo tebi, u čijoj je škrinji uzgajana, možeš ju imati jer je po pravu tvoja. I kada se vrata otvore, to jest kad se duša odvoji od tijela, ona će letjeti ravno k tebi da bi ostala s tobom za svu vječnost.'

Takva je duša čovjeka o kojoj ti govorim. Ona je zaista poput najbezvrjednije žabe, pune nečistoće i požude, uzgajane u đavlovoj škrinji. Njenom sanduku, to jest njegovu tijelu Ja se približavam kako mu dolazi smrt. Sanduk visi na četiri šarke koje će uskoro otpasti, jer njegovo se tijelo podupire četirima stvarima: poimence, snagom, ljepotom, mudrošću i vidom, koji su svi sada počeli slabjeti i iščezavati za njega. Kad se njegova duša počne odvajati od njegova tijela, ona smjesta leti k đavlu na čijem je mlijeku uzgojena, to jest na njegovoj požudi, jer je zaboravila Moju ljubav iz koje sam preuzeo na sebe patnju i bol koju je ona zaslužila. Ona ne uzvraća ljubavlju na Moju ljubav i uskraćuje Mi Moje vlasništvo na koje imam pravo, jer bi Me trebala voljeti više nego ikoga zato što sam je otkupio. No ona nalazi veće zadovoljstvo u đavlu. Glas njezine molitve je poput glasa žabe, a njezina pojava odbojna je i odvratna u Mojim očima. Njezine uši neće nikad čuti Moju radost, a njezina otrovana osjetila nikad neće osjetiti Moje Božanstvo.

No Ja sam još uvijek milosrdan i ako bi itko dotakao svoju dušu, čak iako je nečista, te ju ispitao kako bi vidio ima li u njoj imalo grižnje savjesti ili dobre volje, i zabio oštro i goruće koplje u svoj um, što znači strah od Mojega teškog suda, onda bi još uvijek mogao naći Moju milost ako bi Me samo htio slušati. A ako u njemu i nema grizodušja i ljubavi, još uvijek ima nade ako ga netko probode oštrim i gorkim popravljanjem i strogim prekoravanjem. Jer dok god duša živi s tijelom, Moja je milost otvorena i spremna za svakoga.

Stoga razmotri kako sam Ja umro zbog svoje ljubavi, a ipak Mi nitko ne uzvraća ljubavlju, nego Mi čak i oduzimaju ono što po pravu pripada Meni; jer bilo bi uistinu pravedno da ljudi popravljaju svoje živote razmjerno boli i patnji za njihovo otkupljenje. No sada oni žele živjeti još gore, razmjerno gorkoj boli i smrti koje sam trpio kad sam ih otkupljivao; i što im više pokazujem mrskost i ružnoću grijeha, oni još drskije žele griješiti. Gledaj zato i razmatraj kako se Ja ne razljutim bez razloga, jer oni su promijenili Moju milost u gnjev. Ja sam ih otkupio od grijeha, a oni se još više predaju grijehu.

Ali ti, moja nevjesto, daj Mi ono što si Mi obvezana dati, odnosno čuvaj svoju dušu čistom za Mene, jer Ja sam umro za tebe kako bi je mogla očuvati čistom za Mene.“

Najljepše pitanje Majke za nevjestu, ponizni odgovor nevjestin Majci i Majčin koristan odgovor nevjesti, te o poboljšavanju dobrih ljudi među zlima.

22. poglavlje

Majka Božja govoraše nevjesti svoga Sina, rekavši: „Ti si nevjesta Mojega Sina. Reci Mi što ti je na umu i za što moliš.“ Nevjesta odgovori: „Moja Gospo, ti to vrlo dobro znaš, jer znaš sve stvari.“ Onda Sveta Djevica reče: „Iako ja znam sve stvari, voljela bih čuti kako Mi govoriš dok oni koji stoje ovdje nazočni slušaju.“ Nevjesta kaže: „Moja Gospo, bojim se dviju stvari: Prvo, zbog svojih grijeha, zbog kojih ne plačem niti se popravljam koliko bih htjela. Drugo, žalosna sam jer su neprijatelji Tvojega Sina tako brojni.“

Onda Djevica Marija odgovori: „Za ovo prvo dajem ti tri lijeka: Prvo, promisli o tome kako sve stvari koje imaju duh, kao što su žabe i druge životinje, katkad imaju nevolje, a ipak njihovi duhovi ne žive vječno već umiru s tijekom. No tvoja duša i svaka ljudska duša živi zauvijek. Drugo, misli o milosti Božjoj, jer nema čovjeka koji je toliko grešan da njegov grijeh nije odmah oprošten ako samo moli za Božji oprost s namjerom da se popravi i s istinskim kajanjem za svoje prijašnje grijehe. Treće, misli i predočavaj si kako je velika slava duše kada živi zauvijek s Bogom i u Bogu.

I za ovo drugo, naime, to kako su Božji neprijatelji tako brojni, dajem ti tri lijeka: Prvo, razmotri kako je tvoj Bog i tvoj i njihov Stvoritelj i sudac nad njima, te da Mu oni nikada neće ponovno suditi, iako On sada strpljivo i privremeno podnosi njihovu zlobu. Drugo, razmotri kako su oni sinovi prokletstva i kako će za njih biti teško i nepodnošljivo gorjeti u paklu za cijelu vječnost. Oni su poput najopakijih sluga koji će izgubiti nasljedstvo Kraljevstva nebeskog, dok će sinovi uživati nasljedstvo. No sada ćeš možda reći: 'Ne bi li im tko trebao propovijedati?' Da, svakako bi im se trebalo propovijedati! Razmisli kako se često dobri ljudi nađu među zlima, a kako se sinovi zla katkad okrenu od dobra, baš kao rastrošni sin koji je zatražio svoj dio nasljedstva od svojega oca i otišao u udaljeno kraljevstvo te živio zlim životom. No katkad ih kroz propovijedanje obuzme grižnja savjesti i vraćaju se Ocu, a Njemu su još više dobrodošli, kao da nikad nisu griješili. Stoga bi se posebice njima trebalo propovijedati, jer iako propovjednik vidi skoro samo zle ljude, on ipak u sebi misli: 'Možda su među njima neki koji će postati sinovi Mojega Gospodina; zato ću propovijedati njima.' Ova vrsta propovjednika primit će najveću nagradu. Treće, razmotri kako je pokvarenima življenje dopušteno kao jedna proba za dobro, tako da, ako su ožalošćeni zbog ponašanja pokvarenih, mogu biti nagrađeni plodom strpljivosti, kako ćeš to bolje razumjeti kroz sljedeću prispodobu.

Ruža slatko miriši, lijepa je za gledanje, meka na dodir, a ipak raste samo među trnjem koje je oštro na dodir, strašno za gledanje te nema ugodan miris. Slično tome, dobri i pravedni ljudi, iako su blagi u svojoj strpljivosti, divni u svojim vrlinama te slatko mirišu svojim dobrim primjerom, ipak ne mogu biti usavršeni ili iskušani osim među zlima. Ponekad trn štiti ružu da ne bi bila ubrana prije nego što procvjeta; slično tome, zli daju dobrima prigodu i razlog da ne posrnu u grijeh, a katkad su dobri ograničeni njihovom zlobom tako da ne padnu u neskromno veselje ili požudu ili bilo koji drugi grijeh. Vino nikada neće postati dobro ako nije spremljeno kako bi se talog slegnuo, niti će dobri i pravedni zadržati i napredovati u vrlinama ako nisu iskušani napastima i progonima od strane nepravednih. Zato drage volje podnosi neprijatelje Mojeg Sina i upamti da je On njihov sudac te ih da On, ako pravda traži da ih se sve uništi, može sve istrijebiti u trenutku. Zato ih podnosi dok god ih On podnosi.“

Riječi Krista Njegovoj nevjesti o prijetvornom čovjeku, koji se zove neprijatelj Boga, te o njegovu licemjerju i svim njegovim osobinama.

23. poglavlje

„Taj se čovjek ljudima pokazuje kao dobro odjeven, snažan i privlačan čovjek, koji je hrabar u bitci svojega Gospodina, no kad se s njegove glave skine kaciga, on je ružan i odvratan za gledanje te neupotrebljiv za rad. Njegov mozak izgleda ogoljen. Njegove uši su mu na čelu i oči u njegovu vratu. Njegov je nos rascijepljen, a oba obraza upala kao u mrtvog čovjeka. Na desnoj strani njegova brada i pola njegovih usana otpali su, tako da na desnoj strani nije ostalo ničeg osim grla koje izgleda potpuno nepokriveno. Njegova su prsa puna gmižućih crva, a ruke poput dviju zmija. Najotrovniji škorpion živi u njegovu srcu. Njegova su leđa poput nagorjelog ugljena. Njegova je utroba smrdljiva i trula poput gnojem prepunog nečistog mesa. Njegova su stopala mrtva i beskorisna za hodanje.

Reći ću ti što ovo sve označava. Izvana on izgleda ljudima kao da se odlikuje dobrim navikama, mudrošću i hrabrošću u služenju i slavljenju Mene, no on nipošto nije takav. Jer ako se kaciga makne s njegove glave, odnosno kad bi se ljudima pokazalo kakav je zaista duhovno u svojoj duši, on bi bio ružniji od svih ljudi. Njegov je mozak ogoljen jer njegovi glupi običaji i nepristojnosti jasno pokazuju dobrim ljudima da on nije vrijedan takvih počasti. Jer da mu se Moja mudrost svidjela, on bi shvaćao koliko je njegova čast veća nego čast drugih, te bi se pomoću toga odjenuo u najstrože ponašanje i božanske vrline u usporedbi s drugima.

Uši su mu na čelu jer, umjesto da ima poniznosti, zbog svojeg velikog dostojanstva, u tome što je svjetlosti za druge kako bi ih učio dobre stvari, on samo želi slušati o svojoj vlastitoj uzvišenosti i slavi, time postajući toliko ponosan da samo želi da ga svi zovu velikim i dobrim. On ima oči u svojem vratu jer su sve njegove misli okrenute prema sadašnjem umjesto prema vječnom. On misli o tome kako da ugodi ljudima i o zahtjevima tjelesnih potreba, ali ne kako može obradovati Mene i koristiti dušama. Njegov je nos rascijepljen jer je izgubio sve razumno rasuđivanje kako bi mogao vidjeti i razlikovati grijeh i krepost, svjetovnu i vječnu čast, svjetovna i vječna bogatstva, kratka zadovoljstva svijeta i vječna zadovoljstva.

Njegovi su obrazi upali, što znači da je sve štovanje koje bi morao imati prema Meni, s ljepotom kreposti kojom bi Mene mogao obradovati, potpuno mrtvo za služenje Meni: jer on se srami griješiti pred ljudima, ali ne preda Mnom. Jedan je dio njegove jagodične kosti i usana otpao, tako da ništa nije ostalo osim njegova grla, jer je imitiranje Mojega djelovanja i propovijedanje Mojih riječi, dodano božanskoj i vatrenoj molitvi, potpuno otpalo od njega, tako da ništa nije ostalo osim njegova proždrljivog grla. Ali imitirati pokvarene i biti umiješan u svjetovne poslove njemu sveukupno izgleda zdravo i lijepo.

Njegova prsa puna su crva, jer u njegovim prsima, gdje bi trebalo biti prisjećanje na Moju patnju te misli i razmatranja Mojih djela i zapovijedi, postoji samo briga za stvarima svijeta sa željom i pohlepom svijeta, koje su poput crva koji proždiru njegovu savjest, tako da on ne misli o duhovnim ili božanskim stvarima. U njegovu srcu, gdje bih Ja volio obitavati i gdje bi trebala biti Moja ljubav, sada sjedi najgori škorpion s oštrim repom te primamljivim licem i jezikom; jer ugodne i razborite riječi izlaze iz njegovih usta, ali njegovo srce puno je nepravde i prijevare, zato što ne brine ako Crkva koju on nadgleda bude uništena dok god on može ostvarivati svoju volju.

Njegove su ruke poput dviju zmija, jer u svojoj zlobi on pruža svoje ruke prema prostodušnima i zove ih k sebi s jednostavnošću, ali čim dobije prikladnu prigodu, on uzrokuje njihov kukavni pad. Poput zmije on se smota u prsten, jer skriva svoju zlobu i nepravednost tako da jedva itko može shvatiti njegove izdajničke planove. U Mojim očima on je poput najopakije zmije, jer kao što je zmija gnjusnija nego ijedna druga životinja, tako je i on ružniji u Mojim očima nego ijedan drugi čovjek, jer on ne računa na Moju pravdu i smatra da sam poput čovjeka koji ne želi pravedno suditi.

Njegova su leđa poput ugljena, a trebala bi biti poput slonovače, jer bi njegova djela trebala biti moćnija i čišća od drugih kako bi mogao bolje nositi slabe kroz svoju strpljivost i svoj primjer dobrog života. No on je sada poput ugljena jer je previše nestrpljiv da bi mogao podnijeti jednu riječ u Moju čast osim ako od toga nema koristi. Pa ipak on svijetu izgleda moćno. Stoga, kad on misli da stoji, past će jer je za Mene i Moje svece odvratan i beživotan poput ugljena.

Njegova utroba zaudara jer Meni njegove misli i žudnje zaudaraju poput trulog mesa zadahom koji nitko ne može podnijeti. Niti jedan od Mojih svetaca ne podnosi ga, nego svi okreću lice od njega i traže sud za njega. Njegova su stopala mrtva. Njegova su dva stopala dva naloga za njega preda Mnom, a to je njegova volja da se popravi zbog grijeha koje je počinio i njegova volja da čini dobra djela. No ta su stopala potpuno mrtva u njemu jer je srž ljubavi u njemu potrošena i ništa nije ostalo u njemu osim otvrdnulih kostiju. I on tako stoji preda Mnom. Ipak, dok god je duša s tijelom, on može pronaći Moju milost.“

OBJAŠNJENJE

Sveti Lovro pojavio se i rekao: „Kad sam ja bio na svijetu, imao sam tri stvari: svoju čistoću, milost za svoga susjeda i Božju ljubav. Stoga sam vatreno propovijedao riječ Božju, mudro raspodjeljivao dobra Crkve i s radošću trpio pokoru, vatru i smrt. Ali ovaj biskup podnosi i pravi se da ne primjećuje neumjerenost svećenstva te darežljivo raspodjeljuje dobra Crkve bogatima i pokazuje ljubav samo prema sebi i svojim vlastitim prijateljima. Zato mu ja proglašavam da se najlakši oblak upravo uzdigao prema nebesima, ali crni ga je dim prekrio tako da ga mnogi ne mogu vidjeti. Taj je oblak molitva Majke Božje za Svetu Crkvu. Plamen pohlepe, bezbožnosti i nepravednosti tako ga je pomračio da milost Majke Božje ne može lako ulaziti u srca nesretnih. Stoga neka se biskup brzo obrati u božansku ljubav ispravivši sebe i sebi podređene, koreći ih svojim dobrim primjerom i riječju te ih vodeći u bolji život. Ako ne bude tako, on će osjetiti ruku suca, koja je njegova osveta i pravda, a njegova će crkva biti očišćena vatrom i mačem te pogođena pljačkom i jadom, tako da će trebati mnogo vremena dok je netko ne utješi.“

Riječi Boga Oca pred vojskom Kraljevstva nebeskog te odgovor Sina i Majke Ocu na pitanje o milosti za kćer, to jest za Crkvu.

24. poglavlje

Bog Otac govoraše dok je cijela vojska nebeska slušala, i reče: „Pred svima vama žalim se što je Moja kći predana čovjeku koji ju muči vrlo mnogo i bez mjere, lomeći njezina stopala u kladama tako teško da je sva moždina izašla iz njezinih stopala. “Sin mu odgovori: „Oče, ona je ta koju sam otkupio svojom krvlju i uzeo je sebi za ženu, ali sada je tako okrutno zlostavljana.“ Onda govoraše Majka Božja i reče: „Ti si moj Bog i moj Gospodin, i u Mojemu tijelu nalazili su se udovi Tvojega blagoslovljenog Sina, koji je Tvoj istinski Sin i Moj istinski Sin. Na zemlji Tebi ništa nisam odbila. Imaj milosti prema svojoj kćeri zbog Mojih molitvi.“

Nakon toga govorahu anđeli, rekavši: „Ti si naš Gospodin i Stvoritelj; u Tebi mi posjedujemo svaku dobru stvar i ne trebamo ništa doli Tebe. Mi smo se svi radovali kada si objelodanio svoju nevjestu, ali sada smo s pravom žalosni jer je ona predana u ruke najgorem čovjeku koji ju vrijeđa svim vrstama izrugivanja i zlostavljanja. Imaj milosrđa prema njoj radi svojega velikog milosrđa, jer njezina je nevolja velika, i nema nikoga drugoga tko bi je utješio i spasio osim Tebe Gospodine, Bože Svemogući.“

Potom Bog Otac odgovori Sinu, rekavši: „O moj Sine, Tvoje tugovanje je Moje tugovanje, Tvoja riječ je Moja riječ, Tvoja djela Moja djela. Ti si u Meni i Ja sam u Tebi nerazdvojivo. Budi volja Tvoja!“ Nakon toga On reče Majci Sina: „Budući da Me nisi ni u čemu odbila na zemlji, neću Ti odbiti ništa na nebu i Tvoja će se volja ispuniti.“ Tada On reče anđelima: „Vi ste Moji prijatelji, a vatra vaše ljubavi gori u Mojem srcu. Zato ću zbog vaših molitvi imati milosti prema svojoj kćeri.“

Riječi Stvoritelja Njegovoj nevjesti o tome kako Njegova pravda podnosi zle ljude zbog trostrukog razloga i kako Njegova milost štedi zlo zbog trostrukog razloga.

25. poglavlje

„Ja sam Stvoritelj nebesa i zemlje. Čudila si se, Moja nevjesto, zašto sam tako strpljiv sa zlima. To je zato što sam milosrdan: jer Moja pravda ih podnosi i pošteđuje zbog trostrukog razloga i Moje ih milosrđe pošteđuje zbog trostrukog razloga. Prvo, Moja ih pravda podnosi zato da njihovo vrijeme može biti u potpunosti dovršeno. Jednako kao što bi se pravednog kralja moglo pitati, ako drži nekoga utamničenog, zašto ga ne usmrti, a on odgovori: 'Zato što još nije vrijeme za istragu suda gdje ju se može čuti, jer bi oni koji čuju tako mogli biti upozoreni.' Tako Ja podnosim zle sve dok ne dođe vrijeme da njihovu zloću svi upoznaju. Nisam li Ja prorokovao Šaulovo odbijanje, da će biti protjeran iz svojeg kraljevstva te zbačen s prijestolja znatno prije nego što je to postalo poznato ljudima? A podnosio sam ga dugo vremena, kako bi se njegova zloba pokazala i dokazala drugima. Drugo, zbog malog broja dobrih djela koja zli naprave, za koja bi trebali biti nagrađeni čak i do zadnjeg novčića, neće biti ni najmanjeg dobra koje su napravili za Mene koje će proći nenagrađeno; ovdje će primiti svoju plaću za dobro koje su napravili. Treće, kako bi se otkrila Božja slava i strpljivost. Zbog tog sam razloga podnosio Pilata, Heroda i Judu iako su bili zli i prokleti. I ako se itko pita zašto podnosim ovu ili onu osobu, neka se osvrne na Judu i Pilata.

Moje milosrđe također pošteđuje zle zbog trostrukog razloga: prvo, zbog Moje velike ljubavi, jer će njihova vječna muka biti duga. Iz toga razloga, zbog Moje velike ljubavi, podnosim ih do posljednjeg trenutka, tako da će njihova muka biti odgođena za dugo produljenje vremena ovdje na svijetu. Drugo, tako da bi njihovu narav potrošio grijeh, jer grijeh troši ljudsku narav, a oni bi doživjeli tjelesnu smrt mnogo gorče da je njihova narav zdravija i jača. Jer zdrava narav umire dužom i gorčom smrću. Treće, radi poboljšanja i snage dobrih ljudi te obraćenja nekih od zlih. Jer kad dobre i pravedne ljude muče zli, to koristi dobrima i pravednima jer im pomaže da se suzdrže od grijeha ili da zavrijede veću zaslugu.

Slično tome, zli katkad žive za dobro drugih zlih osoba. Jer kada se zli osvrnu na pad, pokvarenost i gnjusna djela nekih ljudi, oni misle u sebi i kažu: 'Što nam dobroga čini slijediti ih ili živjeti poput njih? Dok god je naš Gospodin tako strpljiv, bolje nam je pokajati se.' I na taj način oni Mi se katkad vrate, jer se boje činiti stvari koje su ovi zli ljudi činili, a njihova im savjest govori kako ne bi trebali činiti te stvari. Zato je rečeno da, ako je nekoga ubo škorpion, on može biti izliječen pomazanjem uljem u kojem je uginuo drugi gmizavac. Na isti način katkad je neka zla osoba, koja vidi drugu osobu, također zlu, kako pada i zadržava svoju nepravednost i taštinu, pogođena kajanjem za svoje grijehe i izliječena milosrđem i milošću Boga.

Riječi anđeoske vojske o slavi Boga, i o tome kako bi djeca bila rađana da prvi roditelji nisu sagriješili, i o tome kako je Bog pokazao čuda ljudima kroz Mojsija te također kasnije kroz sebe svojim vlastitim dolaskom; i o kvarnosti tjelesnog braka u ovo vrijeme, i uvjetima duhovnog braka.

26. poglavlje

Anđeoska vojska viđena je kako stoji ispred Boga, i cijela je vojska govorila: „Hvaljen i slavljen budi Ti, Gospodine Bože, koji si bio i jesi bez kraja! Mi smo Tvoji sluge i mi Te hvalimo i slavimo iz trostrukog razloga: Prvo, zato što si nas Ti stvorio da se radujemo s Tobom i dao nam neopisivu svjetlost da se u njoj radujemo zauvijek. Drugo, zato što su sve stvari stvorene i održavane Tvojom dobrotom i postojanošću, i sve stvari stoje prema Tvojoj volji i opstaju kroz Tvoju riječ. Treće, zato što si stvorio čovječanstvo i utjelovio se u ljudskosti za njihovu dobrobit. Radujemo se u velikoj mjeri zbog te Ljudskosti te također zbog Tvoje najčednije Majke koja je bila dostojna nositi Tebe, kojega nebesa ne mogu pojmiti ni obuhvatiti. Stoga su Tvoja čast i blagoslov iznad svih stvari za dostojanstvo anđela koje si Ti uzvisio uvelike u slavi. Neka Tvoja beskrajna vječnost i postojanost budu nad svim stvarima koje jesu i mogu biti postojane! Neka Tvoja ljubav bude nad čovječanstvom koje si Ti stvorio! O, Gospodine Bože, Tebe se jedinog treba bojati zbog Tvoje silne moći, Tebe jedinog treba željeti zbog Tvoje silne ljubavi, Tebe jedinog treba voljeti zbog Tvoje postojanosti. Neka sva slava i čast budu Tvoje zauvijek bez kraja. Amen!“

Tad naš Gospodin odgovori: „Vi Me slavite dostojno za svako stvoreno stvorenje. Ali, recite Mi, zašto Me hvalite za čovječanstvo koje Me isprovociralo do gnjeva više nego ijedno drugo stvorenje? Stvorio sam ga plemenitijim i dostojanstvenijim od svih donjih stvorenja pod nebom, i jesam li za ikoga drugog trpio takve uvrede kao za čovječanstvo, i nitko nije otkupljen na tako velik trošak. Ili koje se stvorenje ne pridržava svoga stvorenog reda osim čovjeka? On mi nanosi više žalosti nego ijedno drugo stvorenje. Jer kao što sam stvorio vas da me slavite i štujete, tako sam stvorio i čovjeka da me poštuje. Dao sam mu tijelo kao duhovni hram, i stvorio sam i smjestio dušu u nj poput prekrasnog anđela, jer ljudska duša ima moć i snagu kao anđeo. U tom hramu Ja, Bog i Tvorac čovječanstva, želio sam biti poput trećega kako bi Me mogao uživati i nalaziti užitak u Meni. Tada sam mu stvorio drugi hram, sličan njegovu, od njegova rebra.

Ali sada, Moja nevjesto, radi koje se sve ove stvari govore i pokazuju, mogla bi upitati kako bi djeca bila rađana od njih da nisu zgriješili? Ja ću ti odgovoriti: U istini, po ljubavi Božjoj i međusobnoj odanosti i uniji tijela, u čemu bi oboje bili zapaljeni iznutra, krv ljubavi posijala bi svoje sjeme u ženino tijelo bez ikakve sramotne požude, i tako bi žena postala plodna. Nakon što je dijete začeto bez grijeha i putene požude, Ja bih poslao dušu u dijete iz Mojega Božanstva i žena bi nosila dijete i rodila ga bez boli. Kada je dijete rođeno, bilo bi savršeno poput Adama kada je stvoren u početku. Ali ova je čast prezrena od čovjeka kada je poslušao đavla i poželio veću čast od one koju sam mu Ja dao. Nakon što je neposluh počinjen, Moj anđeo došao je nad njih i oni su se posramili svoje golotinje, i smjesta su iskusili požude i želje tijela, i otrpješe glad i žeđ. Tada su Me također izgubili, jer kada su Me imali, oni nisu osjećali nikakvu glad niti grešnu tjelesnu požudu ili sram, nego sam Ja sam bio sve njihovo dobro, i zadovoljstvo, i savršen užitak.

Ali kada se đavao radovao nad njihovom propasti i padom, bio sam dirnut suosjećanjem prema njima i nisam ih napustio, nego im pokazao trostruku milost: Ja sam ih odjenuo kada su bili goli i dao im kruh iz zemlje. A za senzualnost koju je đavao u njima izazvao nakon njihova neposluha, dao sam i stvorio duše u njihovu sjemenu kroz Moje Božanstvo. I sve zlo kojim ih je đavao dovodio u iskušenje , okrenuo sam u dobro za njih u cijelosti.

Nakon toga pokazao sam im kako živjeti i štovati Me, i dao sam im dopuštenje da imaju odnose, jer su prije Moje dozvole i proglasa Moje volje bili pogođeni strahom i bojali se ujediniti i imati odnose. Jednako tako, kada je Abel ubijen i bijahu u žalosti dugo vremena, promatrajući suzdržljivost, bio sam dirnut suosjećanjem i tješio ih. A kada su shvatili Moju volju, počeli su ponovno imati odnose i rađati djecu od koje Ja, njihov Stvoritelj, obećah da će obitelj biti rođena. Kada je obijest djece Adamove rasla, pokazah svoju pravdu grešnima, ali milost Mojim izabranicima; od ovih bijah smiren, tako da sam ih sačuvao od uništenja i podigao jer su se držali Mojih zapovijedi i vjerovali u Moja obećanja.

Kada je došlo vrijeme milosti, pokazao sam svoja moćna čuda i djela kroz Mojsija i spasio svoj narod prema svom obećanju. Hranio sam ga anđeoskom manom i išao pred njim u stupu oblaka i vatre. Dao sam mu svoj Zakon i objavio svoje tajne i budućnost kroz svoje proroke. Nakon toga Ja, Stvoritelj svih stvari, izabrah za sebe djevicu rođenu od oca i majke, i jesam li od nje uzeo ljudsku narav i udostojio se biti rođen od nje bez grijeha. Baš kao što bi prva djeca bila rađana u raju kroz Božansku ljubav njihove očinske i majčinske uzajamne ljubavi i privrženosti bez ikakve sramotne žudnje, tako je Moje Božanstvo uzelo ljudskost od djevice bez ikakve sramotne žudnje i bez ometanja ili oštećenja njezine nevinosti.

Došao sam u tijelu kao pravi Bog i čovjek i ispunio Stari Zavjet i sve spise baš kao što je to ranije bilo prorokovano o Meni, i uveo Novi Zavjet, jer je Stari Zavjet bio uzak i teško snošljiv i nije bio ništa doli predočenje budućih stvari koje dolaze. Budući da je u Starom Zavjetu bilo dopušteno čovjeku imati više žena kako ljudi ne bi ostali bez ijednog potomka, ili bi morali sklapati mješovite brakove s poganima. No, u Mom Novom Zavjetu dopušteno je jednom čovjeku imati jednu ženu, i zabranjeno mu je da za vrijeme njezina života ima nekoliko žena. Oni koji se ujedine u Božanskoj ljubavi i strahuju zbog rađanja i podizanja djece u čast Božju, Moji su duhovni hramovi gdje Ja želim stanovati kao treći s njima.

Ali ljudi u ovom dobu spojeni su u brak zbog sedam razloga: Prvi, zbog ljepote lica. Drugi, zbog bogatstva. Treći, zbog tjelesnih ugoda vrijednih prezira i bestidnih užitaka koje dobivaju iz svojih nečistih odnosa. Četvrto, zbog gozbi sa svojim prijateljima i nekontrolirane proždrljivosti. Peto, zbog taštine u odijevanju i jelu, u šali i zabavi i igrama i drugim ispraznostima. Šesto, radi rađanja potomstva, ali ne kako bi ga podizali u čast Božju ili dobrih djela, nego radi svjetovnog bogatstva i časti. Sedmo, oni dolaze zajedno zbog požude i oni su poput grubih zvijeri u svojim pohotljivim željama.

Oni dolaze na vrata Moje crkve s jednom mišlju i pristankom, ali sve su njihove želje i unutarnje misli potpuno protiv Mene. Oni radije provode svoju vlastitu volju, koja smjera na ugađanje svijetu, umjesto Moje volje. Kada bi sve njihove misli i želje bile usmjerene na Mene, i kada bi Mi povjerili svoju volju u Moje ruke i stupili u brak u strahu od Mene, tada bih im dao svoju suglasnost i bio poput trećeg s njima. Ali sada je Moj pristanak, koji bi trebao biti njihova najdragocjenija stvar, otišao od njih, jer oni imaju požudu u svom srcu, a ne Moju ljubav. Nakon toga oni odlaze na Moj oltar gdje čuju da bi trebali biti jedno srce i jedna duša, ali tada Moje srce bježi od njih, jer oni nemaju toplinu Moga srca i ne znaju okus Moga tijela.

Oni traže toplinu i seksualne žudnje koje će nestati i vole tijelo koje će pojesti crvi. Stoga se takvi ljudi ujedinjuju u braku bez spone i saveza u Bogu Ocu, i bez Sinovljeve ljubavi i bez utjehe Duha Svetog. Kada par dolazi u krevet, Moj Duh ga smjesta napušta i duh bludnosti pristupa umjesto njega, jer oni samo dolaze zajedno zbog požude i ne raspravljaju ili ne razmišljaju o bilo čemu drugom jedno s drugim. Ali Moja milost još je uvijek s njima ako bi se oni preobratili Meni. Zbog svoje velike ljubavi, Ja polažem živu dušu stvorenu od Moje moći u njihovo sjeme. Katkad dopustim zlim roditeljima roditi dobru djecu, ali češće su zla djeca rođena od zlih roditelja jer ta djeca oponašaju zlo i nepravedna djela svojih roditelja koliko god su u stanju, i oponašala bi ih i više kad bi im Moje strpljenje dopuštalo. Takav bračni par neće nikada vidjeti Moje lice osim ako se ne pokaje. Jer ne postoji grijeh tako težak ili velik da ga pokora i obraćenje neće oprati.

Zbog tog razloga želim se okrenuti duhovnom braku, vrsti koja je prikladna za Boga da je ima s čednom dušom i čednim tijelom. Postoji sedam dobrih stvari u njemu, za razliku od zala gore spomenutih: Prvo, ne postoji želja za ljepotom oblika, ili tjelesnom ljepotom ili požudnim prizorima, nego samo za nazočnošću i ljubavlju Božjom. Drugo, ne postoji želja za posjedovanjem ičega drugog osim onoga što je potrebno za preživljavanje, i samo najpotrebnije, ni sa čim u višku. Treće, oni izbjegavaju isprazne i bezvrijedne razgovore. Četvrto, oni ne mare za viđanja s prijateljima ili rođacima, nego sam Ja njihova ljubav i želja. Peto, oni žele zadržati poniznost u sebi, u svojoj savjesti, i izvana u načinu na koji se odijevaju. Šesto, oni nikada nemaju nikakve želje voditi požudan život. Sedmo, oni rađaju sinove i kćeri za njihova Boga kroz njihovo dobro ponašanje i dobar primjer i kroz propovijedanja duhovnih riječi.

Oni čuvaju svoju vjeru neokaljanu kada stoje izvan vrata Moje crkve, gdje Mi daju svoj pristanak i Ja im dajem svoj. Oni idu do Moga oltara kada uživaju duhovnu radost Moga Tijela i Krvi, radost u kojoj oni žele biti jedno srce i jedno tijelo i jedna volja sa Mnom, a Ja, istinski Bog i čovjek, moćan na nebu i na zemlji, bit ću poput trećeg s njima i ispuniti njihova srca. Svjetovni supružnici započinju svoj brak u pohotnim željama kao grube zvijeri, pa čak i gore nego grube zvijeri! Ali ovi duhovni supružnici započinju u ljubavi i strahu od Boga i ne brinu se da ugode ikome osim Meni. Zao duh ispunjava i potiče one u svjetovnom braku na bludne žudnje gdje nema ničega do smrada nečista, ali oni u duhovnom braku ispunjeni su Mojim Duhom i zapaljeni vatrom Moje ljubavi koja ih nikada neće iznevjeriti.

Ja sam jedan Bog u tri Osobe, i jedan u Božanstvu s Ocem i Svetim Duhom. Jednako kao što je nemoguće Ocu biti odvojen od Sina i Duhu Svetom biti odvojen od njih obojice, i kao što je nemoguće toplini da bude odvojena od vatre, tako je nemoguće ovim duhovnim supružnicima da budu odvojeni od Mene; Ja sam uvijek poput trećeg s njima. Jednom je Moje tijelo rastrgano i umrlo u mukama, ali nikada više neće biti ozlijeđeno ili umrijeti. Jednako tako, oni koji su sjedinjeni u Mene s istinskom vjerom i savršenom voljom nikada neće umrijeti daleko od Mene; jer gdje god oni stajali ili sjedili ili hodali, Ja sam uvijek kao treći s njima.

Prirodno planiranje obitelji grešna je kontrola rađanja (PPO)

Sveti Cezar iz Arlesa: „ ONOLIKO ČESTO KOLIKO UPOZNA SVOJU ŽENU BEZ ŽELJE ZA DJECOM… BEZ SUMNJE POČINJAVA GRIJEH.“ (W. A. Jurgens, Vjera Zemaljskih Očeva, Vol. 3: 2233)

Papa Pio XI., Casti Connubii (#’s 53-56), Pro. 31, 1930: “Ali ni jedan razlog, koliko god težak, ne može biti stavljen ispred, putem kojeg bi išta suštinski protiv prirode moglo postati pokorno prirodi i moralnim dobrima. Budući da je stoga bračni čin namijenjen ponajprije, po prirodi, rađanju djece, oni koji konzumirajući ga namjerno izigravaju njegove prirodne moći i smjeraju grijehu protiv prirode, počinjavaju djelo koje je sramotno i suštinski pokvareno.

“Malo ih se pita, u tu svrhu, ako Sveto Pismo svjedoči kako se Božansko Veličanstvo odnosi s najvećim gnušanjem prema ovom stravičnom zločinu i ima vremena kada ga je kažnjavalo smrću. Kako Sv. Augustin navodi, “Odnos čak i s vlastitom zakonitom ženom nezakonit je i grešan gdje je začeće potomaka spriječeno.” Onan, sin Judin, učinio je tako i Gospodin ga je ubio zato. (Postanak 38:8-10).”

U stvarnosti, argument protiv Prirodnog Planiranja Obitelji može biti sumiran vrlo lako. Katolička dogma uči nas da je primarna svrha braka (i bračnog čina) rađanje i odgajanje djece.

Papa Pio XI., Casti Connubii (# 17), Pro. 31, 1930: “Primarni je cilj braka rađanje i odgajanje djece.”

Papa Pio XI., Casti Connubii (# 17), Pro. 31, 1930: “Budući da je stoga bračni čin namijenjen ponajprije, po prirodi, rađanju djece, oni koji konzumirajući ga namjerno izigravaju njegove prirodne moći i smjeraju grijehu protiv prirode, počinjavaju djelo koje je sramotno i suštinski pokvareno.”

„Stoga, dakle, otvoreno se odjeljivati od neprekinute kršćanske tradicije neki su nedavno osuđivali, moguće svečano, proglašenje druge doktrine po ovom pitanju, Katolička Crkva, kojoj je Bog povjerio obranu integriteta i čistoće morala, stoji uzdignuta usred moralnih ruševina koje ju okružuju, kako bi mogla očuvati čestitost bračne zajednice od okaljanja ovom prljavom mrljom, podiže svoj glas u znak svojega božanskog ambasadorstva i kroz naša usta naviješta ponovno: ikakvo korištenje, u bilo kojem obliku, braka konzumiranog na takav način da je čin namjerno izigran u svojoj prirodnoj moći stvaranja života je kazneno djelo protiv Božjeg zakona i prirode, i oni koji se upuštaju u njega su označeni krivim za težak grijeh.

Stoga, iako se PPO neizravno upliće u sam bračni čin, kako njegovi branitelji vole isticati, to ne predstavlja nikakvu razliku. PPO je osuđen zato što podređuje primarni cilj (ili svrhu) braka i bračnog akta (rađanje i odgoj djece) sekundarnom cilju.

PPO podređuje primarni cilj braka drugim stvarima, namjerno pokušava izbjeći djecu (tj. izbjeći primarni cilj) dok ima bračne odnose. PPO stoga preokreće red uspostavljen od Boga samoga. Čini upravo stvar za koju Papa Pio XI. svečano podučava kako ne može biti zakonito učinjena. I ova točka ruši sve argumente od strane onih koji brane PPO; jer su svi argumenti onih koji ih brane, usmjereni na bračni čin sam po sebi, dok slijepo ignoriraju činjenicu da ne predstavlja nikakvu razliku ako par ne dolazi u sukob sa samim činom, ukoliko podređuje i izigra primarnu SVRHU braka.

Usprkos dostojanstvenim učenjima koja osuđuju Prirodno Planiranje Obitelji, jednostavna logika reći će katolicima da je to pogrešno. Ako je crkva osudila umjetnu kontracepciju zato što sprječava začeće potomaka, zašto bi bilo dopušteno činiti istu stvar sredstvima druge metode? To je kao da želja i pomisao na ubojstvo nekoga nije grešna prema PPO advokaturi, nego samo čin ubojstva.

U publikacijama koje promiču PPO, plodni period žene povremeno se klasificira kao „nesiguran“ i „opasan“, kao da se stvaranje novog života smatra ozbiljnim probojem nacionalne sigurnosti i malo novorođenče opasnim razbojnikom! To je doista odvratno.

Može li biti jasnije da oni koji se suglase s ovakvom vrstom ponašanja i ovom metodom isključe Boga i djecu i zamijene ih svojim vlastitim sebičnim planom.

Tobija 6:17 – „Sveti mladi Tobija pristupa svojoj zaručnici Sari nakon tri dana molitve, ne zbog tjelesne požude nego samo zbog ljubavi prema potomstvu. Nakon što je upućen od Arkanđela Rafaela da, kako bi se upustio u bračni čin, mora biti radije dirnut ljubavlju prema djeci nego požudom. Jer oni koji na takav način prime brak, kako bi isključili Boga iz sebe, i iz svojih misli, i predali se svojim požudama, kao konj i mula koji nemaju razumijevanja, nad njima đavao ima moć.“

Riječ brak znači „ured majčinstva“. Oni koji koriste PPO, pokušavaju izbjeći brak (ured majčinstva) i isključiti Boga od sebe.

Prirodno Planiranje Obitelji također uključuje i nedostatak vjere na strani onih koji ga koriste i promoviraju. Posjeduju li parovi koji koriste PPO, i svećenici koji ga promoviraju, nadnaravnu vjeru u Božju providnost? Vjeruju li da je Bog taj koji šalje život? Ima li itko pravo imati 3 djeteta kada je Bog htio da ima 10? Bog je savršeno svjestan potreba svakog para, i On zna točno što oni mogu podnijeti. Oni s pravom katoličkom vjerom trebali bi biti potpuno nezabrinuti grafovima i kalendarima. Ovo su sve neprirodni instrumenti koji osujećuju Božju volju. Zanemarite ove besmislice i prihvatite činjenicu da vam Bog neće poslati nikakvu djecu s kojom se ne bi mogli nositi. On vas neće opteretiti ni sa čim preteškim, jer Njegov je jaram uvijek lak i Njegov teret uvijek lagan. Kada bi bilo po volji PPO-vaca, ne bi bilo obitelji s više od 10-ero djece, niti mnogih svetaca koji su proizašli iz takvih obitelji (npr. sveta Katarina Sijenska, 23. dijete od 25). Svećenici koji promoviraju „Prirodno“ Ograničenje Obitelji, i parovi koji ga koriste, krivi su za ozbiljan grijeh. To je u suprotnosti s naukom Crkve i u suprotnosti sa zakonom prirode. To je uvreda za Božju providnost, i to je posvemašnji nedostatak vjere. Zašto ne biste prakticirali čestitost umjesto počinjenja smrtnog grijeha PPO-a. Istinsko posvećenje dolazi kroz vrlinu čestitosti! Kao što možete pročitati, nijedan razlog, koliko god težak bio, ne može biti prihvaćen, što podređuje primarni cilj (ili svrhu) braka i bračnog čina (rađanje i odgajanje djece) sekundarnom cilju.

Papa Pio XI., Casti Connubii (#’s 53-56), Pro. 31, 1930: “Ali ni jedan razlog, koliko god težak...”

Pakao će biti dug za one koji prakticiraju PPO protiv prirodnih zakona. Mi molimo sve svećenike i laike da prihvate nauk Crkve o ovoj temi i povrate vjeru u Božju providnost. Ako ste vi bili uvjereni da vjerujete u ovu odvratnu herezu koja proturječi prirodnom zakonu, pokajte se i priznajte svoje grijehe odmah.

Ovdje je detaljniji članak o Prirodnom Planiranju Obitelji (PPO) Kliknite ovdje!

Riječi Djevice Marije nevjesti o tome kako postoje tri stvari u plesu i u društvu svijeta te o tome kako je ovaj svijet simboliziran plesom, i o Marijinoj patnji za smrti njena Sina.

27. poglavlje

Djevica Marija, Majka Božja, govorila je nevjesti i rekla: „Moja kćeri, želim da znaš da tamo gdje je ples, postoje tri stvari: poimence, isprazne radosti, glasna vika i beskoristan i uzaludan posao. No, kada netko uđe u kuću plesa žalostan ili tužan, tada njegov prijatelj, koji sudjeluje u radosti plesa, vidi svojega prijatelja koji dolazi tamo tužan i žalostan, odmah napušta radost plesa i odvaja sebe od plesa i tuguje sa svojim ožalošćenim prijateljem.

Taj ples ovaj je svijet koji je uvijek uhvaćen u nevolji iako se čini kao radost nerazumnom čovjeku. U ovom svijetu postoje tri stvari: isprazna radost, isprazne riječi i beskoristan posao, jer sve što čovjek sakuplja svojim radom mora ostaviti iza sebe. Onaj koji se pridruži ovozemaljskom plesu, treba uzeti u obzir Moj rad i tugu, i zatim tugovati sa Mnom, koja sam bila odvojena od svih svjetovnih radosti, i tada odvojiti sebe od svijeta.

Za smrti Moga Sina bila sam poput žene čije je srce probodeno s pet koplja. Prvo koplje bila je Njegova sramotna i prijekora vrijedna golotinja, jer sam vidjela svoga najomiljenijeg i moćnog Sina kako stoji gol uz stup bez ikakve odjeće da Ga pokrije imalo.

Drugo koplje bile su optužbe protiv Njega, jer Ga optužiše da je izdajnički izdajnik i lažljivac, Njega, za kojeg sam znala da je pravedan i istinit i da nikada nije nikoga uvrijedio, ili želio uvrijediti ili povrijediti. Treće koplje bila je Njegova trnova kruna koja je probola Njegovu svetu glavu tako nasilno da se krv slijevala u Njegova usta i Njegovu bradu i uši. Četvrto koplje bio je Njegov glas pun žalosti na križu, kojim je zavapio svom Ocu govoreći: „O, Oče, zašto si Me napustio?“ Kao da je htio reći: „O, Oče, nema nikoga da Me sažalijeva osim Tebe.“ Peto koplje koje je probolo Moje srce bila je Njegova najgorča i okrutna smrt. Moje srce bilo je probodeno s toliko mnogo koplja koliko je arterija iz kojih je Njegova predragocjena krv istjecala iz Njega. Uistinu, bol u Njegovim probodenim tetivama, arterijama, stopalima, rukama i tijelu otišla je nemilosrdno u Njegovo srce i iz srca natrag u Njegove tetive; jer Njegovo srce bijaše zdravo i snažno i od najbolje prirode, i život se dugo borio sa smrću; i tako je Njegov život bio produljen usred najgorče boli.

Ali kada se Njegova smrt privukla blizu i Njegovo se srce raspuklo od neizdržive boli, tada se cijelo Njegovo tijelo treslo i Njegova glava, koja je bila pognuta unatrag, uzdigla se malo. Njegove su se poluzatvorene oči otvorile, kao što su i Njegova usta bila otvorena, tako da je Njegov okrvavljeni jezik bio vidljiv. Njegovi prsti i ruke, koji su bili kao paralizirani, istegnuše se. Ali kada je predao svoj duh, Njegova glava potonula je prema Njegovim prsima, Njegove ruke spustile su se malo od mjesta rana i Njegova stopala morala su podnijeti većinu težine tijela.

Tada Moje ruke postadoše tupe, Moje su oči potamnile, i Moje lice postade bijelo kao mrtvac. Moje uši ništa nisu mogle čuti, Moja usta nisu mogla govoriti, Moje su noge drhtale, i Moje tijelo palo je na zemlju. Kada sam ustala sa zemlje i vidjela svog Sina kako izgleda, strašno izobličen i bjednije nego gubavac, podvrgnula sam svu svoju volju Njegovoj znajući sa sigurnošću da se sve dogodilo prema Njegovoj volji i ne bi se moglo dogoditi da On to nije dopustio. Stoga sam Mu zahvalila na svemu i tako je uvijek bilo neke radosti pomiješane s Mojom tugom, zato što sam vidjela je da On, koji nikada nije zgriješio, u svojoj velikoj ljubavi želio trpjeti ovako mnogo za grijehe čovječanstva. Zbog toga neka svi oni koji su u svijetu, promišljaju kako sam Ja patila kada je Moj Sin umro i uvijek to imaju pred svojim očima i u svojim mislima!“

Riječi Gospodina nevjesti o tome kako je čovjek došao da mu se sudi pred Božji sud , i o zastrašujućoj i groznoj presudi koja mu je izrečena od Boga i svih svetih.

28. poglavlje

Nevjesta Kristova vidjela je Boga kako ljutito izgleda, i On reče: „Ja sam bez početka i bez kraja. Nema promjene u Meni, bilo u godini ili danu, nego je sve vrijeme na ovome svijetu kao jedna jedina sekunda ili trenutak za Mene. Svatko tko Me vidi, vidi i zna i razumije sve što je u Meni u trenutku. No, budući da si ti, Moja nevjesto, u materijalnom tijelu, ti ne možeš spoznati ni razumjeti kao duh, i stoga, tebe radi, objasnit ću ti što se dogodilo.

Postavljen sam za suca, jer je sav sud dan Meni, i čovjek dođe pred Moj sud postavljen da bi mu se sudilo. Glas je Očev grmio i rekao mu: „Jao tebi što si ikada bio rođen!“ Bog to nije rekao jer se bio pokajao što ga je stvorio, nego je to bilo baš kao što bilo tko žaluje za drugim i osjeća suosjećanje za njega. Nakon toga glas Sina odgovori rekavši: „Ja sam prolio svoju krv za tebe i otrpio najgorču i najoštriju bol za tebe, ali ti si se u cijelosti odvojio od toga i ne želiš imati ništa s tim.“

Glas Duha Svetoga rekao je:“ Ja sam pretražio sve kutove njegova srca da vidim mogu li naći kakve nježnosti ili ljubavi u njegovu srcu, ali on je hladan kao led i težak kao kamen, i Ja nemam što raditi s njim.“ Ova tri glasa nisu se čula glasno kao da su tamo bila tri Boga, nego su se čula za tvoju dobrobit, Moja nevjesto, jer ti ne bi bila u stanju razumjeti ove duhovne tajne drugačije.

Nakon toga tri glasa, Oca, Sina i Duha Svetoga, odmah su pretvorena u jedan glas, i ovaj glas zagrmje i reče: „Nipošto Kraljevstvo Nebesko neće biti tebi dano!“ Majka milosti, Djevica Marija, bila je tiha i nije učinila pristupačnim svoje milosrđe, jer onaj kojemu se trebalo suditi nije bio dostojan primati ili uživati Njeno milosrđe; i svi sveti povikaše jednim glasom govoreći: Božja je pravda za njega biti zauvijek protjeran i odijeljen od Tvojeg Kraljevstva i od Tvoje radosti.“

Svi oni koji su bili u vatri čistilišta, rekoše: „Nijedna bol ovdje nije tako gorka ili oštra da je dostojna kazniti tvoje grijehe; ti zaslužuješ otrpjeti mnogo veće muke i ti ćeš stoga biti odijeljen od nas.“ Ali tada jadni čovjek povika prestravljenim glasom, govoreći: „Jao, jao za sjeme koje se našlo zajedno u utrobi moje majke i od kojega primih svoje tijelo!“ On zazva i drugi put, govoreći: „Proklet bio trenutak kada se moja duša združila s mojim tijelom i proklet bio onaj koji mi dade tijelo i dušu!“ On zazva i treći put: „Proklet bio trenutak kada sam došao živ iz utrobe moje majke!“

Tada dođoše tri užasna glasa protiv njega iz pakla govoreći:“ Dođi k nama, prokleta dušo, kao tekući bakar cijedeći se dolje, ka vječnoj smrti i životu vječnom!“ Zazvaše i drugi put:“ Dođi, prokleta dušo, prazna sve dobrote, i primi našu zlobu! Jer tamo neće biti ni jedan od nas koji te neće ispuniti svojom vlastitom pakošću i boli.“ Oni zazvaše treći put:“ Dođi, prokleta dušo, teška kao kamen koji tone neprestano i nikada ne doseže dno gdje se može odmoriti! Ti ćeš potonuti dublje u dubinu nego mi, tako da nećeš stati dok ne dosegneš najniže dijelove pakla.“

Tada je naš Gospodin rekao: „Baš kao čovjek koji je imao više žena i koji vidje jednu od njih kako se otuđuje od njega, i okrene se od nje i prikloni drugima koje ostaju ustrajne u njegovoj volji, i raduje se s njima, jednako tako Ja sam okrenuo svoje lice i svoju milost od njega, i priklonio se svojim slugama i radovao se s njima. Stoga, sad kad si čula o njegovu padu i bijedi, služit ćeš Mi s toliko više iskrenosti i čistoće razmjerno većoj milosti koju sam ti ukazao. Pobjegni svijetu i njegovim željama! Ja nisam prihvatio takve gorke patnje radi svjetovne slave ili zato što sam bio nemoćan ispuniti ju brže ili lakše - jer mogao Sam – ali pravda je zahtijevala tako zato što je čovječanstvo zgriješilo u svakom udu, jednako tako mora i zadovoljština biti učinjena u svakom udu. Zato je Božanstvo osjetilo sućut prema čovječanstvu i u svojoj gorućoj i velikoj ljubavi prema Djevici uzelo ljudskost od Nje kroz koju će On otrpjeti svu kaznu koju je čovječanstvo bilo predodređeno trpjeti. Budući da sam uzeo tvoju kaznu na sebe iz ljubavi, ti trebaš ostati u pravoj poniznosti, baš kao Moji sluge, tako da se nećeš sramiti ni pred kim niti se bojati ičega osim Mene. Čuvaj svoja usta na takav način da, kada bi takva bila Moja volja, ti nikada ne bi govorila. Ne budi rastužena zbog svjetovnih stvari jer one će nestati, a Ja sam u mogućnosti napraviti koga god želim bogatim ili siromašnim. Stoga, Moja nevjesto, smjesti svu svoju nadu u Mene i Ja ću ti pomoći.“

OBJAŠNJENJE

Ovaj čovjek čiji je sud ovdje proglašen, bio je plemić, kanonik i podđakon, koji je primio lažni oprost i oženio se bogatom djevicom, ali je zatečen iznenadnom smrću i tako je izgubio što je želio.

Riječi Djevice kćeri o dvjema ženama, jednoj zvanoj Ponos i drugoj, Poniznost, (posljednja označava najmiliju Djevicu Mariju), i o tome kako Djevica Marija dolazi ususret onima koji je ljube u trenutku svoje smrti.

29. poglavlje

Djevica Marija, Majka Božja, govorila je Sinovoj nevjesti i rekla:“ Postoje dvije žene. Jedna od njih nema nikakvo posebno ime jer je previše nedostojna imati ime. Druga je žena Poniznost i ona se zove Marija. Đavao sam gospodar je nad prvom ženom zato što ima kontrolu nad njom. Vitez ove žene reče joj: „O, moja ženo, ja sam spreman učiniti sve što mogu za vas samo ako bih mogao zadovoljiti svoju seksualnu požudu s vama samo jedanput. Ja samo moćan i jak i hrabrog srca, ne bojim se ničega, a spreman sam otići do svoje smrti za vas.“ Ona mu odgovori: „Moj slugo, tvoja je ljubav prema meni velika. Ali ja sam posjednuta na visokom prijestolju, i imam samo ovo jedno prijestolje, a tu su i troja vrata između nas.

Prva vrata toliko su uska da sve što čovjek nosi na svome tijelu biva svučeno i poderano na komadiće ako on stupi ovim vratima. Druga su tako oštra da prosijecaju čak do samih tetiva čovjeka. Treća vrata gore takvom vatrom da ne postoji bijeg ili odmor od njihove topline, nego umjesto toga svatko, ulazeći na ova vrata, biva odmah rastopljen kao bakar. Osim toga, ja sam posjednuta tako visoko na svom tronu da će svatko tko želi sjesti do mene – jer imam samo jedan tron - pasti dolje u najveće dubine poda mnom.“ Vitez joj odgovori: „Ja ću dati svoj život za vas, i pad mi ne smeta.“

Ova je žena Ponos i onaj tko želi doći do nje, mora ići, takoreći, kroz troja vrata. Kroz prva vrata ulazi onaj koji daje sve što ima za ljudske hvale i dobrobit ponosa. I ako ne posjeduje ništa, on koristi svu svoju volju kako bi imao razlog da bude ponosan i osvoji hvalu čovjeka. Kroz druga vrata ulazi onaj koji žrtvuje sav svoj rad i sve što čini, sve svoje vrijeme i sve svoje misli i svu svoju snagu kako bi mogao ispuniti svoj ponos. I čak kada bi mogao predati svoje vlastito tijelo da bude izranjavano za dobrobit ponosa i časti i bogatstva, on bi to dragovoljno učinio. Kroz treća vrata ulazi onaj koji nikada ne počiva ili ima mira, nego vječno gori kao vatra s mišlju kako bi mogao steći nešto časti ili nešto nad čime bi mogao osjećati svjetovni ponos. Ali kada postigne svoju želju, on ne može ostati u istom stanju, nego pada bolno i jadno, međutim, ponos i dalje ostaje u svijetu.“

„Ali Ja“, Marija reče,„ jesam ona koja je najskromnija. Ja sam postavljena na prostrano prijestolje i iznad Mene nema ni sunca ni mjeseca, ni zvijezda, čak ni neba, nego prekrasna i nezamislivo bistra svjetlost koja potječe od ljepote Božjeg veličanstva. Ispod Mene nema ni zemlje ni kamena, nego samo neusporedivo sladak počinak u Božjoj kreposti. Oko Mene nema ni zapreke ni zida nego samo veličanstvena vojska anđela i svetih duša. I, iako sam posjednuta tako visoko, i dalje čujem svoje prijatelje koji su u svijetu, dnevno izlijevajući svoje uzdahe i suze prema Meni. Motrim da njihov rad i njihovo usavršavanje budu veći nego onih koji se bore za svoju ženu Ponos.

Ja ću ih stoga posjećivati sa svojim milosrđem i pomoći, i smjestiti ih blizu Mene, na Moje prijestolje, jer ono je vrlo prostrano i može primiti svakoga. Ali oni još ne mogu doći k meni ili sjesti sa mnom, jer još postoje dva zida između nas preko kojih ću ih Ja sigurno prevesti tako da mogu doći do moga prijestolja. Prvi je zid svijet i on je uskogrudan. Stoga će Moji službenici u svijetu biti utješeni po Meni. Drugi je zid smrt. Stoga ću im Ja, njihova najdraža Gospa i Majka, doći ususret i žuriti k njima na njihovoj smrti, tako da se oni čak i u smrti osjete ohrabrenima i utješenima! Smjestit ću ih skupa sa Mnom na prijestolje nebeske radosti tako da oni, u beskrajnoj radosti, mogu počivati zauvijek u užitku Boga i njegovim dobrostivim rukama, i ljubavi vječne slave i nezamislive radosti.“

Riječi našega ljubljenog Gospodina Njegovoj nevjesti o tome kako se mnogi lažni Kršćani umnožavaju te o tome kako Ga oni ponovno razapinju, i o tome kako je On još uvijek spreman ponovno otrpjeti smrt radi dobrobiti grešnog naroda, kada bi to bilo moguće.

30. poglavlje

„Ja sam Bog koji je stvorio sve stvari u korist čovjeka na način da mu sve stvari trebaju služiti i pomagati. Ali čovječanstvo zlorabi sve stvari koje sam stvorio u njegovu korist prema svom vlastitom prokletstvu, i njemu je manje stalo do Boga i voli Ga manje nego stvoreni svijet. Židovi su pripremili tri vrste alata za mučenje za Moju patnju: Prvo, drvo na kojemu sam, bičevan i okrunjen, bio razapet. Drugo, željezo kojim su probili kroz Moje ruke i noge. Treće, žuč koju su Mi dali piti. Nakon toga, vrijeđali su Me nazivajući Me budalom zbog smrti koju sam rado otrpio, i nazvali su me lašcem zbog Mojih učenja. Takvih je ljudi danas puno u svijetu i ima vrlo malo onih koji Me tješe.

Oni Me razapinju na drvo kroz svoju volju da griješe, oni Me bičuju kroz svoje nestrpljenje (nitko, naime, ne može izdržati ni jednu jedinu riječ za Moju dobrobit) i krune Me trnjem njihova ponosa kada žele biti uzdignuti više i imati više časti nego što Ja želim da imaju. Oni probadaju Moje ruke i noge otvrdlim željezom kada hvale svoje grijehe i otvrdnjuju sami sebe tako da Me se ne bi trebali bojati. Kao piće žuči oni mi nude tugu. Nazivaju me lašcem i budalom zbog mučenja kroz koja sam prošao i rado otrpio.

Ja sam dovoljno moćan da ubijem i utopim sve svoje neprijatelje i cijeli svijet u jednom trenutku zbog njihovih grijeha kada bih htio. Ali kada bih ih utopio, oni koji bi preostali, služili bi Mi iz straha, a to ne bi bilo pravo jer bi Mi čovječanstvo trebalo služiti iz ljubavi, a ne zbog straha. Ako bih im Ja osobno došao u svom vidljivom obliku, njihove oči ne bi mogle izdržati vidjeti Me ili njihove uši čuti Me. Jer kako bi smrtni čovjek izdržao pogledati na besmrtnika? Uistinu, u svojoj ljubavi, Ja bih rado ponovno umro za dobrobit čovječanstva kada bi to bilo moguće.

Tada se Blažena Djevica Marija pojavila i Sin Božji reče joj: „Što želiš, Moja odabrana Majko?“ I ona odgovori: „ O, Moj Sine, imaj milosti prema svom djelu, Moje ljubavi radi.“ On odgovori: „Pokazati ću im Moju milost ponovno, Tebe radi.“ Nakon toga, naš Gospodin govorio je svojoj nevjesti i rekao: „Ja sam tvoj Bog i Gospodar anđela. Ja sam Gospodar života i smrti. Ja osobno želim živjeti u tvom srcu. Vidi kakvu silnu ljubav Ja imam prema tebi! Nebesa i zemlja i sve stvari u njima ne mogu Me obuhvatiti, a ipak Ja želim stanovati u tvome srcu, koje je samo maleni komadić mesa. Koga bi se tada bojala ili što bi mogla trebati kada imaš u sebi Boga Svemogućeg u kojemu su sve dobre stvari?

Trebale bi postojati tri stvari u srcu u kojem Ja živim: Prvo, trebao bi postojati krevet u kojem bismo se mogli odmoriti. Drugo, trebalo bi postojati sjedalo na koje bismo mogli sjesti. Treće, trebala bi postojati svjetiljka da nam daje svjetlost. U tvom srcu trebao bi postojati krevet za odmor, tako da se možeš odmoriti od zlih misli i svjetovnih želja i uvijek se podsjećati i razmatrati radost vječnosti. Sjedalo bi trebala biti tvoja volja ostajanja blizu Mene, čak i ako se katkad dogodi da moraš izaći. Jer je protivno prirodi stalno stajati ili sjediti. Ali onaj koji stalno stoji jest onaj koji stalno ima volju biti sa svijetom i nikada ne sjesti sa Mnom. Svjetlost će biti vjera kojom ti vjeruješ da Ja mogu učiniti sve stvari i jesam svemoguć nad svim stvarima.

O tome kako je nevjesta vidjela najmiliju Djevicu Mariju urešenu krunom i drugim uresima neopisive ljepote, i o tome kako Sveti Ivan Krstitelj objašnjava nevjesti značenje krune i drugih uresa.

31. poglavlje

Nevjesta Božja vidjela je Kraljicu Neba, Majku Božju, kako nosi neprocjenjivu i prekrasnu krunu na svojoj glavi, i njezinu prekrasnu sjajnu i neopisivo lijepu kosu raspuštenu preko njezinih ramena, sa zlatnom tunikom koja je sjala neopisivom svjetlošću, i plavim ogrtačem boje azurne ili čistoga neba. Kada nevjesta Božja, sveta Brigita, bijaše začuđena takvim divnim prizorom, i u svom čuđenju stajaše tamo potpuno oduševljena i zadivljena, tada joj se ukaže blaženi Ivan Krstitelj i reče: „Slušaj pozorno što sve ovo obznanjuje. Kruna obznanjuje da je Ona Kraljica i Gospa i Majka Kralja anđela; raspuštena kosa obznanjuje da je Ona neokaljana i čista djevica; ogrtač boje neba obznanjuje da su sve zemaljske stvari bile kao mrtve u njezinu srcu i njezinoj volji; zlatna tunika obznanjuje da je Ona bila gorljivo i žarko u ljubavi Božjoj, oboje, u svojoj nutrini i izvana. Njen Sin, Isus Krist, smjestio je sedam ljiljana u njezinu krunu, i između ljiljana smjestio je sedam dragulja.

Prvi ljiljan njezina je poniznost; drugi ljiljan njezin je strah; treći njezina poslušnost; četvrti njezino strpljenje; peti njezina postojanost; šesti njezina dobrota, jer Ona je ljubazna i daje svima koji mole od Nje s ljubavlju i voljom za popravljanjem; sedmi njezino milosrđe u teškoćama, jer u kakvim god teškoćama čovjek može biti, ako Ju zaziva svim svojim srcem, on će primiti milost i pomoć od Nje zato što je Ona puna sućuti i milosti.

Među ovim sjajnim ljiljanima Njezin je Sin smjestio sedam plemenitih dragih kamena. Prvi je dragulj Njezina neusporediva krepost, jer nema vrline ni u jednom drugom duhu, ili ijednom drugom tijelu, koju Ona nema u većoj mjeri. Drugi dragulj Njezina je savršena čistoća, jer je Kraljica Kraljevstva nebeskog bila toliko čista da od Njezina prvog ulaska u svijet do posljednjeg dana Njezine smrti niti jedna jedina mrlja grijeha nikada nije nađena u Njoj; i niti jedan od svih đavala nikada nije mogao pronaći ni onoliko nečistoće u Njoj koliko bi stalo na glavu pribadače. Ona je uistinu najčišća, jer nije bilo prikladno za Kralja slave da liježe u bilo koju posudu osim najčišće, izabranu pred svim anđelima i ljudima, i čišću od njih. Treći dragulj bila je Njezina ljepota, jer Bog je stalno hvaljen od svojih svetaca zbog ljepote Njegove Majke, i svi sveti anđeli i svete duše ispunjeni su radošću preko Njezine ljepote. Četvrti plemeniti dragulj u kruni mudrost je Djevice Majke, s obzirom na to da je Ona ispunjena svom božanskom mudrošću u Bogu i sva mudrost ispunjena je i usavršena kroz Nju. Peti dragulj Njezina je snaga i moć, jer Ona je toliko snažna i jaka s Bogom u sebi da može pokoriti sve što je stvoreno. Šesti dragulj Njezina je bistrina, jer Ona sjaji tako bistro da čak osvjetljava anđele, čije su oči bistrije od svjetla, a đavli se ne usuđuju pogledati prema Njenoj bistrini. Sedmi je dragulj punina svakog zadovoljstva i radosti i sve duhovne naslade, jer Njena je punina takva da ne postoji nikakva radost koju Ona ne uvećava, nikakvo zadovoljstvo koje nije napravljeno punijim i savršenijim po Njoj i po blaženoj viziji Njenoj, jer ona je ispunjena dobronamjernošću i milosrđem više od svih svetih. Ona je najčišća posuda u kojoj je Kruh anđela ležao i u kojoj se sva slast i sva ljepota nalaze.

Između sedam ljiljana u Njenoj kruni Njezin Sin smjestio je ovih sedam dragulja. Stoga, možeš li ti, Njezina Sina nevjesto, štovati i slaviti Ju svim svojim srcem, jer Ona je uistinu vrijedna svake hvale i svake časti s Njezinim Sinom!“

O tome kako je, na Božji poticaj, nevjesta Kristova izabrala siromaštvo za sebe i odrekla se bogatstva i bludnog ponašanja, i o istini stvari koje su joj otkrivene, i o tri izvanredne stvari koje joj je Krist pokazao.

32. poglavlje

Naš Gospodin reče svojoj nevjesti: “Ti bi trebala biti poput osobe koja ostavlja i poput one koja sakuplja. Jer trebala bi ostaviti bogatstva i sakupljati vrline, ostaviti prolazne stvari i sakupljati vječne stvari, ostaviti vidljive stvari i sakupljati nevidljive. Ja ću ti poimence dati veselje duše umjesto zadovoljstva tijela, radost neba umjesto radosti svijeta, čast anđela umjesto časti svijeta, nazočnost Boga umjesto nazočnosti tvojih prijatelja; Ja, davatelj i Tvorac svih dobrih stvari, dat ću ti Sebe, umjesto posjedovanja zemaljskih dobara.

Odgovori Mi na tri stvari koje ću te pitati. Prva, želiš li biti bogata ili siromašna na ovom svijetu?“ Ona odgovori: „O, moj Gospodine, ja bih radije bila siromašna s obzirom na to da mi bogatstvo ne čini ništa dobro; naprotiv, ono mi smeta i ometa me vrlo mnogo, i odvlači od služenja Tebi.“ „Reci Mi, drugo, nalaziš li štogod vrijedno osude ili lažno prema svojoj savjesti i srcu u riječima koje si čula iz Mojih usta?“ Ona odgovori: „Sigurno ne, sve Tvoje riječi razumne su.“ Naš Gospodin reče po treći put: „Što te više ushićuje, senzualna žudnja tijela koju si ranije imala ili duhovna utjeha i ushit koje imaš sada?“ Ona odgovori: „Osjećam se posramljeno i osramoćeno u svom srcu razmišljati o svojim prijašnjim tjelesnim žudnjama, i sada su mi kao otrov, i okusa su utoliko gorčeg u odnosu prema mojoj prijašnjoj žarkoj ljubavi za njima. Radije bih umrla nego se ikada vratila takvoj požudi; ona ne može biti uspoređena s ovim duhovnim zadovoljstvom i srećom.“

„Dakle,“ naš Gospodin reče, „ti priznaješ u svom umu da su sve stvari koje sam ti rekao istinite. Zašto si onda uplašena i zabrinuta da odgađam stvari za koje sam ti rekao da će se zbiti? Vidi proroke i sjeti se apostola i svetih učitelja Crkve. Jesu li našli nešto u Meni osim istine? Zbog toga oni nisu marili o svijetu ili želji za njim. Zbog čega su drugoga proroci prorekli buduće stvari toliko daleko unaprijed osim ako je to zato što je Bog htio da oni prvo navijeste riječi s djelima koja dolaze kasnije kako bi neuki mogli biti poučeni u vjeri? Uistinu, sve tajne Mojega Svetog Utjelovljenja bile su naviještene prorocima prije nego što sam preuzeo ljudskost i postao čovjekom, čak i zvijezda koja je išla pred Tri Kralja. Oni su vjerovali u riječi proroka i zaslužili vidjeti ono u što su vjerovali, i bijahu uvjereni odmah nakon što su vidjeli zvijezdu. Na isti način sada Moje riječi trebaju prvo biti najavljene tako da bi se, kada kasnije dođu djela, u njih vjerovalo s većom sigurnošću.

Pokazao sam ti tri stvari. Prvo, svijest čovjeka čiji sam ti grijeh otkrio i dokazao kroz najjasnije i najočitije znakove. Ali zašto sam to učinio? Nisam li ga mogao sam ubiti? Ili, nisam li ga mogao utopiti u trenutku da sam htio? Naravno da sam mogao. No, da bi drugi mogli biti poučeni i Moje riječi otkrivene pokazujući kako sam pravedan i strpljiv i kako je nesretan taj čovjek kojim đavao vlada, Ja ga i dalje podnosim. Zbog njegove zle volje ostajanja u grijehu i kroz njegovu grešnu požudu u njoj, đavolja moć nad njim toliko je porasla da ga ni nježne riječi, ni oštre prijetnje, ni strah od pakla ne mogu odvratiti od njegova grijeha. I ovo je istinska pravda također, jer kako je on stalno imao volju griješenja, čak iako nije ispunio svoj grijeh djelom, on opravdano zaslužuje biti predan đavlu za svu vječnost. Jer i najmanji grijeh za kojim se žudjelo kasnije, dovoljan je da svakoga tko se ne pokaje osudi iz Kraljevstva nebeskog.

Pokazao sam ti dva druga. Đavao je mučio tijelo jednoga, ali mu nije bio u duši. Zatamnio je svijest drugoga kroz njegove spletke, a ipak nije dospio u njegovu dušu i nije imao moći nad njim. Ali sada bi mogla pitati: „Nije li duša isto što i svijest? Nije li đavao u duši kada je u svijesti?“ Nipošto! Tijelo ima dva oka kojima vidi, i čak i ako izgube svoj vid, tijelo i dalje može biti zdravo. Tako je i s dušom. Jer iako su razum i svijest katkad ometeni i uznemireni, ipak, duša ne bude uvijek ranjena grijehom. I stoga je đavao imao moć nad njegovom sviješću, ali ne nad njegovom dušom.

Pokazat ću ti trećeg čovjeka čijom dušom i tijelom u potpunosti vlada đavao, i osim ako je prisiljen Mojom moći i Mojom posebnom milošću, on nikada neće biti izbačen iz čovjeka ili ga ostaviti. Iz nekih ljudi đavao izlazi rado i brzo, ali iz drugih samo nevoljko i uz silu. Jer u neke ljude đavao ulazi zbog grijeha njihovih roditelja ili zbog neke skrivene prosudbe Božje; ovo se događa, primjera radi, s djecom i nerazumnim čovjekom. On ulazi u druge zbog njihove nevjere ili nekoga drugog grijeha. Iz tih đavao izlazi rado ako je istjeran od ljudi koji znaju zazivanja ili umijeće o tome kako istjerati đavle. Ako oni poduzmu takav egzorcizam zbog hvalisavosti ili radi kakva zemaljskog dobitka, tada đavao ima moć ulaska u onoga koji ga istjeruje, ili ponovno u istu osobu iz koje je istjeran, jer ni jedan od njih nije imao nikakve ljubavi Božje. Iz onih čije duše i tijelo đavao posjeduje u potpunosti, on nikada ne izlazi osim ako je prisiljen kroz Moju moć. Baš kao što ocat, ako je miješan sa slatkim i dobrim vinom, kvari svu slatkoću vina i nikada ne može biti odvojen od njega, jednako tako ni đavao neće izaći iz duše koju posjeduje osim ako je prisiljen kroz Moje božanske moći.

Što je to vino ako ne ljudska duša koja je za Mene bila slađa više od svih stvorenih bića i tako Mi draga da sam dopustio da Moje tetive budu sasječene i Moje tijelo rastrgano do rebara radi nje? Otrpio sam smrt radi nje radije nego da ju izgubim. Ovo vino bilo je očuvano u talogu, jer smjestio sam dušu u tijelo gdje je bila čuvana prema Mojoj volji kao u zapečaćenoj posudi. Ali sada je ovo slatko vino pomiješano s najgorim octom, odnosno sa zlobom đavla, čija Mi je zlobnost gorča i odvratnija od ijednog octa. Po Mojoj moći, ovaj ocat bit će odijeljen od ovog čovjeka čije ću ti ime reći kako bih ti mogao pokazati Moje milosrđe i mudrost kroz njega, ali i Moju presudu i pravdu kroz prvobitnog čovjeka.

OBJAŠNJENJE

Prvi čovjek bio je plemićkog podrijetla i ponosni kantor koji je, bez Papina odobrenja, otišao u Jeruzalem i bio napadnut od đavla. O ovom demonom opsjednutom čovjeku više se može čitati u knjizi III, poglavlju 31, i u knjizi IV, poglavlju 115. Drugi demonom opsjednut čovjek u istom poglavlju postao je cistercijanski redovnik. Đavao ga je mučio toliko da su ga četiri čovjeka jedva držala. Njegov isplaženi jezik izgledao je poput jezika vola. Okovi na njegovim rukama nevidljivo su razbijeni u komade. Nakon mjesec i dva dana ovaj čovjek bio je izliječen od svete Brigite. Treći demonom opsjednut čovjek bio je ovršitelj iz Ostergotlanda. Kada je bio savjetovan da učini pokoru, rekao je onome koji ga je savjetovao: „Ne može li vlasnik kuće sjesti gdje želi? Đavao ima moje srce i moj jezik, kako mogu učiniti pokoru?“ Također je proklinjao svece Božje i umro te iste noći bez sakramenata i ispovijedi.

Riječi opomene našeg Gospodina Njegovoj nevjesti o pravoj i lažnoj mudrosti i o tome kako dobri anđeli pomažu mudre koji su dobri, dok đavli pomažu mudre koji su zli.

33. poglavlje

„Moji su prijatelji poput učenjaka koji imaju tri stvari: Prvo, razborito razumijevanje iznad onoga što je mozgu prirodno. Drugo, mudrost bez ljudske pomoći, jer ih Ja osobno učim iznutra. Treće, oni su puni slatkoće i božanske ljubavi kojom poražavaju đavla. No, u današnje vrijeme ljudi uče na drugačiji način. Prvo, oni žele biti mudri iz hvalisavosti kako bi mogli biti nazivani dobrim službenicima i majstorskim učenjacima. Drugo, oni žele biti mudri kako bi posjedovali i osvojili bogatstva. Treće, oni žele biti mudri kako bi osvojili časti i privilegije.

I zato ih Ja ostavljam kada odu u svoje škole i uđu tamo, jer uče radi ponosa, a Ja ih učim poniznosti. Oni se upisuju u škole zbog pohlepe, a Ja nisam imao gdje glavu nasloniti. Oni odlaze kako bi stekli povlastice, zavideći onima na pozicijama višim od njihove, a Ja sam bio suđen od Pilata i izrugivan od Heroda. Zato ih ostavljam, jer oni ne uče Moju mudrost. No, budući da sam dobar i ljubazan, Ja dajem svakome ono za što moli. Onaj koji moli za kruh, prima kruh. I onome koji moli za slamu, bit će dana slama.

Moji prijatelji mole za kruh, jer oni traže i uče mudrost Božju, gdje se Moja ljubav nalazi. No drugi, međutim, mole za slamu, a to je svjetovna mudrost. Jer kao što je slama neupotrebljiva čovjeku za hranu, iako jest hrana nerazumnim životinjama, tako također nema ni koristi od svjetovne mudrosti koju traže, niti hrane za dušu, nego samo malo ime i beskoristan posao. Jer kada čovjek umre, sva njegova mudrost iskorijenjena je ni u što i on više ne može biti viđen od onih koji su ga običavali hvaliti.

Ja sam kao moćni gospodar s mnogo slugu koji, na način njihova gospodara, daju ljudima ono što im treba. Na ovaj način dobri anđeli i zli anđeli stoje u Mojoj službi. Dobri anđeli brinu se o potrebama onih koji uče Moju mudrost, odnosno onih koji rade u Mojoj službi, hraneći ih utjehom i ugodnim radom. No, svjetovno mudre pomažu zli anđeli koji ih nadahnjuju onim što oni žele i oblikuju ih po svojoj volji, inspirirajući ih mislima o velikim špekulacijama s mnogo posla. Ali kada bi oni pogledali prema Meni, mogao bih im dati kruha i mudrosti bez ikakva truda ili muke i dovoljnu količinu svijeta da ih zadovoljim. Ali oni nikada ne mogu biti zasićeni svijetom jer okreću ono što je slatko u gorčinu za sebe.

Ali ti, Moja nevjesto, trebala bi biti poput sira, i tvoje tijelo kao kalup u kojem se sir oblikuje dok ne poprimi oblik kalupa. Na ovaj način tvoja duša, koja je za Mene divna i slatka poput sira, mora biti iskušana i pročišćena u tijelu sve dok tijelo i duša ujedinjeni ne pristanu održati isti oblik suzdržljivosti kako bi tijelo poštovalo duh i duh vodio tijelo prema svim vrlinama.

Podučavanje Kristovo Njegovoj nevjesti o tome kako bi ona trebala živjeti te o tome kako đavao priznaje Kristu da nevjesta voli Krista iznad svih stvari, i o tome kako đavao pita Krista zašto ju voli toliko, te o ljubavi koju Krist ima za svoju nevjestu.

34. poglavlje

„Ja sam Stvoritelj neba i zemlje. Bio sam istinski Bog i istinski čovjek u utrobi Djevice, i ustao sam od mrtvih i uzašao na nebo. Ti si, Moja nova nevjesto, došla na nepoznato mjesto. Stoga moraš učiniti četiri stvari: Prvo, moraš znati jezik mjesta. Drugo, moraš imati prikladnu odjeću. Treće, moraš znati kako organizirati svoje dane i svoje vrijeme u skladu s običajima mjesta. Četvrto, moraš se prilagoditi na novu hranu.

Dakle, s obzirom na to da si došla iz nestabilnosti svijeta u stabilnost, ti moraš naučiti novi jezik, to jest uzdržljivost od beskorisnih i ispraznih riječi, katkad čak i od onih dopuštenih kako bi promotrila važnost i vrlinu tišine. Drugo, tvoja odjeća trebala bi biti skromna, i iznutra i izvana, tako da se ne veličaš iznutra kao svetija od ostalih, niti da se izvana sramiš biti viđena kao ponizna pred ljudima. Treće, tvoje vrijeme treba biti uređeno tako da, kao što si prije običavala imati puno vremena za potrebe tijela, sada imaš samo vremena za dušu, to jest da nikada više ne poželiš griješiti protiv Mene. Četvrto, tvoja nova hrana suzdržljivost je od proždrljivosti i delicija sa svom razboritošću onoliko koliko to tvoja ljudska narav može izdržati. Suzdržavanje koje ide preko granica ljudske prirode ne godi Mi, jer Ja zahtijevam racionalizaciju i kroćenje požuda.

Tada se đavao pojavi u istom trenutku. Naš mu Gospodin reče: „Ti si stvoren od Mene i vidio si svu pravdu u Meni. Odgovori Mi sada, je li ova Moja nova nevjesta zakonito Moja po dokazanoj pravdi. Jer ti Ja dopuštam da vidiš i razumiješ njeno srce kako bi mogao znati kako Mi odgovoriti. Voli li išta drugo jednako toliko koliko voli Mene, ili bi li uzela išta u zamjenu za Mene?“

Đavao odgovori: „Ništa ne voli toliko koliko voli Tebe, i radije bi otrpjela svaku muku nego te izgubila, samo ako bi joj dao vrlinu strpljenja. Vidim nešto poput spoja vatre koji se spušta od Tebe do nje i veže njezino srce tako jako da ona, niti misli, niti voli išta osim Tebe. Tada naš Gospodin reče đavlu: „ Reci Mi kako se ona sviđa tvome srcu, ili kako ti se sviđa ova velika ljubav koju imam prema njoj.“ Đavao odgovori: „Ja imam dva oka; jedno je tjelesno, iako ja nisam tjelesan, i ovim okom zapažam zemaljske stvari tako jasno da ne postoji ništa toliko tajno ili mračno da bi se moglo sakriti od mene. Drugo je oko duhovno, i njime vidim tako jasno da ne postoji bol tako mala da ne mogu vidjeti ni razumjeti kojem grijehu ona pripada. I ne postoji grijeh tako malen ili beznačajan da ga ja ne vidim osim ako je očišćen pokajanjem i pokorom. Ali, iako ne postoje dijelovi tijela osjetljiviji i ranjiviji od očiju, ipak bih puno radije želio da mi dvije zapaljene baklje bez kraja prodru u oči nego da ona vidi očima duha.

Ja također imam dva uha. Jedno je tjelesno i nitko ne može pričati toliko tajno i tiho da ja neću odmah čuti i saznati kroz ovo uho. Drugo je uho duhovno i nitko ne može imati tako skrovitu misao ili želju za ikakvim grijehom da ja to ne čujem kroz ovo uho, osim ako je oprana pokorom. I ja bih radije odabrao da se patnje pakla sruče naprijed kao potok i, šireći najužasniju vruću vatru bez kraja, teku kroz moje uši, nego da ona išta čuje ušima duha. Ja također imam duhovno srce, i rado bih dopustio da se neprestano reže na komade i konstantno obnavlja u istoj patnji kako bi se njezino srce ohladilo u Tvojoj službi i ljubavi.

Ali, s obzirom na to da si Ti pravedan, ja sada imam pitanje za Tebe na koje možeš odgovoriti. Reci mi, zašto ju voliš toliko? Zašto nisi odabrao nekog svetijeg, bogatijeg i ljepšeg za sebe?“ Naš Gospodin odgovori:“ Zato što je pravda zahtijevala tako. Ti si stvoren od Mene i vidio si svu pravdu u Meni. Reci Mi, dok ona sluša, zašto je bilo pravedno da ti trebaš imati takav težak pad i o čemu si razmišljao kada si pao.“

Đavao odgovori: „ Vidio sam tri stvari u Tebi. Vidio sam Tvoju slavu i čast koje bijahu iznad svih stvari, i pomislio o svojoj vlastitoj slavi. Zbog ovog razloga postao sam ponosan i odlučio ne samo postati Tebi jednak, nego biti čak i viši od Tebe. Drugo, vidio sam da si Ti moćniji od svih ostalih, i stoga sam poželio biti moćniji od Tebe. Treće, vidio sam što će se dogoditi u budućnosti, i s obzirom na to da su Tvoja slava i čast bez početka i bit će bez kraja, zavidio sam Ti i pomislio kako bih rado bio mučen zauvijek najgorčim kaznama ako bi time Ti umro. I s takvim sam mislima i željama pao, i odmah je nastao pakao.“

Naš Gospodin odgovori: „ Pitao si Me zašto volim svoju nevjestu toliko. Nesumnjivo, to je zato što Ja mijenjam svu tvoju zlobu u dobro. Jer otkako si ti postao ponosan i nisi Me htio imati, svog Stvoritelja, kao tebi jednaka, zbog toga, ponizivši se u svim stvarima, Ja okupljam grešnike sebi i činim sebe njima jednakim dajući im svoju slavu. Drugo, budući da si imao takvu zlu želju da si želio biti moćniji od Mene, zbog toga Ja činim grešnike moćnijima od tebe i sudionicima u Mojoj moći. Treće, zbog tvoje zavisti Meni, Ja sam toliko pun ljubavi da sam ponudio samog sebe i žrtvovao sebe za dobrobit svih kroz Moju smrt.“ Nakon toga, naš Gospodin reče:“ Sada je, đavle, tvoje tamno srce prosvijetljeno. Reci Mi, dok ona sluša, kakvu ljubav Ja imam prema njoj.“

Đavo odgovori: „ Kada bi bilo moguće, Ti bi rado otrpio istu bol u svakom i svim udovima, baš kao što si jednom otrpio na križu u svim svojim udovima, prije nego ju izgubio. „Tada naš Gospodin odgovori: „Budući da sam tako milostiv da ne odbijam svoju milost ni oprost nikome tko ih zatraži, pitaj Me tada ponizno za milost ti sam, i Ja ću ti je dati.“ Đavao odgovori: „Nikada to neću učiniti. Jer kada sam pao, kazna je uspostavljena za svaki grijeh i za svaku bezvrijednu riječ i misao. I svaki duh ili đavao koji je pao, imat će svoju kaznu. I prije nego što bih savio svoje koljeno pred Tobom, radije bih gutao sve kazne u sebe, dokle god bi se moja usta mogla otvarati i zatvarati u kazni, tako da bi se moja kazna zauvijek obnavljala.“

Tada naš Gospodin reče svojoj nevjesti: „Vidi kako je otvrdnuo gospodar svijeta i kako je moćan protiv Mene zbog Moje skrivene pravde. Ja bih ga uistinu mogao uništiti u trenutku kroz svoju moć, ali Ja ne činim ništa više nepravde prema njemu nego prema dobrom anđelu u Kraljevstvu nebeskom. Ali kada njegovo vrijeme dođe, a sada se približava, Ja ću ga osuditi s njegovim sljedbenicima. Stoga, Moja nevjesto, budi uvijek ustrajna u svojim dobrim djelima. Voli Me svim svojim srcem. Ne boj se ničega osim Mene. Ja sam, naime, Gospodar nad đavlom i nad svim stvorenim stvarima.

Riječi Djevice Marije nevjesti o vlastitoj tuzi za muke Kristove, i o tome kako je svijet bio prodan kroz Adama i Evu i otkupljen natrag kao s jednim srcem kroz Krista i Njegovu Djevicu Majku

35. poglavlje

Marija, Majka Božja, govorila je nevjesti Kristovoj i reče: „Moja kćeri razmatraj panju Moga Sina, jer su Njegovi udovi bili kao Moji vlastiti udovi i Njegovo srce kao Moje vlastito srce. Jer baš kao što su druga djeca bila nošena u utrobi svojih majki, tako je i On bio u Meni. No, On je bio začet kroz goruću milost ljubavi Božje. Drugi su, međutim, začeti kroz požudu tijela. Prema tome, Ivan apostol, njegov rođak, s pravom kaže:“Riječ je tijelom postala.“ On je došao kroz ljubav i bio u Meni. Riječ i ljubav su Ga stvorili u Meni. On je uistinu za Mene bio poput Mog vlastitog srca. Jer kada sam Ga rodila, osjetila sam kao da se polovica Moga srca rodila i izašla iz Mene. I kada je podnosio patnju, činilo se kao da Moje vlastito srce pati. Baš kao kada je nešto dopola unutra i otpola vani – vanjska strana osjeti bol i patnju, ali unutarnja strana također osjeća sličnu patnju – tako je bilo Meni kada je Moj Sin bičevan i ranjen; bilo je kao da je Moje vlastito srce bičevano i ranjeno.

Ja sam također bila ona koja Mu je bila najbliža za Njegove patnje i nisam se nikada odvajala od Njega. Stajala sam vrlo blizu Njegova križa i, baš kao što ono što je najbliže srcu ubode najgore, tako je Njegova bol bila teža i gora Meni nego drugima. Kada Me pogledao s križa i kada sam Ga vidjela, suze su potekle niz Moje oči kao krv iz vena. I kada Me On vidio tako pogođenu bolom i preplavljujućom tugom, On je osjetio takvu tugu nad Mojom boli da je sva bol iz Njegovih vlastitih rana postala kao stišana i mrtva zbog boli koju je vidio u Meni. Ja mogu stoga hrabro reći da je Njegova bol bila Moja bol jer je Njegovo srce bilo Moje srce. Jer kao što su Adam i Eva prodali svijet za jabuku, tako smo Moj Sin i Ja otkupili svijet natrag kao s jednim srcem. Razmatraj stoga, Moja kćeri, kako sam Ja bila na smrti svojega Sina, i neće ti biti teško ostaviti svijet i njegove brige.

Odgovor našeg Gospodina anđelu koji se molio da tuga u tijelu i duši bude dana nevjesti, i o tome kako čak i veća tuga treba biti dana savršenijim dušama.

36. poglavlje

Anđeo se molio za nevjestu svoga Gospodara i naš mu Gospodin odgovori: „Ti si poput viteza Gospodarova koji nikada nije odložio svoju kacigu zbog umora i koji nikada nije odvratio svoje oči od bitke zbog straha. Ti si postojan kao planina i gorljiv kao plamen. Tako si čist da nema mrlje u tebi. Moliš Me da imam milosti prema svojoj nevjesti. Ti znaš i vidiš sve stvari u Meni. Ipak, dok ona sluša, reci Mi kakvu milost tražiš za nju; jer milost je naime trostruka.

Jedna je milost po kojoj se tijelo kažnjava i muči, a duša se pošteđuje, kao što se dogodilo s Mojim slugom Jobom čije je tijelo moralo otrpjeti svakakve boli i mučenja, ali čija je duša bila zaštićena. Druga je milost ona po kojoj su duša i tijelo pošteđeni muke, kao što je bilo u slučaju kralja koji je živio u svim vrstama požuda i zemaljskih užitaka i nije imao boli niti u tijelu niti u duši dok je živio na svijetu. Treća je milost ona po kojoj su i duša i tijelo kažnjeni, tako da oni imaju teškoća u svom tijelu i tugu u svom srcu, kao što se dogodilo s Petrom i Pavlom i drugim svecima.

Jer postoje tri stanja za ljude u svijetu: Prvo je stanje onih koji su pali u grijeh i ustali ponovno; ovima katkad dopustim da pate u svojim tijelima kako bi mogli biti spašeni. Drugo je stanje onih koji bi rado živjeli zauvijek kako bi mogli griješiti zauvijek i koji imaju svu svoju volju i misli usmjerene na svijet, i ako oni učine išta za Mene u bilo koje vrijeme, oni to čine s namjerom rasta i umnožavanja svojih zemaljskih posjeda. Niti kazna tijela niti jake boli srca ne daju se ovim ljudima, nego im je umjesto toga dopušteno slijediti svoju vlastitu moć i volju zato što će primiti nagradu ovdje i za najmanje dobro koje su učinili za Mene, i onda biti mučeni za svu vječnost. Zato što je njihova volja za grijehom vječna, njihova će muka također biti vječna. Treće je stanje onih koji se više boje griješiti protiv Mene i vrijeđati Me nego što se boje ikakve muke. Oni bi radije izdržali da budu mučeni nepodnošljivim bolima u vječnosti nego Me svjesno isprovocirali do gnjeva. Patnje tijela i srca dane su ovim ljudima, kao Petru, Pavlu i drugim svecima, kako bi mogli naknaditi za sve svoje grijehe u ovome svijetu, ili kako bi mogli biti oštro kažnjavani jedno vrijeme radi njihove veće slave i postavljeni kao primjer drugima. Pokazao sam ti ovu trostruku milost prema trima osobama u ovom kraljevstvu čija su ti imena dobro poznata.

Ali sada, Moj anđele i slugo, reci Mi, kakvu milost ti moliš za Moju nevjestu?“ On odgovori: „Ja molim za milost njezine duše i tijela, kako bi mogla naknaditi za sve svoje grijehe u ovome svijetu i kako niti jedan od njezinih grijeha ne bi došao pred Tvoj sud.“ Naš Gospodin odgovori:“ Neka bude učinjeno prema tvojoj volji.“ Tada reče nevjesti: „Ti si Moja i Ja ću činiti s tobom kako je volja Moja. Ništa ne voli toliko koliko voliš Mene. Pročišćavaj se stalno od grijeha svaki sat prema savjetu onih kojima sam te povjerio. Ne skrivaj ni jedan grijeh! Ne ostavljaj ništa nepreispitano! Ne smatraj ni jedan grijeh lakim ili dostojnim zanemarivanja! Jer na sve što zaboraviš, Ja ću te podsjetiti i suditi. Niti jedan od grijeha koje si počinila neće doći pred Moj sud ako su kažnjeni i okajani kroz tvoju pokoru dok živiš. Ali oni grijesi za koje nisi napravila nikakvu pokoru, bit će očišćeni ili u čistilištu ili kroz neku Moju tajnu prosudbu, osim ako učiniš punu zadovoljštinu i naknadu za njih ovdje na zemlji.“

Riječi Djevice Marije nevjesti o izvrsnosti Njezina Sina, i o tome kako Krist sada biva razapinjan još okrutnije od svojih neprijatelja, zlih kršćana, nego što je nekoć bio od Židova, i o tome kako će takvi ljudi primiti težu i gorču kaznu.

37. poglavlje

Kraljica Neba reče: „Moj Sin imao je tri dobre stvari: Prva je bila to što nitko nikada nije imao tako lijepo tijelo kao On, jer je On imao dvije savršene prirode, naime, svoje Božanstvo i Čovječnost. Njegovo tijelo bilo je tako čisto da, jednako kao što se nikakva mrlja ne može naći u najčišćim očima, tako se niti jedan defekt nije mogao naći na Njegovu tijelu. Drugo dobro bilo je to što On nikada nije zgriješio. Ostala djeca, međutim, katkad podnose grijehe svojih roditelja i katkad svoje vlastite; ali On nikada nije zgriješio, a ipak je podnio grijehe svih. Treće je dobro to što neki ljudi umru radi Boga te kako bi primili veću nagradu, ali On je umro jednako toliko za dobrobit svojih neprijatelja koliko za Mene i svoje prijatelje.

Kada su Ga Njegovi neprijatelji razapeli, učinili su Mu četiri stvari: Prvo, okrunili su Ga trnovom krunom. Drugo, proboli su Njegove ruke i noge. Treće, dali su Mu žuči da pije. Četvrto, proboli su Njegov bok. Ali, sada se Ja žalim da neprijatelji Moga Sina, koji su sada u svijetu, Njega razapinju još okrutnije u duhovnom smislu nego Židovi koji su razapeli Njegovo tijelo. Jer, iako Božanstvo ne može trpjeti ni umrijeti, ipak, oni Ga razapinju kroz svoje vlastite opačine i grijehe. Jer ako čovjek uvrijedi ili povrijedi sliku svoga neprijatelja, slika ne osjeća da joj je učinjena šteta; unatoč tome, počinitelj treba biti optužen i osuđen zbog svoje zle namjere činjenja zla jednako kao da se radi o djelu. Na isti su način, poroci i grijesi kojima razapinju Mojega Sina duhovno, Njemu odvratniji i teži od poroka onih koji su razapeli Njegovo tijelo.

Ali sada bi mogla pitati: „Kako Ga razapinju?“ Prije svega, vežu Ga na križ koji su pripremili za Njega kada se ne obaziru na zapovijedi njihova Stvoritelja i Gospodina, nego Ga obeščašćuju kada ih On upozorava, kroz svoje sluge da Mu služe, te to preziru i umjesto toga rade ono što njima ugađa. Tada razapinju Njegovu desnu ruku kada drže pravdu za nepravdu, govoreći: “Grijeh nije tako težak i mrzak Bogu kako je rečeno. Bog nikoga ne kažnjava za cijelu vječnost; On nam samo prijeti ovim teškim stvarima da nas uplaši. Zašto bi u protivnom iskupio čovjeka ako je htio da propadnemo?“ Oni ne smatraju da je i posljednji najmanji grijeh, u kojem čovjek nalazi zadovoljstvo, dovoljan da ga osudi na vječne muke, i da Bog ne dopušta da i posljednji najmanji grijeh prođe nekažnjeno, jednako kao što ne dopušta da ni najmanje posljednje dobro djelo prođe nenagrađeno.

Dakle, oni će biti mučeni za cijelu vječnost zbog svoje stalne namjere griješenja i Moj Sin, koji vidi srce, uračunava to kao djelo. Jer oni bi ispunili svoju volju djelima kada bi Moj Sin to podnosio ili dopuštao. Tada razapinju Njegovu lijevu ruku kada preokreću vrlinu u grijeh i volju da nastave u grijehu do kraja govoreći : “Ako mi samo jedanput kažemo na kraju našeg života „O Bože, imaj milosti prema meni“, Božja milost tako je velika da će nam biti oprošteno.“ Ali ovo nije vrlina – željeti griješiti bez popravljanja samoga sebe, i željeti primiti nagradu bez rada za nju, ne osim ako se nađe pravo kajanje u srcu da se čovjek želi promijeniti, samo kada bi on to mogao učiniti, a da nije zbog bolesti ili neke druge smetnje.

Nakon toga, oni razapinju Njegove noge kada se prepuštaju užitku griješenja a da nijednom ne pomisle na gorke patnje Moga Sina, ili da Mu nijednom ne zahvale iz svojega najintimnijeg srca riječima poput ovih: „Moj Gospodine i Bože, kako je gorka Tvoja patnja bila, slava i čast Tebi zbog Tvoje smrti“ – takve se riječi nikada ne čuju iz njihovih usta. Tada Ga krune krunom podsmijeha kada se izruguju Njegovim slugama i smatraju beskorisnim služiti Mu. Daju Mu piti žuči kada se raduju i slave u grijehu. I niti jednom da bi se javila misao u njihovim srcima o tome kako težak, i mnogobrojan, i opasan njihov grijeh jest. Oni probadaju Njegov bok kada imaju volju nastaviti u grijehu.

Uistinu, kažem ti – a ti ovo možeš reći Mojim prijateljima – da su takvi ljudi nepravedniji u očima Moga Sina nego oni koji su Ga osudili, neljubazniji od onih koji su Ga razapeli, besramniji od onih koji su Ga prodali, i oni će stoga primiti veću muku nego ostali. Pilat je znao vrlo dobro da Moj Sin nije zgriješio i nije zaslužio umrijeti. Ali on se svejedno osjećao primoranim osuditi Moga Sina na smrt, jer se bojao gubitka svoje svjetovne moći i pobune Židova. Ali čega bi se ovi trebali bojati ako bi služili Mome Sinu, ili kakvu bi čast ili dostojanstvo oni izgubili kad bi Ga štovali? Oni će stoga biti osuđeni težom kaznom od Pilatove, jer su oni gori od njega u očima Moga Sina. Jer Pilat Ga je osudio zbog zahtjeva i volje ostalih i zbog straha, ali ovi Ga osuđuju zbog svoje vlastite koristi i bez ikakvog straha kada Ga obeščašćuju počinjavajući grijeh od kojega bi se mogli suzdržati kada bi htjeli. Ali oni se ne suzdržavaju od grijeha, niti su posramljeni zbog grijeha koje su počinili, jer ne smatraju da su nedostojni dobrih dijela Onoga kojemu ne služe.

Oni su također gori od Jude, jer kada je Juda izdao svog Gospodina, on je znao vrlo dobro da On bijaše Bog, i da je zgriješio teško protiv Njega, ali je izgubio nadu i požurio svoje dane prema paklu smatrajući se nedostojnim života. No, ovi znaju svoje grijehe vrlo dobro, a ipak su i dalje u njima bez osjećaja ikakve grižnje savjesti o tome u svojim srcima. Oni žele uzeti Kraljevstvo nebesko nasiljem i moći kada misle da ga mogu dobiti, ne kroz svoja dobra djela, nego kroz uzaludnu nadu, no ono je dano samo onima koji rade i trpe nešto radi Boga.

Oni su također gori od onih koji su razapeli Moga Sina. Jer kada su ovi vidjeli dobra djela Moga Sina, naime, podizanje mrtvih i čišćenje gubavih, pomislili su: „Ovaj čovjek čini nečuvena i izvanredna čuda. On svladava svakoga koga hoće riječju, On zna sve naše misli i čini što god On hoće. Ako je On uspješan, svi ćemo se morati pokoriti Njegovoj moći i postati Njegovi podanici.“ Stoga, kako bi izbjegli da budu podvrgnuti Njemu, oni su Ga razapeli zbog svoje zavisti. Ali da su znali da je On Kralj Slave, nikada Ga ne bi razapeli.

Ali ovi ljudi vide Njegova dobra djela i čuda svaki dan, i oni iskorištavaju Njegova dobra djela i slušaju kako bi Ga trebali služiti i prići Mu, ali si misle: „Ako moramo napustiti svu svoju zemaljsku svojinu i slijediti Njegovu volju, a ne svoju vlastitu, bilo bi to teško i nepodnošljivo.“ Oni preziru Njegovu volju tako da ne bi trebala biti stavljena iznad njihove vlastite volje, i razapinju Moga Sina kroz svoja otvrdla srca kada dodaju grijeh na grijeh protiv svoje savjesti. Oni su gori od onih koji su razapeli Moga Sina, jer Židovi su to učinili zbog zavisti i zato što nisu znali da je On Bog, ali ovi znaju da je On Bog, a ipak, u svojoj vlastitoj zlobi, i drskosti, i pohlepi, razapinju Ga duhovno okrutnije no što su to Židovu učinili tjelesno. Jer oni sami otkupljeni su, ali Židovi još nisu bili otkupljeni. Stoga, Moja nevjesto, pokori se Mome Sinu i Njega se boj, jer baš kao što je milosrdan, On je ujedno i pravedan.“

Najugodniji razgovor Boga Oca sa Sinom, te o tome kako je Otac dao novu nevjestu Sinu, i kako ju je Sin primio sebi sa zadovoljstvom, te o tome kako Zaručnik uči nevjestu o strpljenju, poslušnosti i jednostavnosti kroz primjer.

38. poglavlje

Otac je razgovarao sa Sinom, rekavši: „Došao sam s ljubavlju prema Djevici i uzeo Tvoje pravo tijelo od nje. Ti si stoga u Meni i Ja u Tebi. Kao što vatra i toplina nikada nisu odvojene, tako je nemoguće odvojiti Božanstvo iz Čovječnosti.“ Sin odgovori: „Neka sva slava i čast budu Tebi, Oče; neka Tvoja volja bude vršena u Meni i Moja u Tebi.“ Otac mu odgovori ponovno: “Evo, Sine Moj, povjeravam Ti ovu novu nevjestu da poput ovce bude vođena i poučena. Kao vlasnik ovce Ti ćeš dobiti od nje sir za hranu i mlijeko za piće te vunu da se odjeneš. A ti bi Ga, nevjesto, trebala slušati. Imaš tri stvari koje moraš učiniti: moraš biti strpljiva, pokorna i voljna činiti što je dobro.“

Tada Sin reče Ocu: „Tvoja volja s moću, moć s poniznošću, poniznost s mudrošću, mudrost s milošću; neka bude volja Tvoja, koja jest i uvijek će biti, bez početka i kraja, u Meni. Ja je uzimam sebi u svoju ljubav, u Tvoju moć i u vodstvo Duha Svetoga, koji nisu tri boga nego jedan Bog.“ Tada Sin reče nevjesti:“ Čula si kako te Otac povjerio Meni poput ovce. Ti moraš stoga biti prostodušna i strpljiva kao ovca i plodna u prinosu hrane i odjeće.

Tri su čovjeka u svijetu. Prvi je potpuno gol, drugi je žedan i treći je gladan. Prvi označava vjeru Moje Crkve i gol je zato što je svakoga sram i strah pričati o istini vjere i Mojim zapovijedima. A, ako neki ljudi pričaju ili uče o takvim stvarima, oni su prezreni i optuženi da su lažljivci. Stoga Moje riječi, koje proizlaze iz Mojih usta, trebaju zaodjenuti ovu vjeru kao vuna. Jer kao što vuna raste na tijelu ovce od topline, tako i Moje riječi proizlaze iz topline Moga Božanstva i Čovječnosti do tvoga srca. One će zaodjenuti Moju Svetu Vjeru svjedočanstvom istine i mudrosti i dokazati da vjera koja je sada zanemarivana kao uzaludna, jest istinita, tako da će oni koji su dosad bili lijeni u odijevanju svoje vjere u djela ljubavi, nakon saslušanja Mojih riječi o ljubavi biti obraćeni i potaknuti ponovno kako bi govorili sa sigurnošću vjere i djelovali hrabro.

Drugi označava Moje prijatelje koji imaju žarku želju učiniti Moju čast savršenom i rastužuju se na Moja obeščašćenja. Oni će biti ispunjeni slatkoćom koju su čuli u Mojim riječima, i potaknuti većom ljubavlju prema Meni, i zajedno s njima drugi, koji su sada mrtvi u grijehu, bit će također potaknuti u Mojoj ljubavi kada čuju o milosrđu koje sam učinio grešnicima.

Treći označava one koji misle ovako u svojim srcima: „Kada bismo samo znali Božju volju i kako bismo trebali živjeti, i kada bi nas netko naučio dobrom načinu, mi bismo rado učinili ono što možemo za čast Božju.“ Ti su gladni upoznati Moj način i volju, ali nitko ih ne hrani jer im nitko ne pokazuje u potpunosti što bi trebali učiniti, a ako im se pokaže ili ih se nauči što bi trebali činiti, nitko ne živi prema riječima sa svojim djelima. I zbog tog razloga njima se riječi doimaju poput mrtvih. Stoga ću im Ja osobno pokazati i podučiti ih što bi trebali činiti i ispuniti ih svojom slatkoćom.

Jer svjetovne stvari, koje su viđene i željene sada od gotovo svakoga, ne mogu ispuniti čovječanstvo, nego samo pobuđuju njegovu želju i pohlepu svijeta osvojiti sve više i više stvari. Ali Moje riječi i Moja ljubav nahranit će ljude i ispuniti ih obiljem utjehe. Stoga, Moja nevjesto, koja si Moja ovca, ti moraš voditi računa da zadržiš svoje strpljenje i poslušnost. Ti si sva Moja po pravu i trebala bi stoga slijediti Moju volju. Onaj tko želi slijediti volju drugoga, trebao bi imati tri stvari: Prvo, trebao bi imati istu volju i mišljenje kao drugi; drugo, imati slična djela; treće, trebao bi se odmaknuti od svojih neprijatelja. Ali tko su Moji neprijatelji ako ne ponos i svaki grijeh? Ti bi se stoga trebala odmaknuti od njih ako želiš slijediti Moju volju.“

Krist govori o tome kako su vjera, nada i ljubav nađene savršeno u Njemu u trenutku Njegove smrti, i nalaze se nesavršeno u nama bijednicima.

39. poglavlje

Sin Božji reče:“ Ja sam imao tri stvari u svojoj smrti: Prvo, vjeru kada sam savio svoja koljena i molio se Ocu, znajući da bi Me On mogao spasiti od patnji. Drugo, nadu kada sam uporno čekao i rekao: „Ne kako Ja želim.“ Treće, ljubav kada sam rekao: „Budi volja Tvoja.“ Također sam imao tjelesnu agoniju od prirodnog straha od patnje kada je krvavi znoj izašao iz Moga tijela. Stoga, kako se Moji prijatelji ne bi trebali bojati da su napušteni kada trenutak nevolje dođe k njima, Ja sam im pokazao na sebi da slabo tijelo uvijek pobjegne od patnje.

Ali sada bi mogla pitati kako je krvavi znoj izašao iz Mog tijela. Baš kao što se krv bolesne osobe isušuje i prožima u svim njenim venama, tako je Moja krv bila prožeta prirodnim strahom od smrti. Moj Otac htio je pokazati način kako će Nebo biti otvoreno i kako će prognanom čovjeku biti omogućeno ući u njega, i stoga Me isporučio iz ljubavi Mojoj patnji u svrhu da Moje tijelo bude proslavljeno u časti nakon što patnje budu ispunjene. Jer pravda nije dopuštala Mom Čovještvu da uđe u slavu bez patnji iako sam bio u mogućnosti učiniti tako kroz moć Moga Božanstva.

Kako bi onda zaslužili ući u Moju slavu oni koji imaju malo vjere, ispraznu nadu i nimalo ljubavi? Kada bi vjerovali u vječnu radost Neba i strašne muke pakla, ne bi željeli ništa osim Mene. Kada bi vjerovali da Ja vidim i znam sve stvari i imam moć nad svim stvarima i da zahtijevam sud nad svim, oni bi mrzili svijet i više bi se bojali griješiti preda Mnom nego pred čovjekom. Kada bi imali čvrstu i postojanu nadu, tada bi svaka njihova misao i želja bila usmjerena na Mene. Kada bi imali Božansku ljubav za Mene, tada bi bar razmislili u svojoj duši o tome što sam učinio za njihovu dobrobit, koliko sam se trudio propovijedajući, koliko je velika Moja bol bila u Mojoj patnji i koliko je velika Moja ljubav bila u Mojoj smrti kada sam radije umro nego ih izgubio i napustio.

Ali njihova je vjera bolesna i kolebljiva, prijeti da će uskoro pasti, jer oni vjeruju samo kada ih patnje i iskušenja ne napadaju, i gube svoju nadu čim se susretnu s nedaćama. Njihova je nada isprazna jer se nadaju da će njihov grijeh biti oprošten bez pravde i prave presude. Oni se nadaju sa samopouzdanjem da će primiti Kraljevstvo nebesko nizašto i žele primiti Moju milost bez uvjerljive pravde. Njihova ljubav prema Meni potpuno je hladna, jer oni nikada nisu ponukani tražiti Me ili zazivati osim ako ih na to ne prisile nevolje. Kako mogu biti zagrijan od takvih ljudi koji nemaju niti pravu vjeru, niti čvrstu nadu, niti goruću ljubav za Mene?

I zato, kada Me zazivaju govoreći: “O Bože, smiluj mi se“, oni ne zaslužuju da ih se čuje niti da uđu u Moju slavu, jer nisu htjeli slijediti svoga Gospodina u patnji i stoga Ga ne trebaju slijediti u slavu. Jer ni jedan vitez ne može ugoditi svom Gospodaru i biti uzet natrag u Njegovu milost nakon svog pada osim ako se prvo ne ponizi u pokori za svoj prezir.

Naš Stvoritelj postavlja tri pitanja o svojoj nevjesti. Prvo je o ropstvu muža i dominaciji žene; drugo je o radu muža i trošenju žene; i treće je o preziru gospodara i štovanju sluga.

40. poglavlje

„Ja sam tvoj Stvoritelj i Gospodin. Odgovori Mi na tri pitanja koja ću ti postaviti. Kakvo je stanje kuće u kojoj je žena odjevena kao dama, a njezin muž kao rob? Je li to u redu? Ona odgovori u svojoj svijesti: „Ne, Gospodine, nije u redu.“ Naš Gospodin reče: “Ja sam Gospodar svih stvari i Kralj anđela. Ja sam odjenuo svog slugu, imenom svoju Čovječnost, samo korisnošću i nužnošću jer nisam želio ništa od ovoga svijeta osim oskudne hrane i odjeće. Ali ti, koja jesi Moja nevjesta, hoćeš živjeti kao dama i želiš imati bogatstva i počasti i biti držana u štovanju. Koja je korist od svih ovih stvari? Sve su stvari uistinu isprazne i sve stvari moraju biti ostavljene. Čovječanstvo nije stvoreno ni za kakve prekomjernosti, nego da ima samo ono što nužnost prirode zahtijeva. Ove prekomjernosti izumio je ponos i sada se drže i ljube kao zakon.

Drugo, reci Mi je li pravo za muža da radi od jutra do mraka i da zatim žena potroši sve što je stečeno u jednom satu? Ona odgovori: “Ne, to nije pravo; žena je, naprotiv, obvezana živjeti i vladati se prema volji svojega muža.“Naš Gospodin reče: “Ja sam se ponašao kao čovjek koji radi od jutra do mraka, s obzirom na to da sam od svoje mladosti sve do trenutka svoje patnje radio na pokazivanju puta u Nebo kroz propovijedi i ispunjavanje onoga što sam propovijedao djelima. No žena, to jest duša koja bi Mi trebala biti poput žene, trati sav Moj trud kada živi lakomisleno, tako da ništa od onoga što sam učinio i otrpio za njezinu dobrobit njoj ne može koristiti, niti Ja nalazim ikakvih vrlina u njoj u kojima bih mogao uživati.

Treće, reci Mi, nije li krivo i gnjusno da gospodar kuće bude prezren i da rob bude poštovan?“ Ona odgovori: “Da, uistinu jest.“ Naš Gospodin reče: „Ja sam Gospodar svih stvari. Moja je kuća svijet i čovječanstvo bi, po pravu, trebalo biti Moj sluga. Ali Ja, Gospodar, sada sam preziran u svijetu, a čovjek poštovan. Stoga ćeš ti, koju sam Ja izabrao, voditi računa o tome da činiš Moju volju, jer sve je u svijetu ništa doli morska pjena i lažni san.

Riječi našega ljubljenog Stvoritelja u nazočnosti Nebeske vojske i nevjeste, u kojima se žali na petoricu muškaraca, označavajući Papu i njegov kler, zle laike, Židove i pogane; također o pomoći koju šalje svojim prijateljima, označavajući sve čovječanstvo, i o oštroj presudi koju izvršava nad svojim neprijateljima.

41. poglavlje

„Ja sam Stvoritelj svih stvari. Ja sam rođen od Oca prije Lucifera. Ja sam neodvojivo u Ocu i Otac u Meni i jedan Duh u nama obojici. Prema tome, postoji jedan Bog – Otac, Sin i Duh Sveti – a ne tri boga. Ja sam onaj koji je obećao vječnu baštinu Abrahamu i izveo svoj narod iz Egipta preko Mojsija. Ja sam onaj koji je govorio po prorocima. Otac Me poslao u utrobu Djevice ne odvajajući se od Mene, nego ostajući neodvojivo sa Mnom kako bi se čovječanstvo, koje je napustilo Boga, vratilo Bogu kroz Moju ljubav.

Ali sada, u tvojoj nazočnosti, Moja Nebeska vojsko, iako ti vidiš i znaš sve stvari u Meni, ipak, radi dobrobiti znanja i učenja Moje nevjeste koja stoji ovdje, koja ne može razumjeti duhovne stvari osim kroz tjelesne prispodobe, Ja iznosim pritužbu pred tobom na ovu petoricu muškaraca koji stoje ovdje, jer isprovociraše Me do gnjeva na mnoge načine. Kao što sam nekoć, u Zakonu, imenom Izrael označio cijeli izraelski narod, tako sad ovom petoricom označavam svakog čovjeka u svijetu.

Prvi čovjek označava vođu Crkve i njegove svećenike; drugi zle laike; treći Židove; četvrti pogane; i peti Moje prijatelje. Ali od tebe, Židove, Ja isključujem sve Židove koji su kršćani u tajnosti i koji Mi služe potajno u čistoj ljubavi, pravoj vjeri i savršenom djelu. A od tebe, pogane, Ja isključujem sve one koji bi rado išli putem Mojih zapovijedi kada bi samo znali i bili poučeni kako bi se trebali vladati i živjeti, i koji svojim djelima čine koliko znaju i umiju. Takvi nipošto neće biti osuđeni s vama. Ja se sada žalim na tebe, o, vođo Moje Crkve, koji sjediš na Mome prijestolju što sam ga dao Petru i njegovim nasljednicima da sjede na njemu s trostrukim dostojanstvom i moći: Prvo, kako bi imali moć vezivanja i odrješenja duša od njihovih grijeha. Drugo, kako bi otvorili Nebo za pokornika. Treće, kako bi zatvorili Nebo za proklete i one koji preziru Moj Zakon. Ali ti, koji bi trebao iscjeljivati duše i predstavljati ih Meni, ti si uistinu ubojica duša. Ja sam postavio Petra za pastira i čuvara Mojih ovaca. Ali ti ih, međutim, rastjeruješ i ranjavaš. Ti si gori od Lucifera. Jer on je bio zavidan Meni i nije želio ubiti nikoga osim Mene kako bi mogao vladati na Mome mjestu. Ali ti si utoliko gori jer ne ubijaš samo Mene tjerajući Me od sebe tvojim lošim djelima, nego ujedno ubijaš duše svojim lošim primjerom. Ja sam otkupio duše svojom krvlju i povjerio ih tebi kao vjernom prijatelju, ali ti ih isporučuješ opet natrag neprijatelju od kojega sam ih izbavio. Ti si nepravedniji od Pilata. On nije osudio nikoga drugog osim Mene na smrt, ali ti ne samo da Meni sudiš kao da sam nemoćan gospodar i nedostojan ikakve dobre stvari, ne, ti također sudiš i osuđuješ duše nevinih i puštaš krivcima da odu slobodni bez ikakva prijekora. Ti si okrutniji od Jude koji je samo Mene prodao, ti ne prodaješ samo Mene, nego i duše Mojih izabranih ljudi za svoju vlastitu sramotnu dobit i uzaludnog imena radi. Ti zaslužuješ više prezira nego Židovi, jer oni su razapeli samo Moje tijelo, ali ti razapinješ i mučiš duše Mojih izabranih ljudi za koje su tvoja zloba i tvoji grijesi gorči od bilo koje rane od mača. I stoga, jer si sličan Luciferu i nepravedniji od Pilata, i okrutniji od Jude i prezreniji od Židova, Ja se žalim na tebe s pravom.

Drugom čovjeku, to jest laicima, naš Gospodin reče: „Ja sam stvorio sve stvari za tvoju korist. Ti si dao svoj pristanak Meni i Ja svoj tebi. Dao si Mi svoju vjeru i obećao prisegom da ćeš Mi služiti. Ali sada si Me napustio poput čovjeka koji ne poznaje svog Boga. Držiš Moju riječ za laž i Moja djela za ispraznost, i govoriš da su Moja Volja i Moje zapovijedi preteške. Ti si prekršio vjeru koju si Mi obećao. Ti si prekršio svoju prisegu i napustio Moje ime. Ti si odvojio sebe od brojnih Mojih svetaca i došao pripadati brojnim đavlima i postao si njihov prijatelj. Ti misliš da nitko nije vrijedan hvale i štovanja osim tebe. Sve što pripada Meni i što si obvezan učiniti za Mene čini ti se teškim i gorkim, ali su ti stvari kojima sam sebi ugađaš vrlo lake. Stoga se žalim na tebe s pravom, jer ti si prekinuo vjeru koju si Mi dao na krštenju i kasnije; i zbog ljubavi koju sam ti pokazao riječju i djelom, rugaš Mi se i nazivaš Me lašcem, i zbog Moje patnje nazivaš Me budalom.“

Trećem čovjeku, to jest Židovima, rekao je: „Započeo sam svoje djelo ljubavi s vama i odabrao vas kao svoj narod. Izveo vas iz ropstva, dao vam svoj Zakon, doveo vas u zemlju koju sam obećao vašim očevima i poslao vam proroke da vas utješe. Nakon toga, odabrao sam Djevicu za sebe iz vaše sredine, od koje sam preuzeo Čovještvo. Ali sada se žalim na vas jer ne želite vjerovati u Mene, nego govorite: “Krist još nije došao; Njega se još uvijek očekuje.“

Naš Gospodin reče četvrtom čovjeku, to jest poganima: „Ja sam te stvorio i otkupio kao kršćanskog čovjeka, i stvorio sam sve dobre stvari za tvoju korist. Ali ti si poput bezumnog čovjeka jer ne znaš što činiš. Također si poput slijepog čovjeka jer ne vidiš kamo ideš. Ti častiš i štuješ stvorene stvari umjesto Stvoritelja, i lažno umjesto istinitog, i svijaš svoje koljeno pred stvarima koje imaju manje vrijednosti od tebe samoga. Zato se žalim na tebe.

Petom čovjeku reče: “Moj prijatelju, priđi bliže!“ I izravno reče Nebeskoj vojsci: „Moji ljubljeni prijatelji, Ja imam prijatelja kojim označavam i pod kojim podrazumijevam mnoge prijatelje. On je poput čovjeka zarobljenog među zlim ljudima i oštro okovanog u zatočeništvu. Ako govori istinu, izudaraju njegova usta kamenjem. Ako učini nešto dobro, zabadaju koplje u njegova prsa. Jao, Moji prijatelji i sveci, koliko ću dugo trpjeti takve ljude, i koliko ću dugo tolerirati takav prezir?“

Sveti Ivan Krstitelj odgovori: “Ti si poput najčišćeg ogledala, jer mi vidimo i znamo sve stvari u Tebi kao u ogledalu bez ikakve pomoći riječi ili govora. Ti si slatkoća koju nitko ne može opisati, u kojoj mi kušamo sve dobre stvari. Ti si poput najoštrijeg od mačeva, jer Ti sudiš u pravednosti.“

Naš mu Gospodin odgovori: “Doista, Moj prijatelju, rekao si istinu, jer Moji odabrani ljudi vide svu dobrotu i pravednost u Meni, pa čak i zli duhovi vide u svojoj vlastitoj svijesti, ali ne u svjetlu. Baš kao što čovjek smješten u tamni zatvor, koji je ranije naučio slova, zna ono što je naučio prije iako je u tami i trenutačno ne može vidjeti, tako je i s đavlima. Iako ne vide Moju pravednost u svjetlu Moje bistrine, oni i dalje znaju i vide u svojoj svijesti. Ja sam također kao mač koji razdvaja stvari na dva dijela. Na taj način dajem svima i svakoj osobi ono što zaslužuje.“

Tada naš Gospodin reče Svetom Petru: „Ti si utemeljitelj i branitelj vjere i Moje Crkve. Dok Moja Vojska sluša, izreci kaznu ovoj petorici!“ Petar odgovori: “O, Gospodine, sva slava i čast Tebi zbog ljubavi koju si pokazao prema svojoj zemlji. Blagoslovljen bio Ti od cijele svoje Vojske, jer Ti nam dopuštaš da vidimo i znamo sve stvari u Tebi. Istinita je pravda da prvi čovjek koji sjedi na Tvom prijestolju, imajući Luciferova djela, treba sramno izgubiti prijestolje na koje se usudio sjesti i postati sudionikom u mukama Luciferovim. Pravedan sud drugoga čovjeka jest taj da onaj koji je pao daleko od Tvoje vjere, treba pasti u pakao sa svojom glavom prema dolje i nogama prema gore, jer je volio samoga sebe i prezreo Tebe koji si trebao biti njegova glava. Pravedan sud trećeg čovjeka jest taj da on neće vidjeti lica Tvojega i da bi trebao biti mučen zbog svoje zlobe i pohlepe, jer nevjernici ne zaslužuju vidjeti Tvoju slavu i ljepotu. Pravedan sud četvrtog čovjeka jest taj da bi trebao biti zatvoren kao bezuman čovjek i prognan u grad tame. Pravedan sud petoga jest da bi mu pomoć trebala biti poslana.

Tada naš Gospodin odgovori: „Prisežem Bogom Ocem, čiji je glas Ivan Krstitelj čuo u Jordanu; Prisežem tijelom koje je Ivan krstio, vidio i dodirnuo u Jordanu; Prisežem Svetim Duhom koji se objavio u obliku golubice na Jordanu, da ću učiniti pravdu s ovom petoricom.“

Tada naš Gospodin reče prvom od ove petorice: „Mač Moje žestine stupit će u tvoje tijelo; ući će na vrhu tvoje glave i prodrijeti u te tako duboko i nasilno da ga se nikada neće moći izvući. Tvoja stolica potonut će kao težak kamen i neće stati dok ne stigne do najnižih dubina. Tvoji prsti, to jest tvoji pomoćnici i savjetnici, gorjet će u neugasivoj sumpornoj vatri. Tvoje ruke, to jest tvoji dužnosnici, koji su trebali posegnuti za pomoću i dobročinstvom dušama, ali su umjesto toga posegnuli za svjetovnom čašću i dobitkom, bit će osuđeni na muke i patnje o kojima David govori: “Njegovi sinovi bit će siročad i njegova žena udovica, i drugi će zauzeti njegovu baštinu.“ Tko je „njegova žena“ ako ne duša koja će biti isključena iz slave Nebeske i postati udovicom i izgubiti Boga? „Njegovi sinovi“, to jest vrline koje se činilo da ima, i Moji jednostavni i ponizni ljudi koji su bili pod njima, bit će odijeljeni od njih. Njihova čast i imetak bit će dani drugima, i oni će naslijediti vječnu sramotu umjesto svog dostojanstva i slave. Njihove mitre potonut će u prljavštinu pakla i nikada se neće moći izdići iz njega. Baš kao što su se uzdigli iznad drugih kroz svoju čast i ponos, tako će u paklu tonuti toliko dublje od drugih da će im biti nemoguće ikada više ponovno ustati. Njihovi udovi, to jest svi svećenici koji su ih slijedili i pomagali im u opačinama, bit će odsječeni od njih i odijeljeni baš kao zid koji je srušen, gdje ni jedan jedini kamen nije ostao na drugom kamenu, i cement više ne prijanja uz kamenje. Nikakva milost neće doći k njima, jer Moja ih ljubav nikada neće ogrijati niti obnoviti, ili ih podići u vječnu kuću na Nebu, nego će umjesto toga biti isključeni iz svakog dobra i beskrajno mučeni sa svojim predvodnicima i vođama.

A drugome kažem: Budući da ti ne želiš zadržati vjeru koju si Mi obećao i imati ljubav prema Meni, Ja ću k tebi poslati životinju koja će se uzdići iz rastuće bujice i progutati te. Kako bujica uvijek teče nizvodno, tako će te ova životinja odvući dolje u najniži pakao, i baš kao što ti je nemoguće putovati uzvodno protiv nadiruće bujice, bit će ti jednako teško ikada se uzdići iz pakla.

Trećemu govorim: Budući da ti, Židove, ne želiš vjerovati da sam Ja došao, vidjet ćeš Me kada dođem na Sudnji dan, ali ne u Mojoj slavi, nego u svojoj svijesti, i spoznat ćeš da su sve stvari koje sam govorio istinite. Tada ti ništa drugo nije preostalo nego da budeš mučen kako i zaslužuješ.

Četvrtom govorim: Budući da ti ne mariš vjerovati i ne želiš Me poznavati, tvoja će tama postati svjetlo za tebe, i tvoje će srce biti prosvijetljeno kako bi mogao znati da su Moji sudovi istiniti, ali ti i dalje nećeš doći u svjetlost.

Petom govorim: Učinit ću ti tri stvari. Prvo, ispunit ću te iznutra svojom toplinom. Drugo, učinit ću tvoja usta jačima i čvršćima od ijednoga kamena, tako da se kamenje okrene na one koji ih bacaju na tebe. Treće, naoružat ću te svojim oružjem tako dobro da ti nijedno koplje neće nauditi, nego će se umjesto toga sve topiti pred tobom kao vosak u toplini vatre. Budi stoga učinjen jakim i stoj kao čovjek. Baš kao vitez u borbi, koji se nada pomoći svoga gospodara i nastavlja borbu sve dok još uvijek ima neke životne sile u njemu, tako i ti stoj čvrsto i bori se kao čovjek; jer će ti Gospodin, tvoj Bog, kojemu se nitko ne može oduprijeti, pružiti pomoć. I s obzirom na to da si malobrojan, Ja ću te častiti i uvelike umnožiti. Evo, Moji prijatelji, vi vidite ove stvari i znate ih u Meni, i na ovaj način oni stoje preda Mnom.

Riječi koje sam sad izgovorio bit će ispunjene. A oni nikada neće ući u Moje kraljevstvo dok god sam Ja Kralj ako se ne poprave. Jer Nebo će biti dano samo onima koji se ponize i onima koji tuguju zbog svojih grijeha uz pokoru.“ Tada cijela vojska odgovori: „Slava Tebi, Gospodine Bože, koji si bez početka i bez kraja.“

Riječi savjeta Djevice Marije nevjesti o tome kako bi trebala voljeti Njezina Sina iznad svih stvari, i o tome kako su svaka vrlina i dar milosti sadržani u slavnoj Djevici.

42. poglavlje

Majka Božja reče: „Ja sam imala tri stvari kojima sam ugodila svome Sinu: Prvo, poniznost na takav način da niti jedno stvoreno stvorenje, bilo anđeo bilo čovjek, nije bilo poniznije od Mene. Drugo, imala sam poslušnost, jer sam nastojala pokoriti se svom Sinu u svim stvarima. Treće, imala sam posebno milosrđe.

Zbog toga sam trostruko počašćena od svoga Sina: Prvo, učinjena sam časnijom od anđela i ljudi, tako da ne postoji vrlina u Bogu koja ne sija u Meni, iako je On izvor i početak svih vrlina i Stvoritelj svih stvari; ali Ja sam, međutim, stvorenje kojemu je On dao više milosti nego svim drugima. Drugo, zbog svoje poslušnosti primila sam takvu moć da ne postoji grešnik tako nečist da neće primiti oproštenje ako se okrene Meni s voljom i namjerom popravljanja i srcem skrušenim zbog svojih grijeha. Treće, zbog Moga milosrđa Bog Mi je tako blizu da onaj koji vidi Boga, vidi Mene, i onaj koji vidi Mene, može vidjeti Božanstvo i Čovječnost u Meni i Mene u Bogu kao kroz ogledalo. Jer onaj koji vidi Boga, vidi tri osobe u Njemu, i onaj koji vidi Mene, također vidi tri osobe. Jer me Božanstvo zatvorilo u dušu i tijelo u Njemu samom i ispunilo me svakom vrlinom, tako da ne postoji vrlina u Bogu koja ne sija i ne pojavljuje se u Meni iako je Bog osobno Otac i davatelj svih vrlina. Jer kao što je s dva tijela spojena zajedno, da što god jedno tijelo prima, drugo tijelo također prima, tako je Bog učinio sa Mnom.

Ne postoji slatkoća koja se ne nalazi u Meni. To je kao kad netko ima slatku jezgru i dade dio nje drugome. Moja duša i tijelo bistriji su od sunca i čišći od ogledala, i kao što bi tri osobe bile viđene u ogledalu kada bi stajale blizu njega, tako se Otac, Sin i Duh Sveti mogu također vidjeti u Mojoj čistoći, jer sam jednom imala svoga Sina u svojoj utrobi s Njegovim Božanstvom. On je sada vidljiv u Meni sa svojim Božanstvom i Čovječnošću kao u ogledalu, jer ja sam proslavljena čašću i slavom uskrsnuća. Stoga možeš li ti, Moga Sina nevjesto, nastojati slijediti Moju poniznost i ne voljeti ništa osim Moga Sina.“

Riječi Sina Njegovoj nevjesti o tome kako se ljudi mogu uzdići od najmanjeg dobrog djela do najvišeg dobra i pasti dolje od najmanjeg zla do najvećih kazni i mučenja.

43. poglavlje

Sin Božji reče svojoj nevjesti: „Velika nagrada katkad proizlazi iz malog dobra. Stablo datulje ima prekrasan miris i u njegovu plodu nalazi se kamen. Ako je zasađeno u plodno tlo, osjeća se dobro, cvjeta i stvara dobre plodove, i izrasta u veliko stablo. Ali ako je zasađeno u suho tlo, uvenut će. Vrlo je suho i prazno od svake dobrote tlo koje uživa u grijehu, i ne postaje bolje čak ni kada se sjeme kreposti posije u njega. Ali plodno je tlo uma koji razumije i priznaje svoje grijehe i plače nad svojim grijehom koji je isprovocirao njegova Stvoritelja do ljutnje. Ako se kamen datulje, to jest ako se misao o Mom teškom sudu i moći posije u takav um, ono odmah udari tri korijena u umu.

Prvi je to što on misli kako ništa ne može učiniti bez Moje pomoći, i zbog tog razloga on otvara svoja usta u molitvi prema Meni. Drugi je to što Mi počinje davati male milostinje radi dobrobiti Moje časti. Treći je to što on sam sebe odvaja od svjetovnih afera kako bi Mi bolje služio. On se tada počinje suzdržavati od prekomjernosti kroz dnevni post i suzdržava se od i uskraćuje si vlastitu volju i požudu, i to je deblo stabla.

Nakon toga grane ljubavi izrastaju kada vodi i privlači svakoga koga može prema dobru. Tada plod raste, kada on ujedno podučava druge u dobroti onoliko koliko može, i svom pobožnošću pokušava naći načine za povećanje Moje časti. Takav Mi je plod najbolji i najugodniji. I stoga, od malog dobra čovjek se uzdiže do savršenstva. Kada prvi put uzima korijen kroz malo pobožnosti, tijelo raste kroz suzdržljivost, grane se množe kroz milosrđe i plod povećava kroz propovijedanje.

Na isti način čovjek pada od malog zla do najvećeg prokletstva i muke. Znaš li što je najteži teret za stvari koje rastu? Zasigurno, to je dijete koje je začeto, ali ne može biti rođeno i umire u utrobi majke. I zbog ovoga majka također puca i umire, i otac nosi nju i dijete do groba i sahranjuje ju s trulim plodom. To je ono što đavao radi duši. Nepravedna je duša uistinu kao žena đavla: ona slijedi njegovu volju svuda, i ona začinje dijete s đavlom kada joj grijeh godi, i ona se raduje u njemu.

Jednako kao što majka začne dijete i donosi plod putem malenog sjemena koje je ništa doli nečista trulež, tako i duša nosi obilje plodova za đavla kada uživa u grijehu. Nakon toga, snaga i udovi tijela formiraju se kako se grijeh grijehu dodaje i svakodnevno povećava. Kada se grijeh poveća, majka nabuja i želi roditi, ali ne može jer je njezina priroda prožeta grijehom i njoj život postaje mrzak. Ona bi rado željela griješiti čak i više, ali ne može, i nije dopušteno od Boga.

Tada strah stiže zato što ne može ispuniti svoju volju, i njena snaga i radost nestanu. Bol i tuga su svuda. Dok ona sada očajava zbog nemogućnosti da učini ijednu dobru stvar ili ijedno dobro djelo, njena utroba puca i ona umire huleći i vrijeđajući Božji sud i kaznu. Tada je povlači njezin otac, đavao, sve do groba pakla, gdje je sahranjena za svu vječnost s truleži svoga grijeha i djetetom svoje zle požude. Eto kako se grijeh povećava od malog zla i raste do prokletstva.“

Riječi Stvoritelja Njegovoj nevjesti o tome kako je sada prezren i prekoravan od strane ljudi koji ne obraćaju pozornost na ono što je učinio iz ljubavi prema njima kada ih je upozoravao kroz proroke i trpio za njihovu dobrobit, te o tome kako oni ne brinu zbog ljutnje koju On iskazuje prema tvrdoglavima teško ih kažnjavajući.

44. poglavlje

„Ja sam Tvorac i Gospodar svih stvari. Ja sam stvorio svijet i svijet Me prezire. Ja čujem glas iz svijeta kao onaj bumbara koji okuplja med na zemlji. Jer kada bumbar leti i započinje svoje slijetanja na zemlju, ispušta vrlo hrapav glas. Ja sada čujem ovaj hrapavi i neuki glas na svijetu, govoreći: „Ja ne marim za ono što dolazi nakon ovoga.“ Uistinu, sada svatko viče: “Mene nije briga što dolazi nakon ovoga, i mogu li imati svoju vlastitu volju!“

Doista, čovječanstvo ne mari za ono što sam Ja učinio za ljubav propovijedajući i trpeći za njega, i upozoravajući ga kroz proroke, i ne mari za ono što sam učinio u svojoj ljutnji izvršavajući svoju osvetu nad zlima i neposlušnima. Oni uviđaju da su smrtni i da ih smrt može pogoditi iznenada, ali ne brinu. Oni čuju i vide Moju pravednost koju sam proveo nad Faraonom i nad Sodomom radi njihovih grijeha, i kako sam izvršio osvetu nad drugim kraljevima i vladarima, i kako svakodnevno dopuštam da se događa kroz mač i druge nevolje, ali kao da su slijepi na sve te stvari.

I zbog toga lete kao bumbari kamo god požele, i katkad lete kao da poskakuju i žure, jer se uzvisuju u svom ponosu, ali se ubrzo spuštaju vraćajući se svojim požudama i proždrljivosti. Oni također sakupljaju slatkoću zemlje za sebe, jer čovjek radi i sakuplja zbog potreba tijela, a ne radi duše, i radi svjetovne časti, ali ne i vječne. Oni preobražavaju zemaljske stvari u patnju za sebe i, što je beskorisno, u vječnu muku. Ali zbog molitva Moje Majke, Ja ću poslati svoj jasan glas ovim bumbarima iz kojih su Moji prijatelji isključeni (jer oni su u svijetu samo tijelom), i on će propovijedati milosrđe. Ako ga budu poslušali, oni će biti spašeni.

Odgovor Djevice Majke i anđela, proroka, apostola, i đavala Bogu, u prisutnosti nevjeste, svjedočeći o Njegovim mnogim vrlinama i Njegovom savršenstvu u stvaralaštvu, utjelovljenju i otkupljenju, te o tome kako zli ljudi danas proturječe svim ovim stvarima, i o teškom sudu koji primaju.

45. poglavlje

Majka Božja reče: “Nevjesto Sina Mog, odjeni se i stoj čvrsto, jer Moj ti Sin prilazi. Njegovo tijelo bilo je stisnuto kao u vinskoj preši. Jer, s obzirom na to da je čovječanstvo griješilo u svim svojim udovima, Moj sin je dao naknadu u svim svojim udovima. Njegova je kosa čupana, Njegove tetive istegnute, Njegovi zglobovi dislocirani, Njegove kosti oštećene i Njegove ruke i noge probodene. Njegov um bijaše uznemiren, Njegovo srce pogođeno tugom, Njegova probava prisilno uvučena prema leđima, jer čovječanstvo je zgriješilo u svim svojim udovima.

Tada Sin progovori, dok je Nebeska vojska bila prisutna, i reče: “Iako znate sve stvari u Meni, ipak, Ja govorim radi Moje nevjeste koja stoji ovdje. Pitam vas, anđeli: “Što je to bez početka i bit će bez kraja? I što je to što je sve stvorilo i nije ni od kog stvoreno? Objavite što i dajte svoj iskaz!“ Svi anđeli odgovoriše kao jednim glasom i rekoše: “Gospode, to si Ti. Mi ti dajemo svjedočanstvo o trima stvarima: Prvo, da si Ti naš Stvoritelj i da si stvorio sve stvari na Nebu i zemlji. Drugo, da si Ti bez početka i da ćeš biti bez kraja, i Tvoje kraljevstvo i moć stajat će za čitavu vječnost. Bez Tebe ništa nije stvoreno i bez Tebe ništa ne može biti stvoreno. Treće, mi svjedočimo da vidimo svu pravednost u Tebi i sve stvari koje su bile i koje će biti, i sve stvari su prisutne u Tebi bez početka i bez kraja.

Tada On reče prorocima i patrijarsima: „Pitam vas: tko vas je izveo iz ropstva u slobodu? Tko je odijelio vode za vas? Tko vam je dao Zakon? Tko vam je dao proročki duh da govorite o budućim stvarima?“ Oni Mu odgovoriše rekavši: „Ti, Gospode. Ti si nas izveo iz ropstva. Ti si nam dao Zakon. Ti si potaknuo duh naš da govori i proriče o budućim stvarima.“

Tada On reče svojoj majci: „Daj istinsko svjedočanstvo o tome što znaš o Meni.“ Ona odgovori: „Prije nego što je anđeo, kojega si Ti poslao, došao k Meni, bila sam usamljena u duši i tijelu. Ali nakon anđeoskih riječi Tvoje tijelo bilo je u Meni s Božanstvom i Čovječnošću, i osjetih Tvoje tijelo u Mome tijelu. Nosila sam te bez boli i patnji. Rodila sam Te bez muka i porođajnih trudova. Umotala sam Te u siromašnu odjeću i nahranila Te svojim mlijekom. Bila sam s Tobom od Tvog rođenja do Tvoje smrti.

Nakon toga reče apostolima: „Recite koga ste vi to vidjeli, čuli i dotaknuli?“ Oni odgovoriše: „Čuli smo Tvoje riječi i zapisali ih. Čuli smo i vidjeli velika djela koja si učinio kada si nam dao Novi Zavjet. Zapovijedao si demonima jednom riječju da napuste ljude i oni su te slušali i odlazili, i svojom riječju Ti si dizao mrtve i ozdravljao bolesne. Mi smo Te vidjeli u tijelu čovjeka. Vidjeli smo Tvoju veliku moć i Božansku slavu s Tvojom ljudskom prirodom. Vidjeli smo Te predanog Tvojim neprijateljima i vidjeli smo Te raspetog na križu. Vidjeli smo kako podnosiš najgorču bol i vidjeli smo Tebe položenog u grob. Dotaknuli smo Te kada si ustao iz mrtvih. Dotaknuli smo Tvoju kosu i Tvoje lice. Dotaknuli smo mjesta Tvojih rana i Tvoje udove. Ti si jeo s nama i dao nam svoju rječitost. Ti si istinski Sin Božji i Sin Djevice. Također smo promatrali kada si uzašao sa svojom Čovječnošću zdesna Ocu, gdje sada jesi i bit ćeš bez kraja.“

Tada Bog reče nečistim demonskim duhovima: „Iako vi skrivate istinu u svojoj svijesti, ipak, sada vam zapovijedam da govorite istinu o tome tko je taj koji je smanjio vašu moć.“ Oni mu odgovoriše: „Baš kao što lopovi ne govore istinu osim ako su im stopala stiješnjena u tvrdo drvo, tako ni mi ne govorimo istinu osim ako smo primorani Tvojom Božanskom i zastrašujućom moći. Ti si taj koji se, sa svojom moći, spustio u pakao. Ti si smanjio našu moć u svijetu. Ti si uzeo iz pakla što je bilo Tvoje s pravom, to jest svoje prijatelje.“

Tada naš Gospodin reče: „Evo, svi oni koji imaju duh i nisu odjeveni u tijelo, svjedoče istinu za Mene. Ali oni koji imaju duh i tijelo, odnosno ljudi, proturječe Mi. Neki znaju istinu o Meni, ali ne mare za nju. Drugi ju ne znaju i stoga ne mare za nju, nego govore da je sve lažno.“ On ponovno reče anđelima: „Oni kazuju da je vaše svjedočenje lažno, da Ja nisam tvorac svih stvari i da sve stvari nisu poznate u Meni. Dakle, oni vole stvorene stvari više od Mene, kojih sam Ja Tvorac.“ On reče prorocima: “Oni vam proturječe i kazuju da je Zakon beskoristan, da možeš biti spašen kroz svoju vlastitu moć i mudrost, da je duh bio lažan i da ste vi govorili prema svojoj vlastitoj volji.“ Reče svojoj Majci: „Neki govore da nisi Djevica, a drugi da nisam uzeo tijelo od Tebe. Drugi znaju, ali ne mare za to.“ Reče apostolima: „Oni vam proturječe, jer govore da ste lašci i da je Novi Zakon iracionalan i beskoristan. Drugi vjeruju da je istinit, ali ne mare za to. Sada vas pitam: „Tko će biti njihov sudac?“

Svi Mu odgovoriše rekavši: “Ti, Bože, koji si bez početka i bez kraja. Ti, Isuse Kriste, koji si s Ocem, Tebi je sav sud dan od Oca, Ti si njihov sudac.“ Naš Gospodin odgovori: “Ja, koji sam tugovao za njima, sada sam njihov sudac. No, iako znam i mogu učiniti sve stvari, ipak, dajte Mi svoj sud nad njima.“

Oni Mu odgovoriše: “Baš kao što je cijeli svijet propao jednom na početku svijeta u Noinu potopu, tako i sada svijet zaslužuje propasti od vatre, s obzirom na to da su izopačenost i nepravda mnogo veće sada nego što su bile tada.“

Tada naš Gospodin odgovori: “Budući da sam pravedan i milosrdan, neću činiti sud bez milosrđa, niti milosrđe bez pravde, i stoga Ja ću još jedanput poslati svoje milosrđe na svijet radi molitava Moje Majke i Mojih svetaca. Ali ako oni ne žele slušati, najteža i najoštrija pravda uslijedit će i sustići ih.“

Riječi hvale Majke i Sina međusobno u nazočnosti nevjeste, te o tome kako je danas Krist smatran sramotnim, nepoštenim i prezrenim od ljudi, i o užasavajućem i vječnom prokletstvu tih ljudi.

46. poglavlje

Kraljica Neba govorila je svom Sinu i rekla: „Blagoslovljen budi Ti, Moj Bože, koji si bez početka i bez kraja. Ti si imao najplemenitije i prekrasno tijelo. Ti si bio najhrabriji i najkreposniji čovjek. Ti najdostojanstvenije stvorenje.

Sin odgovori: “Riječi koje izlaze iz tvojih usta slatke su Mi i oduševljavaju najdublje dijelove Moga srca kao najslađe piće. Ti si mi slađa više od svih ostalih stvorenja u postojanju. Jednako kao što osoba može vidjeti različita lica u ogledalu, ali ni jedno joj se ne svidi više od vlastitog, tako također, iako Ja volim svoje svece, Tebe volim posebnom ljubavlju, jer sam rođen od Tvoga blagoslovljenog tijela. Ti si poput smirne čiji je miris uzišao do Božanstva i vodio Božanstvo do Tvoga tijela. Ovaj isti miris privukao je Tvoje tijelo i dušu do Boga, gdje se sada nalaziš s dušom i tijelom. Blagoslovljena budi, jer anđeli uživaju u Tvojoj ljepoti i svi se spašavaju po Tvojoj kreposti i moći kada Te zazovu iskrenim srcem. Svi demoni drhte u Tvom svjetlu i ne usuđuju se ostati u Tvom sjaju, jer oni uvijek žele biti u tami.

Ti si Mi dala hvalu iz trostrukog razloga, jer si rekla da sam imao najplemenitije tijelo: drugo, da sam bio najhrabriji čovjek; treće, rekla si da sam bio najdostojanstvenije stvorenje. Ovim trima tvrdnjama proturječe samo oni koji imaju tijelo i dušu, to jest ljudska bića. Oni govore da imam sramotno tijelo i da sam najprezreniji čovjek i najniže od stvorenja. Jer što ima sramotnije od dovođenja drugih u iskušenje grijeha? Jer oni tvrde da Moje tijelo mami na grijeh kada kažu da grijeh nije tako odvratan i neugodan za Boga koliko sam Ja rekao. Oni tvrde da ništa ne postoji osim ako Bog želi da bude tako i da ništa nije stvoreno osim po Njemu. „Zašto ne bismo koristili stvorene stvari u svoju korist? Naše prirodne slabosti to zahtijevaju, i ovako su živjeli svi prije nas i još uvijek žive.“ Tako ljudi sada govore o Meni i Mojoj Čovječnosti, u kojoj sam se Ja, istinski Bog, pojavio među ljudima. Jer Ja sam ih savjetovao da se suzdrže od grijeha i pokazao kako je to ozbiljna i teška stvar, i to je, kažu, bilo sramotno, kao da sam ih savjetovao da učine nešto beskorisno i sramotno. Oni tvrde da ništa osim grijeha, i onoga što ugađa njihovoj volji, nije vrijedno poštovanja.

Oni također tvrde da sam Ja najsramotniji čovjek. Jer što je sramotnije od nekoga tko, kada govori istinu, biva izudaran po ustima kamenjem i biva udaran u lice, i osim toga, sluša ljude kako ga vrijeđaju govoreći: „Da je čovjek, osvetio bi sam sebe zbog takve nepravde.“ To je ono što Mi čine. Govorim im kroz učene oce i Sveto Pismo, ali oni kažu da lažem. Oni tuku Moja usta kamenjem i svojim šakama kada čine preljub, ubojstvo, i lažu govoreći: „Da je bio muško, da je bio Svemogući Bog, osvetio bi se za takve grijehe i prijestupe.“ Ali Ja to podnosim sa strpljenjem i svakoga ih dana čujem kako govore da muka nije ni vječna ni teška ni gorka, kako je rečeno, i Moje su riječi osuđene i prokazane kao laž.

Treće, osuđuju Me da sam najružnije i najbezvrjednije stvorenje. Jer što je bezvrjednije u kući od psa ili mačke koje bi netko rado zamijenio za konja kada bi mogao? Ali čovjek Me drži manje vrijednim od psa, jer ne bi Me poželio uzeti kada bi to značilo da bi izgubio psa, i on bi Me odbacio i zanijekao prije nego izgubio pseću kućicu. Što je stvar koja ugađa umu tako malo da se čovjek ne zamisli o njoj i ne poželi ju gorljivije nego Mene. Jer kada bi Me smatrali vrjednijim od ijednog drugog stvorenog stvorenja, voljeli bi Me više od drugih stvari. Ali sada nemaju ništa tako malo da to ne vole više od Mene. Oni tuguju za svime osim za Mnom. Oni tuguju za svojim vlastitim i njihova prijatelja gubitkom. Oni tuguju nad uvredljivom riječju. Oni tuguju nad uvredom ili povredom ljudi na višim pozicijama i moćnijih od njih, ali ne tuguju zbog uvrede ili povrede Mene, koji sam Stvoritelj svih stvari. Koji je čovjek toliko prezren da nije saslušan ako moli za nešto i nije mu dan dar zauzvrat ako je darovao nešto. Ali Ja sam potpuno zao i vrijedan prezira u njihovim očima, jer oni Me smatraju nedostojnim ikakva dobra iako sam im Ja dao sve dobre stvari.

Ali Ti si, Moja najdraža Majko, okusila više Moje mudrosti od drugih, i nikada ništa osim istine nije napustilo Tvoja usta, kao što ništa osim istine nikada nije napustilo Moja vlastita usta. Ja ću se sada opravdati u očima svih svetih. Prvo, protiv njega, koji tvrdi da sam imao sramotno tijelo. Dokazat ću da Ja uistinu imam najplemenitije tijelo bez ikakve deformacije ili grijeha, i on će pasti u vječni sram i poniženje koje će svi vidjeti. Onome koji tvrdi da su Moje riječi bile laž i da on nije znao jesam li Ja Bog ili ne, dokazat ću da Ja uistinu jesam Bog, i on će oteći kao mulj u pakao. Ali trećeg, koji me smatrao beskorisnim, osudit ću na vječno prokletstvo tako da nikada neće vidjeti Moju slavu i Moju radost.“

Nakon toga reče svojoj nevjesti: “Stoj čvrsto u Mojoj službi. Ti si došla do zida, takoreći, u kojemu si zatvorena, tako da ne možeš pobjeći niti prokopati kroz njegove temelje. Izdrži voljno ovo malo nevolje i iskusit ćeš vječni počinak u Mojim rukama. Ti znaš volju Oca, ti čuješ riječi Sina, ti osjećaš Moj Duh i imaš užitak i utjehu u razgovorima s Mojom Majkom i Mojim svecima. Stoga stoj čvrsto ili ćeš u protivnom osjetiti Moju pravdu kojom ćeš biti prisiljena učiniti ovo što te sada ljubazno pozivam da učiniš.“

Riječi našeg Gospodina Njegovoj nevjesti o preziru Novog Zakona, i o tome kako je taj isti Zakon sada odbačen i prezren u svijetu, i o tome kako loši svećenici nisu Božji svećenici nego Božji izdajnici, i o kazni i prokletstvu koje primaju.

47. poglavlje

„Ja sam Bog koji je u drevne dane zvan Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. Ja sam Bog koji je dao Zakon Mojsiju. Taj zakon bio je poput odjeće. Jednako kao što majka s djetetom u utrobi priprema svog novorođenčeta odjeću, tako sam i Ja, Bog, pripremio Novi Zakon, jer je Stari Zakon bio ništa doli odjeće i sjene, i znaka budućih stvari koje dolaze. Ja sam odjenuo i omotao sebe u odjeću ovog Zakona. I tada, kako dječak odrasta pomalo, njegova se stara odjeća odlaže i uzima nova odjeća. Na ovaj način Ja sam ispunio Stari Zakon kada sam odložio korištenu odjeću Starog Zakona, i preuzeo novu odjeću, to jest Novi Zakon, i dadoh tu odjeću i sebe svima koji su nas htjeli imati. Ova odjeća nije jako uska niti ju je teško nositi, nego naprotiv, dobro pristaje posvuda. Jer Moj Zakon ne naređuje narodu da posti, ili radi previše, niti da se ubije ili učini išta izvan granica mogućnosti, nego je koristan za dušu i pogodan za obuzdavanje, obamiranje i kažnjavanje tijela. Jer kada se tijelo previše veže za grijeh, tada grijeh proždire tijelo.

Dvije se stvari nalaze u Novom Zakonu: Prvo, razborita umjerenost u duši i tijelu i prava namjena svih stvari. Drugo, spremnost na obaziranje i održavanje Zakona; s obzirom na to da osoba koja ne može izdržati ustrajati u jednoj stvari, može ustrajati u drugoj. Iz ovoga slijedi da osoba koja ne može izdržati biti djevicom, može živjeti u čestitom braku, i onaj koji padne u grijeh može ustati opet i popraviti se.

Ali ovaj Zakon sada je odbačen i prezren od svijeta. Jer oni tvrde da je Zakon strog, težak i ružan. Tvrde da je strog jer Zakon naređuje pojedincu da bude zadovoljan neophodnim i da bježi od prekomjernosti. Ali oni žele imati sve stvari bez razloga, poput nerazumne stoke i iznad potreba tijela, i zato im je Zakon prestrog. Drugo, tvrde da je težak jer Zakon kaže da bi pojedinac trebao uživati s razumnom umjerenošću i u utvrđeno vrijeme. No, oni žele ispuniti svoje požude više od onoga što je dobro i više od onoga što je osnovano. Treće, kažu da je ružan zato što im Zakon nalaže da vole poniznost i pripisuju svako dobro Bogu. Ali oni žele biti ponosni i sebe uzvisivati radi dobrih stvari koje im je Bog dao, i zato im se Zakon čini ružnim i ispraznim.

Pogledaj kako je prezrena i zlostavljana Moja odjeća. Ja sam ispunio sve iz Starog Zakona prije nego što sam započeo Novi Zakon. Jer je Stari Zakon bio pretežak i Moja je namjera bila da se Novi Zakon održi dok ne dođem na suđenje. Ali oni sramotno odbacuju odjeću kojom sam pokrio dušu, odnosno pravu vjeru. I povrh toga, oni dodaju grijeh na grijeh jer Me ujedno žele izdati. Ne govori li David u psalmu: “Onaj koji je jeo moga kruha, mislio je o izdaji protiv mene“? U ovim riječima želim da zapaziš dvije stvari. Prvo, on ne kaže „misli“ nego „mislio“, kao da se već dogodilo. Drugo, on označava jednog čovjeka izdajnikom. Ali Ja kažem da Me oni koji su sada prisutni izdaju, ne oni koji su bili ili će doći, nego oni koji su sada živi. Ja također kažem da to nije jedan čovjek, nego mnoštvo.

Ali sada bi Me mogla pitati: „Ne postoje li dvije vrste kruha, jedan nevidljivi i duhovni, od kojega anđeli i sveci žive, i drugi zemaljski, kojime se ljudi hrane? No, anđeli i sveci ne žele ništa drugo osim onoga što je u skladu s Tvojom voljom, i ljudi ne mogu učiniti ništa drugo osim onoga što Ti se sviđa. Kako Te onda mogu izdati?“

Odgovorit ću ti u prisutnosti Moje nebeske vojske koja zna i vidi sve stvari u Meni, no Ja ovo govorim radi tvoje dobrobiti, kako bi ti mogla razumjeti: Postoje zaista dvije vrste kruha. Jedan je onaj anđela koji jedu Moj kruh u Mom kraljevstvu kako bi mogli biti ispunjeni Mojom neopisivom radošću. Oni Me ne izdaju jer ne žele ništa drugo osim onoga što Ja želim. Ali oni koji Me izdaju oni su koji jedu Moj kruh na oltaru. Ja uistinu jesam kruh. Taj kruh ima tri karakteristike: oblik, okus i zaobljenost. Ja sam doista Kruh. I, poput kruha, Ja imam tri stvari u sebi: okus, oblik i zaobljenost. Imam okus jer, kao što je sva hrana bezukusna bez kruha i ne daje snagu, tako je i bez Mene sve što postoji bezukusno, nemoćno i isprazno. Također, imam i oblik kruha s obzirom na to da sam od zemlje. Rođen sam od Djevice Majke, a Moja je Majka od Adama, a Adam je od zemlje. Imam također zaobljenost kojoj ne postoji kraj niti početak, s obzirom na to da sam Ja bez početka i bez kraja. I nitko nije u stanju vidjeti ili naći kraj ili početak u Mojoj mudrosti, moći ili milosrđu. Ja sam u svim stvarima, nad svim stvarima i izvan svih stvari. Čak i kada bi netko letio poput najbrže strijele neprestano bez kraja, on i dalje nikada ne bi našao kraj ili ograničenje Moje moći i kreposti na račun ove tri stvari: imenom okus, oblik i zaobljenost. Ja sam taj kruh koje je viđen i dodirivan na oltaru i pretvara se u Moje tijelo koje je razapeto. Jednako kao što je suh i lako zapaljiv komad drveta brzo prožet ako se stavi u vatru, i ništa ne ostaje od drveta, nego je sve vatra; stoga kada su ove riječi rečene, „Ovo je Moje tijelo“, ono što je prethodno bilo kruh odmah postaje Moje tijelo, ali nije zapaljeno vatrom kao drvo, nego Mojim Božanstvom.

Zato Me oni koji jedu Moj kruh izdaju. Koje ubojstvo može biti kukavnije i odvratnije nego kada netko ubije sam sebe? I koja je izdaja gora nego kada je dvoje vezano neraskidivom vezom, i jedan izdaje drugoga, kao što je slučaj s ljudima u braku. Ali što čovjek čini kako bi izdao svoju ženu? Doista, on joj neiskreno govori: “Hajdemo na takvo i takvo mjesto kako bih mogao ispuniti svoju volju s tobom.“ Ona odlazi s njim u istinskoj jednostavnosti, spremna na svaku želju svoga muža. Ali kada on nađe prikladno vrijeme i mjesto, on diže protiv nje tri načina izdaje: Ili nešto tako teško da je ubija jednim udarcem, ili nešto tako oštro da reže pravo kroz njenu utrobu, ili nešto da uguši duh života izravno u njoj. Tada, kada je ona mrtva, izdajnik si misli: „Sada sam učinio krivo. Ako moj zločin postane poznat javnosti, bit će mi suđeno na smrt.“ Stoga odlazi i polaže tijelo svoje mrtve žene na neko skrovito mjesto kako njegov grijeh ne bi mogao biti otkriven.

To je ono što svećenici koji su Moji izdajnici čine Meni. Jer smo oni i Ja združeni zajedno po jedinstvenoj vezi kada uzimaju kruh i izgovaraju riječi koje ga mijenjaju u Moje pravo tijelo, koje sam je preuzeo od Djevice. Ni jedan anđeo to ne bi mogao učiniti, jer Ja sam dao to dostojanstvo samo svećenicima i izabrao njih za najvišu službu. Ali sada se oni odnose prema Meni kao izdajnici jer Mi pokazuju sretno i ljubazno lice i vode Me do skrovitog mjesta da Me izdaju. Ovi svećenici pokazuju Mi sretno lice kada se prikazuju dobrima i jednostavnima, i izdajnički Me vode do skrovitog mjesta kada prilaze oltaru. Tamo sam Ja spreman kao mladenka ili mladoženja učiniti svu njihovu volju, ali oni Me izdaju.

Prvo polože nešto teško preko Mene kada je Božanska služba, kako nazivaju Mene, teška i tegobna za njih. Oni bi radije izgovorili stotinu riječi u čast svijeta nego jednu u Moju čast. Oni bi radije dali stotinu zlatnih novčića za slavu svijeta nego jedan peni za Moje dobro. Oni bi radije radili stotinu puta za svoju vlastitu korist i onu svjetovnu, nego jednom za Moju čast. Oni Me pritišću ovim teškim teretom, pa je kao da sam mrtav u njihovim srcima. Drugo, oni Me probadaju oštrim mačem koji prodire u utrobu kad god svećenik odlazi do oltara sa znanjem da je sagriješio i pokajao se, ali ipak čvrsto odlučio sagriješiti ponovno kada služba završi, misleći tako sam sebi: „Istinski sam se pokajao za svoj grijeh, ali neću se odreći žene s kojom sam zgriješio kako više ne bih mogao griješiti s njom.“ Ovi Me svećenici probadaju najoštrijim mačem. Treće, oni guše duh kada si misle iznutra na ovaj način: „Dobro je i divno biti sa svijetom i dobro je živjeti u požudi i ja se ne mogu obuzdati. Ja ću činiti svoju volju u svojoj mladosti; kada ostarim, ja ću postati suzdržan i popraviti se.“ I ovom bijednom mišlju duh života je ugušen.

Ali sada bi mogla pitati kako njihova srca postaju tako hladna i mlaka prema Meni i svemu dobrom da se oni nikada ne mogu zagrijati ili ponovno uzdići do Moje ljubavi. Kao što se led ne može zapaliti čak ni ako je položen na vatru, nego se samo topi u vodi, jednako tako, čak i ako im dam svoju milost i čuju Moje riječi opomene, oni ne mogu ustati do topline života, nego se suše i izblijede od sveg dobrog.

Pogledaj kako Me izdaju time što se pokazuju da su jednostavni a da nisu takvi, i što su opterećeni i depresivni zbog Moje časti, u kojoj bi umjesto toga trebali uživati i radovati se, i također u tome što je njihova volja da griješe i nastave u grijehu sve do kraja. Oni Me skrivaju i odlažu na skrovito mjesto kada si misle: „Ja znam da sam zgriješio mnogo, ali ako se suzdržim od svoga Bogoslužja, svi će mi zamjeriti i osuditi me kao zlo.“ I tako oni besramno odlaze do oltara, i polažu Me pred sebe, i dodiruju Mene, koji jesam istinski Bog i istinski čovjek. Ja sam, takoreći, na skrovitom mjestu s njima, s obzirom na to da nitko ne zna niti vidi kako zli i odvratni oni jesu. Ja, istinski Bog i čovjek, ležim tamo kao u skrivenom mjestu, jer čak i ako najgori svećenik izgovori riječi „Ovo je Moje tijelo“, on i dalje posvećuje Moje pravo tijelo i Ja, istinski Bog i istinski čovjek, ležao bi tamo pred njim. Ali kada on stavi Moje tijelo u svoja usta, tada Ja više nisam prisutan za njega kroz milost Mojeg Božanstva i Čovječnosti; samo oblik i okus kruha ostaju za njega, ali ne zato što ja nisam istinski prisutan za zlo kao s dobrim uslijed službe sakramenta, nego zato što zlo i dobro ne dobivaju istu korist ili perfekciju od Mojeg tijela. Vidi kako ovi svećenici nisu Moji svećenici, nego pravi izdajnici, jer Me prodaju i izdaju kao Juda. Ja promatram pogane i Židove, ali ne vidim nikoga goreg od ovih svećenika, jer oni se nalaze u istom grijehu koji je učinio da Lucifer padne s Nebesa.

Ali sada ću ti također reći njihovu presudu i kome su oni nalik. Njihova je presuda prokletstvo. David je osudio one koji su bili nepokorni Bogu, i zato što je on bio pravedan prorok i kralj, on nije osuđivao iz gnjeva ili loše volje ili nestrpljenja, nego iz Božanske pravde. Tako i Ja, koji sam bolji od Davida, osuđujem one koji su sada svećenici, ne zbog gnjeva ili loše volje, nego radi pravde.

Prokleto bilo stoga sve ono što uzimaju od zemlje za svoju vlastitu korist, jer oni ne hvale svog Boga i Stvoritelja koji im je to dao. Prokleta bila njihova hrana i piće koje ulazi u njihova usta i hrani njihova tijela da postanu hrana za crve, i predodredi njihove duše za pakao. Prokleta bila njihova tijela koja će ponovno ustati u paklu da pate i gore za cijelu vječnost. Proklete bile godine u kojima su oni živjeli beskorisno. Proklet bio trenutak kojim započinje pakao za njih i koji nikada neće završiti. Proklete bile njihove oči kojima su vidjeli svjetlost Neba. Proklete bile njihove uši kojima su čuli Moje riječi i nisu marili. Proklet bio njihov okus kojim su kušali Moje darove. Proklet bio njihov dodir kojim su Me dodirivali. Proklet bio njihov njuh kojim su mirisali radosne stvari svijeta i zaboravili na najradosniju od svih.

Ali sada bi mogla pitati: Kako će biti prokleti duhovno? Dakle, njihov će vid biti proklet jer neće vidjeti viziju Boga u njemu samom nego samo tamu i patnje pakla. Njihove će uši biti proklete jer neće ćuti Moje riječi nego samo urlike i strahote pakla. Njihov okus bit će proklet jer neće okusiti Moja vječna dobra i radost, nego samo vječnu gorčinu. Njihov dodir bit će proklet zato što Me neće dodirnuti, nego samo vječne vatre u paklu. Njihov njuh bit će proklet jer neće mirisati slatki miris Moga kraljevstva koji nadilazi sve slatke mirise, nego će imati samo prljavi smrad pakla koji je gorči od žuči i gori od sumpora. Oni će biti prokleti od Neba i zemlje i svih bezumnih stvorenja, jer ovi se pokoravaju Bogu i slave Ga, dok Ga oni odbacuju.

Stoga Ja, koji sam Istina, zaklinjem se u Mojoj istini da ih, ako umru ovakvi i u ovakvim određenjima u kojima se sada nalaze, ni Moja ljubav ni Moja krepost nikada ih neće obuhvatiti, nego će umjesto toga biti prokleti za cijelu vječnost, i ne samo svećenici, nego i svi koji odbacuju zapovijedi Božje!

O tome kako je, u prisutnosti Nebeske vojske i nevjeste, Božanstvo govorilo Čovječnosti protiv Kršćana, baš kao što je Bog govorio Mojsiju protiv naroda izraelskog, te kako prokleti svećenici ljube svijet i preziru Krista, i o njihovoj osudi i prokletstvu.

48. poglavlje

Velika vojska bijaše viđena u Nebu i Bog joj reče: Moji prijatelji, koji znate i razumijete i vidite sve stvari u Meni, Ja govorim u vašoj nazočnosti radi dobrobiti Moje nevjeste koja stoji ovdje, kao netko tko razgovara sam sa sobom, jer na taj način Moje Božanstvo komunicira s Mojom Ljudskošću. Mojsije je bio s Bogom na planini četrdeset dana i noći i, kada narod vidje da ga nema toliko dugo, uze zlato i baci ga u vatru, i oblikovaše tele od njega, nazivajući ga svojim bogom.

Tada Bog reče Mojsiju: „Ljudi su zgriješili. Ja ću ih uništiti baš kao što se nešto napisano briše iz knjige.“ Mojsije odgovori: “Ne, Gospodaru moj, nemoj! Sjeti se da si ih Ti izveo iz Crvenog mora i činio čuda za njih. Ako ih izbrišeš i uništiš, gdje je tada Tvoje obećanje? Preklinjem Te, ne čini to, jer tada će Tvoji neprijatelji reći: Bog izraelski, koji je izveo narod iz mora, ali ga ubio u pustinji, zao je.“ I Bog bijaše smiren tim riječima.

Ja sam taj Mojsije, simbolično govoreći. Moje Božanstvo govori Mojoj Čovječnosti baš kao Mojsiju, riječima: 'Pogledaj što je Tvoj narod učinio, i vidi kako su Me prezreli. Svi Kršćani bit će ubijeni i njihova vjera iskorijenjena.' Moja Ljudskost odgovara:' Ne, Gospodine. Sjeti se da sam Ja izveo ljude kroz more u svojoj krvi kada sam bio ozlijeđen od vrha Moje glave do tabana Mojih stopala. Ja sam im obećao vječni život; imaj milosti prema njima Moje patnje radi.' Nakon što je saslušalo ove riječi, Božanstvo je bilo umireno i reče:' Budi volja Tvoja, jer sav je sud dan Tebi.' Vidite koja ljubav, Moji prijatelji!

Ali sada, u vašoj prisutnosti, Moji duhovni prijatelji, anđeli i sveci, i u prisutnosti Mojih tjelesnih prijatelja koji su u svijetu, a ipak nisu u svijetu, osim sa svojim tijelom, Ja se žalim da Moj narod skuplja drvo za ogrjev i pali vatru, baca zlato u vatru kako bi se tele pojavilo da ga obožava i štuje kao Boga. Ono stoji kao tele na četiri noge imajući glavu, grlo i rep. Kada se Mojsije zadržao na planini dugo vremena bez povratka, narod reče: „Mi ne znamo što se moglo dogoditi s njim nakon ovako dugo vremena.“ I oni bijahu nezadovoljni što ih je izveo iz zatočeništva i ropstva, i rekoše: “Nađimo si drugog boga da ide pred nama.“

To ovi prokleti svećenici sada rade Meni. Jer oni govore: 'Zašto bismo mi imali isposničkiji život od drugih? Što je naša nagrada za to? Bolje nam je živjeti u miru i kako mi želimo. Hajdemo voljeti svijet u koji smo sigurni, budući da nismo sigurni u Njegovo obećanje.' Tada skupljaju drvo za ogrjev kada posvete sva svoja osjetila ljubavi prema svijetu. Pale vatru kada imaju potpunu želju za svijetom. Izgaraju kada njihova požuda sjaji u njihovim umovima i prelazi u djelo. Ubacuju zlato, što znači da svu čast i ljubav koju su Mi trebali pokazati, pokazuju kako bi dobili poštovanje svijeta.

Tada se pojavljuje tele, što predstavlja potpunu ljubav svijeta. Ima četiri noge od lijenosti, nestrpljenja, uživanja u prekomjernostima i pohlepe. Jer su ti svećenici, koji bi trebali biti Moje sluge, lijeni u štovanju Mene, nestrpljivi u podnošenju bilo čega radi Mene, neumjereni u užicima i nikada zadovoljni stvarima koje imaju. Ovo tele također ima glavu i grlo, što predstavlja potpunu volju za proždrljivošću koja nikada ne može biti zadovoljena, čak ni kada bi cijelo more uteklo u njega. Rep teleta njihova je zloba jer oni ne dopuštaju nikome da zadrži svoju imovinu ako ju mogu uzeti od njega. Svojim lošim primjerom i prezirom oni ranjavaju i kvare svakoga tko Mi služi. Takva je ljubav prema teletu koja je u njihovim srcima, i u takvoj se oni raduju i žude. Oni misle o Meni kao što su oni drugi o Mojsiju, i govore: 'Njega nema već dugo vremena. Njegove se riječi doimaju isprazne i Njegova djela tegobna. Hajdemo imati svoju vlastitu volju, neka naša moć i volja budu naš bog.' A nisu čak zadovoljni ni tim stvarima, i nisu Me u potpunosti zaboravili, nego Me umjesto toga imaju za svog idola.

Pogani su običavali štovati kao božanstvo drvo i kamenje i mrtve ljude i, među ostalim, bio je štovan idol zvan Belzebub, čiji su svećenici običavali nuditi mu tamjan uz pobožno klanjanje i uzvike hvale. I sve što je u njihovim žrtvovanjima bilo beskorisno bacali su na tlo, i ptice i muhe to su jele. Ali sve što je bilo korisno svećenici su skrivali za sebe. Oni su zaključavali vrata do svog idola i držali ključ za sebe kako nitko ne bi mogao ući unutra.

To je ono što svećenici čine Meni u ovo vrijeme. Oni Mi nude tamjan, to jest govore i propovijedaju prekrasne riječi kako bi osvojili hvalu za sebe i kakvu zemaljsku korist, ali ne iz ljubavi prema Meni. Baš kao što miris tamjana ne može biti uhvaćen, nego samo osjećan i viđen, tako njihove riječi ne ostvaruju nikakvu korist za duše kako bi mogle pustiti korijen i bile zadržane u njihovim srcima, nego su se samo čule i činile ugodne za kratko vrijeme. Oni Mi nude molitve, ali ne onakve kakve su Meni ugodne. Poput onih koji uzvikuju hvale svojim ustima, ali su tihi u svojim srcima, stoje pokraj Mene vičući svojim ustima, dok u svojim srcima i mislima lutaju uokolo po svijetu. Ali kada bi govorili sa snažnim i moćnim čovjekom, tada bi njihova srca slijedila njihov vlastiti govor i riječi tako da im nitko ne bio mogao naći zamjerku.

Ali u Mojoj su prisutnosti svećenici poput ljudi koji su mentalno poremećeni, jer izgovaraju jednu stvar svojim ustima i imaju drugu u svojim srcima. Nitko tko čuje njihove riječi, ne može biti siguran u njihovo značenje. Oni svijaju svoja koljena za Mene, to jest obećavaju Mi poniznost i poslušnost, ali je zapravo njihova poniznost poput Luciferove, i oni su poslušni svojim vlastitim željama, a ne Meni. Također Me stalno drže zaključanog i drže ključ za sebe. Otvaraju za Mene i hvale Me kada kažu:' Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.' Ali tada Me ponovno zaključavaju ispunjavanjem svoje vlastite volje, dok je Moja volja poput zatočenog i nemoćnog čovjeka kojega se ne može ni vidjeti ni čuti. Oni drže ključ za sebe kada, svojim lošim primjerom, također zavode na pogrešan put druge koji žele činiti Moju volju. I kada bi mogli, rado bi zabranili da Moja volja bude ispunjena i ostvarena, osim kada to odgovara njihovoj vlastitoj volji. Također skrivaju bilo što u žrtvovanju što je nužno i korisno za njih, to jest zahtijevaju svu svoju čast i povlastice, ali ljudsko tijelo koje padne na zemlju i umre, za što bi trebali ponuditi najbolju žrtvu, oni smatraju tako beskorisnim i ostavljaju ga muhama, to jest crvima na zemlji. Oni ne mare niti se uznemiravaju zbog svoje obveze za spasenje duša.

Ali što je rečeno Mojsiju? 'Ubij one koji su načinili ovog idola!' I neki su ubijeni, ali ne svi. Na isti će način Moje riječi sada doći i ubiti ih, neke u tijelu i duši kroz vječno prokletstvo, druge prema životu, tako da bi se trebali preobratiti i živjeti, ostale kroz brzu smrt, jer ovi su Mi svećenici u potpunosti odvratni. Ali s čime da ih usporedim? Oni su uistinu poput ploda trnovitog grma drača, koji je prekrasan i crven izvana, ali iznutra pun nečistoće i bodljikavog trnja. Na isti način ovi dolaze k Meni kao ljudi koji su crveni od ljubavi, i čine se čistima, ali iznutra su puni svakakvih nečistoća. Ako se ovaj plod položi u zemlju, drugi trnoviti grmovi izrastaju iz njega. Na isti način oni skrivaju svoj grijeh i zlobu u svojim srcima kao u zemlji, i postaju tako ukorijenjeni u zlu da se čak i ne postide istupiti u javnosti i hvaliti svojim grijehom. Stoga drugi ljudi ne samo da nalaze razlog da griješe, nego ujedno postaju duboko ranjeni u svojim dušama, misleći ovako sami u sebi: 'Ako to čine svećenici, čak je i više dopušteno da mi to činimo.' I oni nisu samo nalik plodu trnovita grma, nego i trnju jer preziru biti dirnuti prijekorom i opomenom, i smatraju da nitko nije mudar kao oni, i misle da mogu činiti što god žele.

Stoga se Ja zaklinjem svojim Božanstvom i Čovječnošću, u prisutnosti svih anđela, da ću srušiti vrata koja su zatvorili Mojoj volji, i Moja volja bit će ispunjena, i njihova volja bit će dokinuta i zaključana u vječne muke i tjeskobe. Jer kao što je nekoć rečeno: „Započet ću svoj sud sa svećenicima na svom oltaru.“

Riječi Kristove Njegovoj nevjesti o tome kako je Krist uspoređen s Mojsijem, na simboličan način, vodeći narod iz Egipta; i o tome kako prokleti svećenici, koje je On odabrao na mjesto proroka kao svoje najdraže prijatelje, sada zapomažu: „Odlazi od nas!“

49. poglavlje

Sin Božji reče: „Ranije sam se uspoređivao s Mojsijem na simboličan način. Kada je izveo narod, voda je stajala poput zida zdesna i slijeva. Ja sam uistinu taj Mojsije, simbolično govoreći, koji je izveo svoj Kršćanski narod van, to jest otvorio nebo za njega i pokazao mu put. Ali sada sam si izabrao druge prijatelje, više voljene i prisnije od proroka, imenom Moje svećenike, koji ne samo da čuju Moje riječi i vide, kada vide Mene samoga, nego Me ujedno dodiruju svojim rukama, što nitko od proroka ili anđela ne može učiniti.

Ovi svećenici, koje sam Ja izabrao na mjesto proroka kao svoje prijatelje, zazivaju Me, ali ne s takvom željom i ljubavlju kao što su to proroci činili, ne, svećenici i proroci zazivaju s dva suprotstavljena glasa. Jer svećenici ne zazivaju kao što su proroci zazivali: “Dođi, Gospode, jer Ti si slast!“, nego zazivaju: “Odvoji se od nas, jer Tvoje su riječi gorke i Tvoja djela teška i čine nas posramljenima!“ Poslušaj što ovi prokleti svećenici govore! Ja stojim pred njima poput najkrotkije i najumiljatije ovce od koje dobivaju vunu za svoju odjeću i mlijeko za svoju hranu, a ipak Me preziru zbog toliko velike ljubavi. Stojim pred njima kao gost govoreći: „Prijatelju, podari Mi nužnosti života za Moje tijelo, jer trebaju Mi, i ti ćeš primiti najveću nagradu od Boga zauzvrat!“

No iako sam se pojavio s jednostavnošću ovce, oni Me tjeraju kao vuka koji vreba u zasjedi gospodarove ovce. Ne žele Mi pokazati nikakvo gostoprimstvo i odbijaju Me primiti u svoju kuću, umjesto toga, suočavaju se sa Mnom kao s izdajnikom nedostojnim njihova gostoprimstva. Ali što će učiniti gost nakon što je bio odbijen? Ne bi li trebao potegnuti oružje protiv gospodara kuće koji ga je otjerao? Nipošto, jer to ne bi bilo pravedno s obzirom na to da vlasnik može uskratiti ili dati svoju imovinu kome god želi. Ali što tada gost treba učiniti? On bi doista trebao reći onome tko ga je otjerao: „Moj prijatelju, s obzirom na to da me ti ne želiš primiti u svoju kuću, ja ću otići drugome koji će mi pokazati milost.“ I kada dođe drugome, on ga čuje kako govori: Dobro si došao, Moj Gospode, sve što ja imam Tvoje je. Ti ćeš sada biti gospodar, a ja želim biti Tvoj sluga i gost. Ovo su vrste smještaja u kojima Mi je ugodno boraviti, gdje čujem ovakav glas.

Ja sam doista poput gosta tjeranog od ljudi. No iako Ja mogu ući u svako mjesto po svojoj volji, još uvijek na račun pravde, to ne činim, nego dolazim samo onima koji Me primaju s dobrom voljom kao svog istinskog Gospodina, ne kao gosta, i povjeravaju svu svoju volju u Moje ruke.

Majčine i Sinove riječi blagoslova i hvale jednog prema drugome, i o milosti koju je Sin odobrio svojoj Majci za duše u čistilištu i one u ovome svijetu.

50. poglavlje

Majka Božja govorila je svom Sinu i rekla: Blagoslovljeno ime Tvoje, Moj Sine, bez kraja, i blagoslovljeno bilo Tvoje Božanstvo koje je bez početka i bez kraja! U Tvom Božanstvu nalaze se tri prekrasne stvari: poimence moć, mudrost i krepost. Tvoja je moć poput najnasilnije goruće vatre pred kojom se sve što je čvrsto i snažno sabire kao suha slama u vatri. Tvoja je mudrost poput oceana koji nikada ne može biti ispražnjen zbog svoje veličine i prostranosti i koji, kada nabuja i preplavi, prekriva doline i planine. Niti Tvoja mudrost može biti shvaćena, niti njena dubina izmjerena o tome kako si mudro stvorio čovječanstvo i smjestio ga iznad sveg svog stvaralaštva. Kako si mudro uredio ptice u zraku, životinje na zemlji i ribe u moru, dajući svakome njegovo vlastito vrijeme i red. Kako veličanstveno Ti daješ život svemu i oduzimaš ga. Kako mudro daješ mudrost onima koji nisu mudri i oduzimaš ju od ponosnih. Tvoja je krepost poput svjetlosti sunca koja sja na nebu i ispunjava zemlju svojim svjetlom. Također, Tvoja krepost zadovoljava visoko i nisko i ispunjava sve stvari. Stoga blagoslovljen budi Ti, Moj Sine, jer Ti si Moj Bog i Moj Gospodin!“

Sin odgovori": Moja najdraža Majko,Tvoje su Mi riječi su slatke, jer one dolaze iz Tvoje duše. Ti si poput zore koja izbija bistrinom. Ti nadsijavaš sva nebesa i Tvoja svjetlost i Tvoja bistrina nadilaze sve anđele. Svojom bistrinom Ti si privukla na sebe pravo sunce, to jest Moje Božanstvo, toliko da je sunce Mojeg Božanstva došlo do Tebe i na Tebi se smjestilo. Po njegovoj toplini Ti si grijana u Mojoj ljubavi iznad svih drugih i po njegovu sjaju Ti si prosvijetljena u Mojoj mudrosti više nego svi drugi. Tama zemlje protjerana je i sva nebesa bijahu prosvijetljena kroz Tebe. Ja govorim u svojoj istini da Mi je Tvoja čistoća godila više nego svi anđeli, i privukla Moje Božanstvo k Tebi tako da si bila potaknuta toplinom Moga duha; i po njemu si začela istinskog Boga i čovjeka u svojoj utrobi, čime je čovječanstvo bilo prosvijetljeno i anđeli ispunjeni radošću. Stoga budi blagoslovljena od svoga blagoslovljenog Sina! I zbog ovoga razloga niti jedna molitva Tvoja nikada neće doći k Meni a da je ne uslišim, i kroz Tebe svatko tko moli za milost s namjerom popravljanja svojih grešnih načina, primit će milost Tebe radi. Jer kao što toplina dolazi od sunca, tako je i sve milosrđe kroz Tebe dano. Ti si poput ispunjenog i tekućeg proljeća iz kojega milost teče u pomoć nesretnima. "

Majka odgovara Sinu: "Sva slava i krepost neka su Tvoji, Sine Moj! Ti si Moj Bog i Moje milosrđe; sve dobro što imam od Tebe potječe. Ti si poput sjemena koje nikada nije požeto, nego još uvijek raste i daje plod stostruk i tisućstruk. Jer sva milost od Tebe dolazi i, s obzirom na to da je neizbrojiva i neizreciva, može doista biti poistovjećena s brojem stotinu koji označava savršenstvo, jer sve savršenstvo dolazi od Tebe i svatko je usavršen u kreposti po Tebi."

Sin odgovara Majci: "Doista, Moja Majko, usporedila si Me ispravno sa sjemenom koje nikada nije požeto nego još raste, jer došao sam sa svojim Božanstvom k Tebi i Moja Čovječnost nije zasijana odnosom, ali je i dalje rasla u Tebi, i otud je milost istekla od Tebe prema svima. Stoga si govorila ispravno. S obzirom na to da Ti sada crpiš milost iz Mene najslađim riječima svojih usta, traži Me što želiš i bit će Ti dano."

Majka odgovori:" Moj Sine, s obzirom na to da sam Ja dobila milosrđe od Tebe, Ja molim za milosrđe i pomoć nesretnima. Jer postoje, naime, četiri mjesta: Prvo je Nebo, gdje anđeli i duše svetaca ne trebaju ništa osim Tebe, kojeg imaju - jer u Tebi imaju svako dobro. Drugo je mjesto pakao i oni koji ostaju tamo, ispunjeni su zlobom i isključeni iz svakog milosrđa. Stoga ništa dobro ne može više ući u njih. Treće je mjesto onih koji se pročišćavaju u čistilištu i oni koji ostaju tamo, trebaju trostruku milost jer su mučeni trostruko. Oni pate kroz svoj sluh jer ne čuju ništa osim boli, tuge i jada. Oni pate kroz svoj vid jer ne vide ništa osim svoje vlastite bijede. Oni su mučeni kroz svoj dodir jer osjećaju toplinu nepodnošljive vatre i oštre muke. Moj Gospode i Moj Sine, daj im svoju milost Mojih molitava radi!“

Sin odgovori: "Ja ću im rado dati trostruku milost Tebe radi. Prvo, njihov sluh bit će olakšan, njihov vid bit će umiren, njihova muka bit će smanjena i olakšana. I svi oni koji su u najvećim i najtežim mukama u vatrama čistilišta, od ovog će trenutka doći do umjerene muke; oni koji su u umjerenim mukama, doći će do najlakših, i oni koji su u najlakšim mukama, doći će u počinak."

Majka odgovori: "Hvala i čast Tebi, Moj Gospode!" I ona odmah reče svom Sinu: Moj ljubljeni Sine, četvrto je mjesto svijet i njegovi stanovnici u potrebi su za trima stvarima: Prvo, pokajanjem za svoje grijehe. Drugo, pokorom i popravljanjem. Treće, snagom da čine dobra djela."

Sin odgovori: "Svakome tko zaziva Tvoje ime i ima nadu u Tebi zajedno sa svrhom popravljanja za svoje grijehe, bit će dane ove tri stvari, jednako kao i Kraljevstvo nebesko. Tvoje su Mi riječi tako slatke da Ti ne mogu uskratiti ništa što zamoliš, jer ne želiš ništa drugačije od onoga što Ja želim. Ti si uistinu poput sjajnog i gorućeg plamena po kojemu su ugašena svjetla potaknuta i goruća svjetla osnažena, jer po Tvojoj ljubavi koja se uzdigla u Moje srce i privukla Me k Tebi, oni koji su mrtvi u grijehu, doći će ponovno u život, i oni koji su mlaki i crni poput dima, postat će snažni u Mojoj ljubavi."

Majka blagoslivlja Sina u prisutnosti nevjeste, te o tome kako slavni Sin čini prekrasnu usporedbu svoje najslađe Majke s cvijetom koji je rastao u dolini, ali se uzdigao preko planina.

51. poglavlje

Majka Božja govorila je svome Sinu i rekla: "Blagoslovljeno neka je Tvoje ime, Moj Sine, Isuse Kriste, i sva čast Tvojoj Čovječnosti iznad svega što je stvoreno! Slava Tvome Božanstvu iznad svih dobrih stvari, koje je jedan Bog s Tvojom Čovječnošću!" Sin odgovori: "Moja Majko, Ti si poput cvijeta koji je rastao u dolini. Oko doline bilo je pet visokih planina i cvijet je rastao iz tri korijena s uspravnom stabljikom bez ikakvih čvorova. Ovaj cvijet imao je pet latica koje bijahu ispunjene svom slatkoćom. Dolina je sa svojim cvijetom rasla iznad ovih pet planina, i latice cvijeta širile su se iznad svake visine neba i iznad svih zborova anđela. Moja ljubljena Majko, Ti si ova dolina zbog velike poniznosti koju si imala u usporedbi sa svima drugima. Tvoja je poniznost rasla više od pet planina.

Prva planina bio je Mojsije zbog svoje moći. Jer on je imao moć nad Mojim narodom kroz Zakon, kao da je bio zatvoren u njegovoj ruci. Ali Ti si zatvorila Gospodara svih zakona u svojoj utrobi i stoga si viša od ove planine. Druga planina bio je Ilija, koji je bio toliko svet da je s dušom i tijelom bio preuzet u Moje sveto mjesto. Ali Tvoja duša, Moja najdraža Majko, bila je preuzeta iznad svih zborova anđela do prijestolja Božjeg, zajedno s Tvojim najčišćim tijelom. Ti si stoga viša od Ilije. Treća planina bila je snaga Samsonova koja je nadilazila druge ljude. Ipak, đavao ga je porazio svojom podmuklošću. Ali Ti si porazila đavla svojom snagom i moći. Ti si stoga snažnija od Samsona. Četvrta planina bio je David, koji bijaše čovjek u skladu s Mojim srcem i voljom, ali je ipak pao u grijeh. Ali Ti si, Moja ljubljena Majko, slijedila Moju volju u svemu i nikada nisi sagriješila. Peta planina bio je Salomon, koji bijaše prepun mudrosti, ali je usprkos tome bio prevaren. Ali Ti si, Moja Majko, bila prepuna sve mudrosti i nikada nisi prevarena ili zavedena. Ti si stoga viša od Salomona.

Cvijet je rastao iz tri korijena zbog tri stvari koje si imala od svoje mladosti: poslušnosti, milosrđa i Božanskoga razumijevanja. Iz ova tri korijena iznikla je najravnija stabljika bez ikakvih čvorova, što znači da Tvoja volja nikada nije bila svijena ničemu osim Mojoj volji. Taj cvijet također je imao pet latica koje su rasle iznad svih zborova anđela. Moja draga Majko, Ti si doista cvijet s ovih pet latica.

Prva latica Tvoja je plemenitost, koja je toliko velika da Moji anđeli, koji su plemeniti preda mnom, kada vide i razmotre Tvoju plemenitost, uvide da je bila iznad njih i istaknutija od njihove svetosti i plemenitosti. Ti si stoga viša od svih anđela. Druga je latica Tvoje milosrđe koje je bilo tako veliko da si, kada si vidjela bijedu svih duša, imala suosjećanja nad njima i pretrpjela najveće muke na Mojoj smrti. Anđeli su puni milosrđa, a ipak nikada ne trpe tugu ili bol, ali Ti si, Moja ljubljena Majko, bila milosrdna prema bijednicima kada si osjetila svu tugu i muku Moje smrti, i željela si trpjeti muku radi milosrđa radije nego da si bila odvojena od nje. Stoga je Tvoje milosrđe nadišlo milosrđe svih anđela. Treća je latica Tvoja dobrota puna ljubavi. Anđeli su puni ljubavi i ljubaznosti i žele dobro za svakoga, ali Ti, Moja najdraža Majko, imala si prije svoje smrti volju poput anđela u svojoj duši i tijelu i činila dobro svakome. I dalje ne odbijaš nikoga tko razumno moli za svoje vlastito dobro. Stoga je Tvoja dobrota viša i veća od anđeoske. Četvrta je latica Tvoja ljepota. Anđeli promatraju svoju međusobnu ljepotu i razmišljaju o ljepoti svih duša i svih tijela, ali vide da je ljepota Tvoje duše iznad svega što je stvoreno i da plemenitost Tvoga tijela nadilazi sva stvorena bića. I tako Tvoja ljepota nadilazi sve anđele i sve stvoreno. Peta je latica Tvoja Božanska radost jer ništa Te nije razveseljavalo osim Boga, jednako kao što ništa osim Boga ne pruža užitak anđelima. Svi i svaki od njih zna i znao je svoju vlastitu radost u sebi, ali kada su vidjeli Tvoju radost prema Bogu, opazili su u svojoj svijestikako se njihova radost razbuktala u njima poput svjetlosti u ljubavi Božjoj. Vidjeli su da je Tvoja radost bila kao plameni krijes gori najužarenijom vatrom, s plamenom tako visokim da je došao blizu Mojega Božanstva. I zbog ovoga razloga, Moja najslađa Majko, Tvoja božanska radost gorjela je dobro iznad svih zborova anđela. S obzirom na to da je cvijet imao tih pet latica, poimence plemenitost, milosrđe, dobrotu punu ljubavi, ljepotu i najveći užitak u Bogu, bijaše ispunjen svom slatkoćom.

Ali onaj tko želi kušati od ove slatkoće, treba pristupiti slatkoći i preuzeti je u sebe. To je ujedno ono što si Ti učinila, Moja najslađa Majko. Ti si bila tako slatka Mome Ocu da Te preuzeo cijelu u svoj Duh i Tvoja Ga je slatkoća oduševila iznad svih ostalih stvari. Cvijet također nosi sjeme po toplini i moći sunca i iz njega izrasta plod. Na ovaj način blagoslovljeno sunce, Moje Božanstvo, preuzelo je Čovječnost iz Tvoje djevičanske utrobe. Jer kao što sjeme daje i uzgaja cvijeće iste vrste gdje god bilo posijano, tako su i Moji udovi bili poput Tvojih oblikom i izgledom iako sam Ja bio muškarac, a Ti žena i djevica. Ta dolina bijaše uzdignuta sa svojim cvijetom iznad svih planina kada je Tvoje tijelo zajedno s Tvojom najsvetijom dušom uzdignuto iznad svih zborova anđela.”

Majka blagoslivlja svog Sina i moli Ga da Njegove riječi mogu biti proširene po cijelome svijetu i pustiti korijen u srcima Njegovih prijatelja, te o tome kako je Djevica uspoređena s predivnim cvijetom koji raste u vrtu, i o riječima Kristovim koje su poslane kroz nevjestu papi i drugim prelatima Crkve.

52. poglavlje

Sveta Djevica govorila je svome Sinu i rekla: „Blagoslovljen budi Ti, Moj Sine i Moj Bože, Gospodaru anđela i Kralju slave! Molim te za to da riječi koje si Ti izgovorio mogu pustiti korijen u srcima Tvojih prijatelja i da njihovi umovi mogu prijanjati čvrsto uz te riječi poput smole kojom je bila obložena Noina arka, koju ni olujni valovi ni vjetrovi nisu mogli slomiti ni otopiti. Neka budu proširene po cijelome svijetu kao grane i slatki cvjetovi čiji se miris širi daleko i široko, kako bi ujedno mogle uroditi plodom i postati slatke kao datulja čija slast oduševljava dušu neizmjerno mnogo.“

Sin odgovori: “Blagoslovljena budi Ti, Moja najomiljenija Majko! Moj anđeo Gabriel rekao Ti je: “Blagoslovljena Ti, Marijo, među ženama!“ I Ja Ti svjedočim da si blagoslovljena i najsvetija iznad svih zborova anđela. Ti si poput cvijeta u vrtu koji je okružen drugim mirisavim cvijećem, ali ih sve nadilaziš u mirisu, ljepoti i kreposti. To su cvijeće svi izabrani ljudi, od Adama do kraja svijeta, koji su zasađeni u vrtu svijeta, i sijaše i mirisaše na mnogostruke vrline. Ali među svima njima koji su bili i koji će naknadno doći, Ti si bila najveća u mirisu poniznosti i dobrog života, u ljepoti najugodnijeg djevičanstva i vrlini suzdržljivosti. Jer Ja Ti svjedočim da si bila više od bilo kojeg mučenika za Moje patnje, više od bilo kojeg ispovjednika u svojoj suzdržljivosti i više od bilo kojeg anđela u svom milosrđu i dobroj volji. Stoga, radi Tebe, Ja ću ukorijeniti i učvrstiti svoje riječi poput najčvršće smole u srcima Mojih prijatelja. One će se širiti kao mirisno cvijeće i donositi plodove kao najslađe i najljepše drvo datulje.“

Nakon toga Naš Gospodin reče svojoj nevjesti: “Reci Mom prijatelju, svom ocu, čije je srce u skladu s Mojim srcem, da pažljivo predstavi ove pisane riječi svom vlastitom ocu te ih također daj nadbiskupu i kasnije drugom biskupu. I kada ovi budu temeljito upućeni, on ih može poslati trećem biskupu. Reci mu također u Moje ime: “Ja sam Tvoj Stvoritelj i Otkupitelj duša. Ja sam Bog kojega voliš iznad svih stvari. Vidi i razmotri kako su duše koje sam Ja otkupio svojom krvlju, poput duša ljudi koji ne znaju ništa o Bogu, i oni su zatočeni od đavla u takvoj okrutnosti da ih muči u svim njihovim udovima kao u tvrdoj preši. Stoga, ako posvećuješ Moje rane u svojoj duši, i ako cijeniš išta od bičevanja i trpljenja koje sam podnio kao dragocjeno, tada pokaži svojim djelima koliko Me voliš. Riječi koje sam izgovorio svojim vlastitim ustima postat će poznate javno i odnesene do glavara Crkve.

Ja ću ti, naime, dati svoju milost i svoj duh kako bi, kada god nastane zavada među dvojicom, ti bio u mogućnosti izmiriti ih kroz moć koja ti je dana ako oni vjeruju u Moje riječi. I kao dodatno pojašnjenje Mojih riječi, ti ćeš ponijeti papi svjedočanstvo onih koji uživaju u Mojim riječima i kušaju ih. Jer Moje su riječi poput masti koja se topi brže kada je toplina veća iznutra, ali ako nikakva toplina nije nađena, mast se povrati i ne dospije u crijeva. Takve su Moje riječi s obzirom na to da, što ih više čovjek jede i žvače s gorućom ljubavi prema Meni, više je nahranjen željom za nebesima i slatkoćom Božanske unutarnje ljubavi, i više izgara u Mojoj ljubavi i milosrđu. Ali oni koji ne uživaju u Mojim riječima, mogu se poistovjetiti s kušanjem svinjske masti u svojim ustima koju smjesta pljuju iz usta i gaze pod svojim nogama nakon što su je kušali. Neki ljudi tako preziru Moje riječi jer nemaju okusa za slatkoću duhovnih stvari. Ali gospodar zemlje, kojega sam ja izabrao za svog pripadnika i učinio istinski Mojim, pomoći će ti smjelo i opskrbiti te stvarima potrebnim za tvoje putovanje iz pravedno stečenih dobara.“

Riječi Blagoslova Majke i Sina jedno drugome, i o tome kako Djevica simbolizira kovčeg u kojemu su palica, mana i ploče Zakona bile, i mnoge su prekrasne stvari otkrivene u ovoj usporedbi.

53. poglavlje

Djevica Marija govorila je sa Sinom i rekla: “Blagoslovljen budi Ti, Moj Sine, Moj Bože i Gospodaru anđela! Ti si onaj čiji su glas proroci čuli, čije su tijelo apostoli vidjeli, onaj na kojega su Židovi i Tvoji neprijatelji položili ruke. Ti si jedan Bog sa svojim Božanstvom i Čovječnošću i Svetim Duhom. Jer proroci su čuli Duh, apostoli vidjeli slavu Tvoga Božanstva i Židovi razapeli Tvoju Čovječnost. Stoga, budi blagoslovljen bez početka i kraja.“

Sin odgovori: “Blagoslovljena budi Ti, jer Ti si Djevica i Majka. Ti si kovčeg Staroga Zakona u kojemu su se nalazile tri stvari: palica Aronova koja je cvjetala, mana anđeoska i ploče Zakona.

Tri su stvari učinjene s palicom: Prvo, bila je pretvorena u zmiju bez otrova. Drugo, ocean je podijeljen njome. Treće, izvela je vodu iz stijene. Ja, koji sam ležao u Tvojoj utrobi i preuzeo Čovještvo od Tebe, uspoređivao sam se s ovom palicom. Prvo, Ja sam zastrašujuć svojim neprijateljima kao što je zmija bila Mojsiju. Jer oni bježe od Mene kao od prizora zmije, i oni su prestravljeni Mnome i mrze Me kao zmiju otrovnicu; a dapače, Ja sam bez otrova zlobe i umjesto toga pun milosrđa. Ja im dajem sebe da Me posjeduju ako hoće. Ja im se vraćam ako tragaju za Mnom. Trčim k njima kao Majka svom izgubljenom i ponovno nađenom sinu ako Me zazovu. Ja im dajem svoje milosrđe i opraštam njihove grijehe ako zavape Meni. To je ono što Ja činim za njih, a ipak Me mrze poput otrovne zmije.

Drugo, ocean je podijeljen ovom palicom kada je put u nebo, koji bijaše zatvoren zbog grijeha, otvoren kroz prolijevanje Moje krvi i Moje boli. Ocean je doista podijeljen i put je načinjen gdje prethodno nije bilo nikakvog puta kada je bol iz svih Mojih udova stigla do Mog srca i Moje se srce raspuklo od nasilja boli. Kasnije, kada je narod vođen kroz ocean, Mojsije ga nije odmah odveo u obećanu zemlju, nego u pustinju kako bi ondje bio iskušan i poučen. To je kako je sada, jer kada ljudi prihvate Moju vjeru i Moje zapovijedi, oni nisu odmah odvedeni u nebo; jer je nužno da ljudi budu iskušani u pustinji - to jest u svijetu – u odnosu na to koliko vole Boga.

Međutim, ljudi izazvaše Boga na ljutnju kroz tri stvari u pustinji: Prvo, jer su izradili idola i molili mu se. Drugo, zato što su čeznuli za raskošima koje su imali u zemlji egipatskoj, i treće, kroz svoj ponos, kada su bez volje Božje željeli ići i boriti se protiv svojih neprijatelja. Ljudi griješe protiv Mene čak i sada u svijetu na isti način.

Prvo, časte i štuju idola: jer vole svijet i sve stvari u njemu više nego Mene, koji jesam njihov Stvoritelj. Stoga, svijet je njihov bog, a ne Ja. Jer Ja sam rekao u svom evanđelju: „Gdje je čovjekovo blago, ondje će mu biti i srce.“ Dakle, blago čovječanstva jest svijet jer njegovo srce žudi prema njemu, a ne prema Meni. Stoga, baš kao što su Židovi pali u pustinji s mačem u svojim tijelima, tako će također ovi ljudi pasti s mačem vječnog prokletstva u svojim dušama, i živjeti u prokletstvu bez kraja.

Drugo, zgriješili su kroz svoju žudnju za raskošima. Ja sam dao čovječanstvu sve što je trebalo koristiti na častan i umjeren način, ali ono želi imati sve stvari bez umjerenosti i razuma. Jer, kada bi njegova tjelesna priroda mogla to podnijeti, ono bi bez prestanka bludničilo, pilo bez ograničenja, žudilo bez mjere i granice i, dok god bi moglo griješiti, nikada ne bi odustalo od grijeha. Stoga će mu se dogoditi ista stvar koja se dogodila Židovima u pustinji, to jest umrijet će naglom smrću u svojim tijelima. Jer što je drugo ovaj zemaljski život doli jedan trenutak u usporedbi s vječnošću? Zbog ovog razloga oni će umrijeti naglom smrću u svojim tijelima, da budu otrgnuti od ovog kratkog života i da žive s mukom u svojim dušama za cijelu vječnost.

Treće, oni su zgriješili u pustinji kroz svoj ponos jer su željeli ići u bitku bez Božje volje. Isto tako, ljudi žele doći u Nebo kroz svoj ponos i ne vjeruju u Mene, nego u sebe, čineći svoju vlastitu volju i napuštajući Moju. Stoga će biti ubijeni u svojim dušama od đavala jednako kao što su Židovi ubijeni od njihovih neprijatelja, i njihova muka bit će vječna. Tako Me oni mrze kao zmiju, štuju idola umjesto Mene, žude za svojim vlastitim željama više nego za Mnom i vole svoj vlastiti ponos umjesto Moje poniznosti. Ipak, Ja sam još uvijek toliko milostiv da ću im se prikloniti kao otac pun ljubavi i uzeti ih k sebi ako Mi se okrenu s pokajničkim srcem.

Treće, stijena je dala vodu putem ove palice. Ova je stijena tvrdo srce čovječanstva, jer ako je probodeno Mojim strahom i ljubavlju, ondje odmah poteku suze pokajanja i pokore iz njega. Nitko nije toliko nedostojan i nitko nije toliko zao da neće imati suze koje teku iz njegovih očiju, i sve svoje udove probuđene ka pobožnosti ako se okrene Meni u zdušnom razmatranju Moje patnje i podsjeti se kako Moja moć i dobrota čine da zemlja i stabla rađaju plodom.

Drugo, mana anđeoska bijaše položena u kovčegu Mojsijevu. Tako također u Tebi, Moja ljubljena Majko i Djevice, bijaše položen kruh anđela i svetih duša i pravednih ljudi na zemlji, kojima ništa nije ugodno osim Moje slatkoće; jer cijeli je svijet mrtav za njih, tako da bi oni rado bili čak i bez tjelesne hrane da je takva Moja volja.

Treće, u kovčegu bijahu ploče Zakona. Tako je također u Tebi ležao Gospodar svih zakona. Stoga, budi blagoslovljena iznad svega stvorenog u Nebu i na zemlji.“

Tada se Krist obrati svojoj nevjesti i reče: “Reci Mojim prijateljima tri stvari. Kada sam bio tjelesno u svijetu, prilagodio sam svoje riječi kako bi dobri ljudi bili učinjeni jačima i gorljivijima u činjenju dobrih stvari i zli ljudi postajali su bolji, kao što je viđeno u obraćenju Magdalene, Mateja i mnogih drugih. Također sam podesio svoje riječi tako da Moji neprijatelji nisu bili u mogućnosti pobiti ih. Iz tog razloga neka oni kojima su Moje riječi poslane, rade sa žarom kako bi kroz Moje riječi dobri mogli postati revniji u dobroti, zli se pokajati od zlobe te da oni sami budu na oprezu od Mojih neprijatelja kako Moje riječi ne bi bile osujećene. Uistinu, Ja ne činim veće nepravde prema đavlu nego prema anđelu u Nebu. Jer kada bih htio, mogao bih reći svoje riječi tako da ih cijeli svijet čuje. Mogao bih također otvoriti pakao kako bi svatko mogao vidjeti njegove muke, ali to ne bi bila pravda jer bi Mi tada svi ljudi služili zbog straha, a trebali bi Mi služiti iz ljubavi. Jer nitko drugi osim onoga tko ima ljubavi, neće ući u Kraljevstvo nebesko. Jer Ja bih činio nepravdu prema đavlu kada bih oduzeo od njega onoga koji je s pravom njegov zbog grijeha, i koji je lišen dobrih djela. Također bih činio nepravdu anđelu u Nebu kada bih smjestio duh nečistog čovjeka kao jednakog onome koji je čist i najužareniji u Mojoj ljubavi.

Stoga nitko neće ući u Nebo osim onoga koji je pročišćen poput zlata u vatri čistilišta ili onoga koji se dokazao tijekom dugog vremenskog perioda u dobrim djelima na zemlji tako da nema mrlje preostale u njemu da bude očišćena. Ako ne znaš kome Moje riječi trebaju biti poslane, Ja ću ti reći: Onaj tko je dostojan imati Moje riječi, jest onaj koji želi steći zasluge kroz dobra djela kako bi došao do Kraljevstva nebeskog, ili onaj koji ga je već zaslužio svojim dobrim djelima u prošlosti. Takvima kao što su oni Moje će se riječi otvoriti i ući će u njih. Oni koji imaju naklonosti za Moje riječi i koji se ponizno nadaju da su njihova imena zapisana u Knjizi života, čuvaju Moje riječi. Ali oni koji nemaju naklonosti za Moje riječi, isprva ih razmotre, ali tada izbace i odmah ispovraćaju.“

Riječi anđela nevjesti o tome je li duh njezinih misli dobar ili loš te o tome kako postoje dva duha, jedan nestvoren i jedan stvoren, i o njihovim karakteristikama.

54. poglavlje

Sveti anđeo govorio je nevjesti i rekao: “Postoje dva duha, jedan nestvoren i jedan stvoren. Nestvoren Duh ima tri karakteristike: Prva, vruć je; druga, sladak; i treća, čist. Prva, daje toplinu i njegova toplina ne dolazi od stvorenih stvari nego od njega samoga jer On, zajedno s Ocem i Sinom, jest Stvoritelj svih stvari i Svemogući. On daje toplinu kada cijela duša gori za ljubav Božju. Druga, sladak je jer ništa nije ugodno duši i ništa ju ne oduševljava osim Boga i prisjećanja na Njegova djela. Treća, tako je čist da niti jedan grijeh ne može biti nađen u njemu, niti bilo kakva deformacija ili oštećenje ili nepostojanost. On ne daje toplinu kao zemaljska vatra i ne čini da se stvari tope poput vidljivog sunca, nego je njegova toplina unutarnja ljubav i želja duše koja ju ispunjava i potpuno je zaokuplja u Bogu. On je sladak duši, ne kao poželjno vino ili tjelesna požuda ili ijedna druga zemaljska stvar, nego je, umjesto toga, slatkoća ovog Duha neusporediva sa svom zemaljskom slatkoćom i nezamisliva onima koji ju nisu okusili. Treća, ovaj Duh čist je kao zrake sunca u kojima se nikakve mrlje ne mogu naći.

Drugi duh koji je stvoren, također ima tri karakteristike. On je gorući, gorak, i nečist. Prva, on je gorući i proždirući poput vatre jer u potpunosti razbuktava dušu koju posjeduje vatrom požude i zlom željom, tako da duša koja je njime ispunjena ne može ni misliti ni željeti ništa drugo osim ispunjenja ove želje; i posljedica toga jest da je njezin zemaljski život katkad izgubljen zajedno sa svom čašću i utjehom. Drugo, gorak je poput žuči jer tako raspaljuje dušu svojom zlom požudom da joj se buduće radosti čine poput ničega i vječna su joj dobra ništa doli ludosti. I sve stvari koje su od Boga i koje je ona, duša, obvezana činiti za Boga, postaju toliko gorke i prezrene kao bljuvotina i žuč. Treća, nečist je jer čini dušu tako pokvarenom i sklonom grijehu da se ona ne osjeća posramljenom za bilo koji grijeh i ne bi se suzdržala ni od jednoga grijeha kada se ne bi bojala biti posramljena i osuđena pred ljudima više nego pred Bogom. To je razlog zašto je ovaj duh poput goruće vatre, jer izgara od želje da čini zlo i potpaljuje druge zajedno sa sobom. To je razlog zašto je gorak, jer je sve dobro gorko za njega i on ga želi učiniti gorkim za druge jednako kao za sebe. To je razlog zašto je nečist, jer uživa u nečistoći i želi da drugi postanu poput njega.

Ali sada bi mogla pitati i reći mi: “Nisi li ti također stvoreni duh poput njega? Zašto, onda, ti nisi takav?“ Ja ti odgovaram: “Ja sam doista stvoren od istoga Boga kao i on, jer postoji samo jedan Bog, Otac, Sin i Duh Sveti, i to nisu tri boga, nego jedan Bog. Obojica smo dobro sačinjeni i stvoreni za dobro, s obzirom na to da Bog nije stvorio ništa osim dobroga. Ali ja sam poput zvijezde jer sam ostao u dobroti i ljubavi prema Bogu u kojoj sam stvoren. On je, međutim, poput ugljena, s obzirom na to da je napustio ljubav Božju. Jednako kao što zvijezda ima svjetlost i sjaj dok ugljen ima crnilo i prljavštinu, tako dobri anđeo, koji je poput zvijezde, ima svoj sjaj, to jest Duh Sveti – jer sve što ima, ima od Boga Oca, Sina i Duha Svetog, od čije ljubavi postaje zapaljen i od čijega sjaja sija – stalno Mu prianjajući i potvrđujući sebe po Njegovoj volji ,a da nikada ne želi ništa drugo osim onoga što Bog želi. I to je razlog zašto gori; to je razlog zašto je čist.

Đavao je, međutim, kao ružni ugljen, i ružniji je i deformiraniji od ijednoga drugog stvorenog stvorenja. Jer baš kao što je jednom bio ljepši od drugih, tako je morao postati ružniji od drugih s obzirom na to da je suprotstavio sebe svom Stvoritelju. Baš kao što anđeo Gospodnji sija svjetlošću Božjom i gori neprestano kroz Njegovu ljubav, tako i đavao uvijek gori i muči se u svojoj zlobi. Njegova je zloba nezasitna jednako kao što su dobrota i milost Duha Svetoga neizrecive. Jer nitko na ovome svijetu nije toliko ukorijenjen u đavlu da ga Duh Sveti katkad ne posjeti i ne dotakne njegovo srce. Jednako tako, nitko nije toliko dobar da ga đavao rado ne pokuša dotaknuti iskušenjima. Mnogi su dobri i pravedni ljudi iskušavani od đavla s Božjim odobrenjem, i to ne zbog njihove zlobe, nego zbog njihove veće slave. Doista, Sin Božji, koji je jedan u Božanstvu s Ocem i Duhom Svetim, bijaše iskušan kada je preuzeo Čovještvo; i koliko više Njegovi izabranici ne bi trebali biti iskušavani, kako bi njihova nagrada i slava mogle postati većima!

Ponavljam, mnogi dobri ljudi katkad padnu u grijeh i njihova je svijest zamračena kroz podmuklost đavla, ali tada ponovno ustanu bivajući jačima i postojanijima nego prije kroz svoju krepost i moć Duha Svetoga. Ne postoji nitko tko u svojoj svijesti ne razumije vode li đavlovi prijedlozi ružnoći grijeha ili dobrome kada bi samo razmislio i pomno ispitao svoju savjest. Stoga možeš li ti, nevjesto moga Gospodara, ne sumnjati je li duh tvojih misli dobar ili loš, jer tvoja ti savjest govori koje stvari isključiti i koje činiti.

Ali što bi trebao učiniti onaj koji je ispunjen đavlom s obzirom na to da dobar Duh ne može ući u onoga koji je pun zla? On bi trebao učiniti tri stvari: Prvo, trebao bi učiniti čistu i potpunu ispovijed svojih grijeha. Čak i ako ne može izravno osjetiti potpuno kajanje za svoje grijehe zbog svoga otvrdlog srca, ipak će mu ispovijed koristiti toliko mnogo da će đavao prestati sa svojim podmuklostima i pokoriti se dobrom Duhu. Drugo, trebao bi biti ponizan i željeti naknaditi za sve svoje grijehe koje je počinio i činiti dobra djela koja može, i tada će ga đavao početi napuštati. Treće, trebao bi moliti Boga poniznom molitvom kako bi mogao dobiti dobrog Duha natrag i imati skrušenost za grijehe koje je počinio, zajedno s istinskom Božanskom ljubavlju, jer ljubav prema Bogu ubija đavla. Ovaj đavao tako je zavidan i pun zlobe da bi radije umro sto puta nego vidio nekoga kako čini Bogu najmanje dobro djelo iz ljubavi.“

Nakon toga Sveta Djevica govorila je nevjesti, rekavši: “Nova nevjesto Moga Sina, odjeni svoju odjeću i učvrsti svoj broš, to jest Moga Sina patnju!“ Ona joj odgovori: “Moja slatka Gospo, Ti me odjeni.“ I Djevica reče: “Da, učinit ću to. Također ti želim reći kako je Moj Sin bio nagovaran i zašto su sveti oci čeznuli za Njim tako gorljivo. On je stajao, takoreći, na razmeđi dvaju velikih gradova i glas iz prvog grada zavapio Mu je govoreći: “O, čovječe, koji stojiš na razmeđi gradova, Ti si mudar čovjek jer znaš kako se čuvati od nadolazećih opasnosti i ozljeda. Također si jak u podnošenju nadolazećih zala i ujedno hrabar, s obzirom na to da se ničega ne bojiš. Mi smo čeznuli za Tobom i očekivali Te. Stoga, otvori naša vrata jer naši ih neprijatelji opsjedaju tako da se ne mogu otvoriti.“

Glas iz drugog grada čuo se govoreći ovako: “Ti, najljubazniji i najjači od ljudi, čuj naše pritužbe i jadikovke! Mi sjedimo u tami i trpimo nepodnošljivu glad i žeđ. Razmotri našu bijedu i veliku nevolju. Mi smo tučeni kao otkos trave kosom. Sva se dobrota isušila i odumrla u nama; i sva je naša snaga izblijedjela u nama. Mi Te preklinjemo da dođeš k nama i spasiš nas, jer Ti si jedini kojega smo čekali i nadali Mu se kao svom osloboditelju! Dođi i oslobodi nas od naše nevolje, okreni naše tužaljke u radost i budi naša pomoć i spasenje! Dođi, najblagoslovljenije i najdostojanstvenije tijelo, koje je poteklo iz čiste Djevice!“ Moj Sin čuo je ta dva glasa iz dva grada, to jest iz Neba i pakla. Zato je imao milosti nad njima i otvorio vrata pakla kroz svoju najgorču patnju i prolijevanje svoje krvi, i izveo svoje prijatelje otamo. Također je otvorio Nebo, na radost anđela, i doveo u Nebo one koje je spasio iz pakla. Moja kćeri, razmišljaj o ovim stvarima i imaj ih uvijek pred svojim očima!“

O tome kako je Krist uspoređen s moćnim gospodarom koji je izgradio veliki grad i predivan dvorac, označavajući svijet i crkvu, i kako su suci i branitelji i radnici u crkvi Božjoj okrenuti u zao luk

55. poglavlje

Naš Gospodin Isus Krist reče: “Ja sam poput moćnoga gospodara koji je izgradio veliki grad i nazvao ga po sebi. Nakon toga izgradio je dvorac u gradu u kojemu bijahu mnoge sobe za ostavljanje svakakvih korisnih potrepština. Tada, kada je izgradio dvorac i uredio sve njegove stvari, podijelio je svoje ljude u tri skupine, govoreći: 'Ja odlazim u daleku zemlju. Stojte čvrsto i radite odvažno za moju slavu! Ja sam uredio sve što je potrebno za vašu hranu i vaše potrepštine, i vi imate suce da vam sude i branitelje da vas brane od neprijatelja. Također sam uredio za radne ljude, koji će vas hraniti i davati Mi desetinu njihove zarade, štednju za Moju korist i Moju čast.'

Ali nakon što je proteklo nešto vremena, ime grada zaboravljeno je. Tada suci rekoše: 'Naš je gospodar otputovao u udaljenu zemlju. Hajdemo dosuđivati pravedne presude i činiti pravdu kako ne bismo, kada se naš gospodar vrati, bili kažnjeni i optuženi, nego primili čast i blagoslov.' Tada branitelji rekoše: 'Naš nam gospodar vjeruje vrlo mnogo i prepustio je obranu svoje kuće nama. Hajdemo se stoga suzdržati od prekomjerne hrane i pića kako ne bismo postali nesposobni za bitku. Hajdemo se također suzdržati od prekomjernog sna kako bismo se mogli čuvati i kako se ne bismo našli se u stupici neočekivano. Neka smo dobro naoružani i stalno na oprezu kako se ne bismo zatekli nespremni kada neprijatelji dođu. Čast našega gospodara i spas naših ljudi ovise o nama u velikoj mjeri.' Tada radnici rekoše: 'Slava je našega gospodara velika i njegova je nagrada velika i veličanstvena. Hajdemo stoga raditi snažno i dajmo Mu ne samo desetinu svoga rada, nego ujedno ponudimo sve iznad naših životnih troškova! Naša će nagrada postati utoliko veličanstvenija što je veća ljubav koju vidi u nama.'

Nakon toga neko je vrijeme proteklo i ime grada i gospodara dvorca postaše zaboravljeni. Tada suci rekoše među sobom: 'Kašnjenje našega gospodara dugo je i ne znamo hoće li se vratiti ili ne. Hajdemo stoga suditi po svojoj vlastitoj volji i činiti kako nam paše.' Branitelji rekoše: 'Mi smo budale zato što radimo i ne znamo kakvu ćemo nagradu primiti. Hajdemo radije ući u savez sa svojim neprijateljima, i spavati i piti s njima jer ne marimo o tome čiji su neprijatelji bili.' Nakon toga radnici rekoše: 'Zašto čuvamo svoje zlato za druge kada ne znamo tko će ga dobiti nakon nas? Bolje je da ga mi sami koristimo i raspolažemo njime po svojoj vlastitoj volji. Hajdemo stoga dati desetinu sucima i umirimo ih kako bismo mogli činiti što želimo.'

Uistinu, Ja sam kao ovaj moćni gospodar jer sam sebi izgradio grad, to jest svijet, i smjestio onamo dvorac, to jest crkvu. Ime svijeta bijaše Božanska mudrost, jer svijet je imao ovo ime od početka s obzirom na to da je stvoren u Božanskoj mudrosti. To je ime čašćeno od svih, i Bog bijaše hvaljen u svojoj mudrosti i prekrasno proglašavan od svojih stvorenja. Ali sada je ime grada obeščašćeno i promijenjeno, i uzeto je novo ime, to jest ljudska mudrost.

Jer su se suci, koji su prije donosili presude u pravednosti i strahu od Gospoda, sada okrenuli ponosu i pokušavaju prevariti obične ljude. Oni žele biti rječiti kako bi mogli osvojiti ljudske hvale, i govore i propovijedaju ono što ugađa čovjeku kako bi mogli pridobiti usluge. Oni podnose mirno sve riječi kako bi mogli biti nazivani dobrima i strpljivima, i prihvaćaju mito kako bi dokinuli pravedne presude. Oni su mudri u svrhu svoje vlastite zemaljske koristi i svoje vlastite volje, ali glupi kada se radi o Mojoj hvali. Oni gaze i tlače običnog čovjeka pod svojim nogama i prisiljavaju ga na šutnju. Oni šire svoju pohlepu na sve i od dobroga čine loše. Ovo je vrsta mudrosti koja je sada ljubljena, dok je Moja mudrost zaboravljena.

Branitelji crkve, koji su plemići i vitezovi, vide Moje neprijatelje i napadače Moje crkve, ali ne mare za to. Oni čuju njihove riječi bogohuljenja i izrugivanja, ali ne mare za to. Zamjećuju i razumiju djela onih koji napadaju Moje zapovijedi, a i dalje ih strpljivo podnose. Oni ih promatraju svakodnevno kako čine sve vrste smrtnih grijeha kao da su dopušteni i ne osjećaju nikakvu grižnju savjesti zbog toga, nego spavaju i druže se s njima, obvezujući se zakletvama na njihovo društvo.

Radnici, to jest cijeli narod, odbacuju Moje zapovijedi i uskraćuju Moje darove i Moju desetinu. Oni nude darove svojim sucima i iskazuju im čast i poštovanje kako bi zadobili njihove usluge i dobru volju. Uistinu, mogu s pouzdanjem reći da je mač straha od Mene i Moje Crkve bačen daleko u svijet, i da je vreća novca stavljena na njegovo mjesto.

Riječi u kojima Bog objašnjava najbliže nadolazeće poglavlje, o presudi koju donosi protiv takvih ljudi te o tome kako Bog na neko vrijeme podnosi zle radi dobrobiti dobrih.

56. poglavlje

„Rekao sam ti prethodno da je mač Moje Crkve bačen daleko i da je na njegovo mjesto stavljena vreća novca, koja je otvorena na jednome kraju. Drugi kraj tako je dubok da ništa, što god da netko stavi unutra, nikada ne doseže dno i stoga se vreća nikada ne napuni. Ta je vreća pohlepa koja prelazi sve mjere, i sada je postala tako moćna da je Gospod ismijavan i ništa nije poželjno osim novca i sebične volje čovjeka. Ali Ja sam poput gospodara koji je ujedno otac i sudac. Kada se čovjeku kreće suditi, okolni promatrači govore: 'Gospodine, brzo optuži i donesi svoju presudu!' Gospodin im odgovara: 'Pričekajte malo, do sutra, jer možda će se Moj sin još popraviti u međuvremenu.'

Kada se vrati sutradan, narod Mu govori: 'Optuži, Gospode, i donesi svoju presudu! Zašto odgađaš sud tako dugo i ne sudiš krivcima? Gospod im odgovara: 'Pričekajte malo dulje da vidim hoće li se Moj sin popraviti, i ako se ne pokaje, pravedno ću presuditi nad njim.' Na taj način Ja strpljivo podnosim čovječanstvo čak i do posljednjeg trenutka, s obzirom na to da sam ujedno i otac i sudac. Ali Moja je pravda nepromjenjiva i, iako je katkada odgođena na dugo vremena, ja ću ipak ili kazniti grešnike koji se ne poprave ili im pokazati milost ako se poprave.

Također sam ti prethodno rekao da sam podijelio ljude u tri skupine: imenom suce, branitelje i radnike. Što ovi suci označavaju ako ne svećenike koji su okrenuli Božansku mudrost u zlu i beskorisnu? Poput službenika koji uzimaju mnoge riječi i sabiru ih u nekoliko riječi koje govore istu stvar kao što su i mnoge govorile, tako su također i ovi današnji službenici uzeli Mojih deset zapovijedi i sabrali ih u jednu jedinu. I koja je to jedna riječ ako ne: Ispruži svoju ruku i daj nam novac!' Ovo je njihova mudrost, da pričaju lijepo, da čine loše i pretvaraju se da su Moji sluge dok još i više postupaju zlonamjerno protiv Mene. Radi darova oni rado podnose grešnike u njihovim grijesima i donose propast prostodušnim ljudima kroz svoj loš primjer. Osim toga, mrze one koji idu Mojim putem. Drugi, branitelji Crkve, to jest vitezovi, nevjerni su s obzirom na to da su prekršili svoje obećanje i svoju zakletvu i rado podnose one koje griješe protiv vjere i zakona Moje svete Crkve. Treći, radnici, to jest cijeli narod, su poput neukroćenih bikova koji imaju tri stvari: Prvo, kopaju zemlju svojim nogama; drugo, pune se do prezasićenosti; treće, ispunjavaju svoje vlastite požude prema svojim vlastitim željama. Jednako tako, ne žudi li cijeli narod za zemaljskim dobrima svom svojom željom, puneći se neumjerenom proždrljivošću i svjetovnim ispraznostima i upražnjavajući svoje tjelesne požude i užitke bez razuma.

No, iako su Moji neprijatelji brojni, Ja još uvijek imam mnogo prijatelja među njima, doduše skrivenih. Kao što je rečeno Iliji, koji je mislio da nitko od Mojih prijatelja nije preostao na svijetu osim njega: “Vidio sam tisuće ljudi koji nisu savili svoja koljena pred Baalom.“ Pa iako su Moji neprijatelji brojni, Ja i dalje imam nekolicinu prijatelja skrivenih među njima koji plaču svakodnevno zato što su Moji neprijatelji nadmoćniji i zato što je Moje ime prezreno. Stoga, zbog njihovih molitva, Ja ću se ponijeti kao milosrdan i dobrostiv kralj koji poznaje zla djela grada, ali strpljivo podnosi njegove stanovnike i šalje pisma svojim prijateljima da ih unaprijed upozori na njihovu opasnost. Na ovaj način Ja šaljem riječi svojim prijateljima; i one nisu tako nejasne kao riječi u Otkrivenju koje sam otkrio Ivanu na nejasan način kako bi se mogle tumačiti kroz Moj Duh u vrijeme koje Meni odgovara. Nisu ni tako skrovite da ne bi mogle biti objavljene – kao kada je Pavao vidio mnoge od Mojih skrovitih tajni o kojima mu nije bilo dopušteno govoriti – nego su toliko jasne da ih svi, i mali i veliki, mogu razumjeti, i tako lake da ih svi koji žele mogu shvatiti i doznati.

Stoga, neka se Moji prijatelji pobrinu za to da Moje riječi dopru do Mojih neprijatelja kako bi se oni možda obratili i osjetili tugu i kajanje za svoje grijehe kada im njihova propast i Moj sud postanu poznati. U protivnom, gradu će se suditi tako teško, baš kao što je zid porušen da ne ostane ni kamen na kamenu, tako da čak ni dva kamena ne prianjaju jedan drugome u temelju, tako će biti i s gradom, to jest sa svijetom.

Suci će gorjeti u najvrelijoj vatri. Ne postoji vatra užarenija od one koja je hranjena nekom masnoćom. Ovi suci masni su s obzirom na to da su imali više mogućnosti ispunjavati svoju požudu i volju nego ostali; oni su nadišli ostale u časti i zemaljskom obilju i više vrvjeli zlobom i nepravdom. Stoga će gorjeti u najvrućoj tavi, to jest u mukama pakla!

Branitelji će biti obješeni na najviša vješala. Vješala se sastoje od dviju okomitih drvenih greda s trećom smještenom okomito iznad njih. Ta vješala s dvjema drvenim gredama označavaju njihovu okrutnu i tešku muku koja je, takoreći, načinjena od dva komada drveta. Prva greda označava da se nisu nadali Mojoj vječnoj nagradi niti radili za nju svojim dobrim djelima. Druga greda označava da nisu vjerovali u Moju moć i dobrotu kada su mislili da nisam u mogućnosti učiniti sve stvari ili nisam htio priskrbiti za njih dostatno. Poprečna drvena greda označava njihovu zlu savjest, jer oni su razumjeli vrlo dobro što trebaju činiti, ali su umjesto toga činili zlo i nisu osjećali sram zbog činjenja protivno svojoj savjesti. Omča vješala označava vječnu vatru koja ne može biti ugašena vodom, niti prerezana škarama, niti uništena ni slomljena zbog starosti. Na tim vješalima najokrutnije muke i neugasivog ognja oni će visjeti i osjećati sram i tjeskobu kao nesretni izdajnici jer nisu bili odani. Oni će slušati uvrede, s obzirom na to da su im Moje riječi bile neugodne. Jao će biti njihovim ustima jer su ih njihova vlastita čast i hvala oduševljavale. Njih će na ovim vješalima komadati žive vrane, to jest đavli koji nikada ne mogu dostići svoju sitost i, iako će biti ranjeni, nikada neće biti pojedeni, nego će živjeti u muci bez kraja, i njihovi će mučitelji također živjeti bez kraja. Tamo će biti jao koji nikada neće prestati, i nevolja koja nikada neće biti ublažena. Jao njima što su ikada bili rođeni! Jao njima što im je život bio tako dug!

I naposljetku, u odnosu prema radnicima, njihova pravedna presuda bit će ista kao i za bikove. Jer bikovi imaju vrlo tvrdo meso i kožu. Stoga će njihova presuda biti najoštriji čelik. Taj najoštriji čelik smrt je pakla koja će mučiti one koji su Me omalovažavali i voljeli svoju volju umjesto Mojih zapovijedi.

Pismo, to jest Moje riječi, sada su zapisane. Neka Moji prijatelji rade mudro i razumno tako da to dođe do Mojih neprijatelja, jer možda će ih oni željeti čuti i pokajati se zbog svoje zlobe. Ali ako neki, nakon što su čuli Moje riječi, kažu: “Pričekajmo još koji trenutak, sud još ne dolazi, još nije njegovo vrijeme,“ tada se Ja zaklinjem po svome Božanstvu, koje je protjeralo Adama iz raja i poslalo deset pošasti nad Faraona, da ću im doći brže nego što misle.

Zaklinjem se svojim Čovještvom, koje sam preuzeo bez grijeha od Djevice za spas čovječanstva i u kojemu sam podnio tugu u svom srcu i otrpio tjelesne muke i smrt radi vječnoga života ljudi, i u kojemu sam uskrsnuo ponovno iz mrtvih i uzašao na nebo i sjedim uz desnu ruku Ocu, istinski Bog i istinski čovjek u jednoj osobi, da ću ispuniti svoje riječi.

Zaklinjem se svojim Duhom, koji se spustio nad apostole na dan Pedesetnice i rasplamsao u njima tako da su govorili jezikom svih ljudi, da ću, osim ako se poprave i vrate Meni kao slaba služinčad, provesti osvetu nad njima u svom gnjevu. Tada će nastati jao u duši i tijelu! Jao njima jer su došli živi u svijet i živjeli u njemu! Jao njima što njihova požuda bijaše mala i isprazna, ali će njihova muka biti vječna! Tada će shvatiti ono što sada ismijavaju vjerovati, da su Moje riječi, naime, bile riječi ljubavi. Tada će shvatiti da sam ih opominjao kao otac iako Me nisu htjeli slušati. Uistinu, ako ne žele vjerovati u Moje riječi dobre volje, morat će vjerovati u djela kada ona dođu.

Riječi našega Gospodina nevjesti o tome kako je On prezrena i odvratna hrana za duše kršćana te kako je svijet umjesto Njega ljubljen i nađen očaravajućim od njih, i o zastrašujućem sudu koji se provodi nad takvim ljudima.

57. poglavlje

Sin Božji govorio je svojoj nevjesti: „Kršćani se sada ponašaju prema Meni kao što su se Židovi ponašali prema Meni. Židovi su me izvukli iz hrama i imali potpunu volju ubiti Me, ali kako Moj čas još nije bio došao, umakao sam iz njihovih ruku. Kršćani se sada ponašaju prema Meni jednako. Tjeraju Me iz svoga hrama (to jest iz svoje duše, koja bi trebala biti Moj hram) i rado bi Me željeli ubiti kada bi mogli. Ja sam poput trulog i smrdljivog mesa u njihovim ustima. Ja im izgledam kao čovjek koji širi laži i ne mare za Mene uopće. Oni Mi okreću svoja leđa i Ja ću im okrenuti vratom jer ne postoji ništa osim žudnje u njihovim ustima i iracionalne zvjerske požude u njihovima tijelima. Samo je ponos divan u njihovim ušima, samo je požuda svijeta divna u njihovim očima. Moja patnja i Moja ljubav njima su mrske i Moj život težak i tegoban. Stoga ću Ja činiti što i životinja koja ima puno skrovišta: kada je lovci progone i tjeraju iz jednog skrovišta, ona bježi u drugo. To je ono što ću činiti jer Me kršćani progone svojim lošim djelima i tjeraju iz skrovišta svojih srca.

Stoga Ja želim otići poganima u čijim sam ustima sada gorak i neugodan, ali ću postati slađi od meda u njihovim ustima. Usprkos tome, Ja sam i dalje toliko milostiv da ću rado primiti sve i svakoga tko moli za Moj oprost govoreći: 'Gospode, ja znam da sam griješio teško i ja se rado želim popraviti kroz Tvoju milost. Imaj milosti nada mnom radi svoje gorke muke.' Ali onima koji se otvrdnu u svom zlu, doći ću poput ratnika koji ima tri osobine: poimence, stravu, snagu i žestinu. Doći ću i biti tako zastrašujuć Kršćanima da se neće usuditi pomaknuti najmanji prst protiv Mene. Doći ću im ujedno s takvom snagom da će biti poput komaraca preda Mnom. Treće, doći ću im s takvom žestinom da će osjećati jao u ovom svijetu i jao bez kraja.“

Riječi Majke nevjesti o tome kako su Majka i Sin slatki jedno drugome. Kako je Krist gorak, gorči i najgorči đavlu i kako je sladak, slađi i najslađi dobrome.

58. poglavlje

Majka Božja reče nevjesti: „Razmotri, nova nevjesto Moga Sina, patnje Moga Sina, koje gorčinom nadilaze patnje svih svetaca. Baš kao što bi majka osjetila najgorču tugu i tjeskobu kada bi vidjela svoga sina kako ga režu na komade živog, tako sam jednako Ja tugovala na mukama Moga Sina kada sam vidjela Njegovu gorku patnju.“ Tada se obrati svome Sinu govoreći: “Blagoslovljen budi, Moj Sine, jer Ti si svet, kao što se pjeva: “Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot.“ Blagoslovljen budi Ti jer si sladak, slađi i najslađi! Bio si svet prije nego što si preuzeo Čovječnost, svet u Mojoj utrobi i svet nakon što si preuzeo Čovječnost. Bio si sladak prije stvaranja svijeta, slađi anđelima i najslađi Meni kada si preuzeo Čovječnost od Mene.“

Sin odgovori: “Blagoslovljena budi Ti, Moja ljubljena Majko, iznad svih anđela. Baš kao što Ja, na trostruk način, bijah najslađi Tebi, kako si sad govorila, tako sam gorak, gorči i najgorči zlobnima. Ja sam gorak onima koji kažu da sam stvorio mnoge stvari bez razloga, i onima koji omalovažavajući govore da sam stvorio čovječanstvo za smrt, a ne za život. Kakve bijedne i nerazborite misli! Jesam li Ja, koji sam najpravedniji i najkreposniji, stvorio anđele bez razloga? Bih li obogatio čovječanstvo tolikim dobrim stvarima da sam ga stvorio za prokletstvo? Nipošto! Ja sam stvorio sve stvari dobro i dao svako dobro čovječanstvu iz svoje ljubavi. Ali ono je, međutim, okrenulo sve dobre stvari u zle za sebe. To nije zato što sam Ja stvorio išta zlo, nego čovječanstvo pokreće svoju volju u drukčijem pravcu nego što bi trebalo, a ne prema Božjem zakonu, i to je zlo.

Ali Ja sam gorči onima koji tvrde da sam im dao slobodnu volju da griješe, a ne da čine dobro, koji govore da sam nepravedan jer neke osuđujem, a druge opravdavam, i koji Mene krive zbog svoje vlastite zlobe zato što im uskraćujem svoju milost. Ja sam najgorči onima koji tvrde da su Moj zakon i zapovijedi pretjerano strogi i teški i da nitko nije u mogućnosti poštovati ih, koji tvrde da im Moja patnja ne vrijedi ništa i stoga ju ne uračunavaju nizašto.

Stoga, zaklinjem se svojim životom, kao što sam se nekoć zaklinjao po prorocima, da ću opravdati sebe pred anđelima i svim svojim svecima. Oni kojima sam gorak shvatit će da sam stvorio sve stvari razumno i dobro za korištenje i obrazovanje čovječanstva, i da ni najmanji crv ne postoji bez razloga. Oni kojima sam gorak shvatit će da sam mudro dao ljudima slobodnu volju za njihovo vlastito dobro. Također će znati da sam pravedan, dajući vječno kraljevstvo dobrim ljudima, a vječnu muku zlima. Jer ne bi bilo primjerno za đavla, koji je stvoren dobrim od Mene, ali je posrnuo kroz svoju vlastitu opakost, da živi u zajedništvu s dobrima. Zli će također shvatiti da nije Moja krivnja što su zli, nego njihova vlastita krivnja. Jer kada bi bilo moguće, rado bih za sve i svakog čovjeka preuzeo na sebe istu muku koju sam jednom otrpio na križu kada bi se time oni mogli vratiti svome obećanom nasljedstvu. Ali volja je čovječanstva uvijek suprotstavljena Mojoj. Dao sam mu slobodu da Mi služi ako hoće i da stekne vječnu nagradu; ali ako ono to ne želi, treba biti mučeno zajedno s đavlima i njegovim sljedbenicima zbog čije je zlobe pakao opravdano stvoren.

Ali zato što sam pun dobročinstva, ne želim da mi čovječanstvo služi zbog straha ili bude prisiljeno na to poput iracionalne životinje, nego iz ljubavi prema Bogu, jer nitko tko Mi služi nevoljko ili zbog straha od muka ne može vidjeti Moje lice. No, oni kojima sam najgorči, shvatit će u svojoj svijesti da je Moj zakon bio najlakši i Moje breme najslađe. Oni će osjećati neutješnu tugu što su odbacili Moj zakon i umjesto njega voljeli svijet, čije je breme veće i puno teže od Mog bremena.“

Tada Majka Božja odgovori: “Blagoslovljen budi, Sine Moj, Bože Moj i Moj Gospode! Budući da si bio najslađi za Mene, Ja Te molim za to da i drugi mogu biti učinjeni sudionicima Moje slatkoće!“ Sin odgovori: “Blagoslovljena budi, Moja najdraža Majko! Tvoje su riječi slatke i pune ljubavi. Stoga će svi i svatko tko uzima Tvoju slatkoću u svoja usta i održava je, biti savršeno unaprijeđen pomoću toga. Ali onaj koji ju uzima pa potom ispljune, bit će mučen utoliko gorče.“ Tada Djevica odgovori: “Blagoslovljen budi, Sine Moj, zbog sve Tvoje milosti i ljubavi!“

Riječi Kristove, u prisutnosti nevjeste, o tome kako je Krist uspoređen sa seljakom, dobar svećenik s dobrim pastirom, loš svećenik s lošim pastirom i dobri kršćani sa ženom. Mnoge su korisne stvari objašnjene u ovoj prispodobi.

59. poglavlje

„Ja sam onaj koji nikada nije rekao ništa lažno. Svijet Me smatra seljakom čije se ime čini vrijednim prezira. Moje se riječi računaju kao ludost i Moja kuća smatra prezrenom šupom. Taj seljak imao je ženu koja nije željela ništa drugo osim onoga što je on želio, koja je posjedovala sve s njim i imala ga za svoga gospodara, slušajući ga u svemu kao svoga gospodara. Seljak je također imao mnogo ovaca, i unajmio je pastira da bdije nad njima za pet zlatnih novčića i za nužnosti svojih tjelesnih potreba. Budući da to bijaše dobar pastir, koristio je zlato za svoju dobrobit i hranu za svoje preživljavanje. Nakon što je neko vrijeme prošlo, taj je pastir otišao i došao je drugi koji je bio gori, koji je kupio sebi ženu zlatom i donio joj svoju hranu, stalno uzimajući počinak s njom bez brige o ovcama koje su se u očaju razbježale pred okrutnim zvijerima.

Kada je seljak vidio kako njegove ovce bijahu natjerane u bijeg, povika govoreći: 'Moj mi je pastir nevjeran! Moje su ovce raspršile najokrutnije zvijeri. Neke od njih potpuno su proždrle zvijeri s tijelom i runom, a druge su mrtve, ali su njihova tijela ostala nepojedena.' Tada žena reče svom mužu seljaku: Moj gospodaru, sigurno je da nećemo dobiti tijela koja su proždrta, ali tijela koja su ostala neozlijeđena, iako su bez života, treba donijeti kući i učiniti korisnima. Jer bilo bi nepodnošljivo za nas da smo sve izgubili.' Muž joj odgovori: 'Ali što ćemo učiniti? S obzirom na to da su zvijeri imale otrovne zube, meso ovce također je otrovano smrtonosnim otrovom, krzno je uništeno i vuna sva zamršena.' Žena odgovori: 'Ako je sve zaraženo i upropašteno i sve nam je uzeto, od čega ćemo onda živjeti?'

Muž joj odgovori: 'Vidim da ima još živih ovaca na tri mjesta. Neke su poput mrtvih ovaca i ne usuđuju se disati od straha. Druge leže duboko u blatu i ne mogu se podići. No preostale leže u skrovitim mjestima i ne usude se izaći. Dođi stoga, ženo moja, i hajdemo podići ovce koje se pokušavaju ustati, ali ne mogu to učiniti bez pomoći, i učinimo ih korisnima za svoju vlastitu dobrobit.'

Vidi, Ja, Gospod, taj sam seljak jer ljudi Me smatraju magarcem odraslim u svojoj štali prema svojim načinima i navikama. Moje ime temelj je Svete crkve, ali ona se sada smatra vrijednom prezira s obzirom na to da se sakramenti Crkve, poimence krštenje, potvrda, pomazanje, pokora i brak, uzimaju, takoreći, s porugom i daju drugima zbog pohlepe. Moje riječi i djela smatraju se ludošću i ispraznošću te osuđuju, jer su riječi koje sam Ja govorio u prispodobama svojim vlastitim ustima, sada pretvorene iz duhovnog razumijevanja u zemaljsku zabavu. Na Moju se kuću gleda kao na kuću vrijednu prezira jer su stvari zemlje voljene umjesto stvari Neba.

Ovim prvim svećenikom kojeg sam imao, simboliziram svoje prijatelje svećenike koje sam običavao imati u Svetoj crkvi; jer pod jednom riječju mislim i označavam mnoge. Ja sam im povjerio svoje ovce, to jest da posvećuju Moje časno tijelo i da vladaju dušama Mojih izabranika i brane ih. Također sam im dao pet dobrih stvari vrjednijih od sveg zlata: Prvo, uvid i razumijevanje o svim nejasnim stvarima kako bi mogli uočiti razliku između dobra i zla, i između istine i laži. Drugo, dao sam im razumijevanje i mudrost u duhovim stvarima; to je sada zaboravljeno i ljudska se mudrost voli umjesto toga. Treće, dao sam im čednost; četvrto, umjerenost u svim stvarima i suzdržljivost za obuzdavanje i vodstvo svoga tijela; peto, postojanost u dobrim navikama, riječima i djelima.

Nakon ovoga prvog pastira, to jest nakon ovih prijatelja Mojih, koji su običavali biti u Mojoj Crkvi u stara vremena, dođoše drugi nepravedni pastiri koji su kupili ženu za sebe zlatom, to jest uzeli za sebe tijelo žene i nesuzdržljivost umjesto čednosti i ovih pet dobrih stvari, i zato se Moj Duh odvojio od njih. Jer kada oni imaju potpunu volju griješiti i zadovoljiti svoju ženu, to jest zadovoljiti svoju požudu, tada je Moj Duh daleko od njih jer ne mare za propast ovaca dokle god mogu zadovoljiti svoju zlu požudu. Ali ovce koje su potpuno proždrte, one su duše u paklu i njihova tijela pokopana su u grob čekajući uskrsnuće njihova vječnog prokletstva. Ovce čija su tijela ostala, ali čiji je duh oduzet, jesu oni koji Me ne vole, ne boje Me se, niti osjećaju ikakvu privrženost ili obzir prema Meni. Moj Duh daleko je od njih jer je njihovo meso otrovano otrovnim zubima zvijeri, to jest njihova duša i njihove misli, koje su simbolizirane ovčjim mesom i utrobom, u svakom su Mi slučaju jednako odvratne i jednako odbojna okusa kao i otrovano meso. Iz njihova skrovišta, to jest iz njihova tijela sva dobrota i milosrđe presušili su i ono je neprikladno za ijednu službu u Mom kraljevstvu, i bit će isporučeno vječnim vatrama pakla nakon presude. Njihova vuna, to jest njihova djela u ukupnosti su toliko beskorisna da ne postoji ništa u njima što bi ih učinilo dostojnima primiti Moju ljubav i milost.

Ali što ćemo učiniti tada, Moja ženo, to jest dobri kršćani, koje žena simbolizira, što trebamo učiniti? Vidim da su ovce žive na tri mjesta. Neke od njih izgledaju kao mrtvo stado i ne usuđuju se disati od straha. To su pogani koji bi rado imali pravu vjeru kada bi samo znali kako, ali se ne usuđuju disati, to jest ne usuđuju se ostaviti vjeru koju imaju i uzeti pravu. Drugo su stado oni koji leže u skrovištima, koji se ne usuđuju izaći, i to su Židovi koji žive, takoreći, pod velom i koji bi rado istupili kada bi znali zasigurno da sam Ja rođen. Oni se, naime, skrivaju pod velom jer se nadaju da je spasenje u brojkama i znakovima koji su korišteni da Me simboliziraju u Starom Zakonu, ali koji je uistinu ispunjen u Meni, i zbog te isprazne nade boje se istupiti u pravu vjeru. Treće stado, koje leži u blatu, Kršćani su u stanju smrtnog grijeha. Oni bi se rado uzdignuli zbog svojega straha od muke, ali ne mogu zbog svojih teških grijeha i zato što nemaju Božanske ljubavi. Stoga, Moja ženo, to jest dobri Kršćani, pomozite Mi! Jer baš kao što žena i muž trebaju biti jedno tijelo i jedan ud, tako je Kršćanin Moj ud i Ja sam njegov, s obzirom na to da sam Ja u njemu i on u Meni.

Stoga, o, ženo Moja, to jest dobri Kršćani, žurite sa Mnom do stada koje još ima dah života, i hajdemo ga podići i osvježiti! Imajte milosti prema Meni, jer Ja sam ih otkupio po vrlo visokoj cijeni! Hajdemo ih podići, vi sa Mnom i Ja s vama, vi u pozadini i Ja na čelu! Ja ih rado nosim svojim rukama. Jednom sam ih ponio sve na svojim leđima kada sam bio sav rastrgan i pribijen na križ. O, Moji prijatelji, Ja volim te ovce tako duboko da, kada bi bilo moguće da za svaku ovcu otrpim takvu smrt kakvu sam jednom otrpio za sve njih, radije bih ih otkupio nego želio izgubiti. Zato zazivam svoje prijatelje svim svojim srcem, da ne bi trebali štedjeti dobara ni truda Mene radi; jer ako Ja nisam bio pošteđen od pogrdnih i uvredljivih riječi dok sam bio u svijetu, oni ne bi trebali štedjeti sebe u govorenju istine o Meni. Ja se nisam stidio otrpjeti prezrivu smrt radi njih, nego stajah tamo gol, baš kao što sam se rodio, pred očima svojih neprijatelja. Bio sam udaran po zubima njihovim šakama. Bio sam vučen za kosu njihovim prstima i bičevan njihovim bičevima. Bio sam pribijen na križ njihovim alatima i visio na križu među lopovima i razbojnicima. Stoga, Moji prijatelji, ne štedite sebe u radu za Mene jer Ja sam podnio takve stvari iz ljubavi prema vama. Radite odvažno i donesite pomoć svim Mojim ovcama u nevolji.

Kunem se svojom Čovječnošću, koja je u Ocu kao što je Otac u Meni, i po svom Božanstvu koje je u Mom Duhu kao što je Duh u Božanstvu, i isti je Duh u Meni i Ja u Njemu, i ovo je jedan Bog u tri osobe, da ću istrčati ususret na pola puta onima koji rade na nošenju Mojih ovaca sa Mnom i pomoći im, i dati im najdragocjeniju nagradu, naime, sebe u njihovoj vječnoj radosti.“

Riječi Sina nevjesti o tri vrste kršćana simbolizirane Židovima koji žive u Egiptu, i o tome kako stvari koje su otkrivene nevjesti trebaju biti prenesene, objavljene i propovijedane neukim osobama od strane Božjih prijatelja.

60. poglavlje

Sin Božji govorio je nevjesti i rekao: “Ja sam Bog izraelski i onaj koji je govorio s Mojsijem. Kada je Mojsije poslan Mom narodu, molio je za znak govoreći: 'Ljudi mi neće drukčije vjerovati.' Ali ako su ljudi kojima je Mojsije poslan bili Božji ljudi, zašto nisu vjerovali? Trebaš znati da se taj narod sastojao od tri vrste ljudi: Neki su vjerovali u Boga i Mojsija. Drugi su vjerovali u Boga, ali nisu vjerovali Mojsiju jer su mislili da je, možda iz svoje vlastite domišljatosti i pretpostavke, pretpostavio reći i činiti te stvari. Treći su bili oni koji nisu vjerovali niti u Boga niti u Mojsija.

Na isti način sada postoje tri vrste ljudi među Kršćanima, koje se simboliziraju Židovskim narodom: Postoje neki koji ispravno vjeruju u Boga i Moje riječi. Postoje drugi koji vjeruju u Boga, ali ne vjeruju Mojim riječima zato što ne mogu razaznati dobrog i lošeg duha. Treći su oni koji ne vjeruju ni u Mene ni u tebe, kojoj sam Ja izgovorio svoje riječi. Ali, kao što sam rekao, iako neki Židovi nisu vjerovali Mojsiju, ipak su svi prošli kroz Crveno more s njim i u pustinju, gdje su oni koji nisu vjerovali štovali idole i izazvali gnjev Božji, što je ujedno razlog zašto su umrli najnesretnijim smrtima. Ali to se dogodilo samo onima koji su imali zlu vjeru.

Stoga, Moj će prijatelj odnijeti Moje riječi onima koji mu vjeruju, jer ljudska duša sporo vjeruje. I ovi će ih kasnije proširiti drugima koji ne znaju razlikovati dobar i loš duh. Ali ako ih slušatelji budu molili za znak, dopustite pokazati tim ljudima palicu, baš kao što je Mojsije učinio, to jest neka im objasne Moje riječi. Jer kao što je palica Mojsijeva bila izravna i zastrašujuća (jer je pretvorena u zmiju), tako su i Moje riječi izravne da se nikakve laži ne mogu naći u njima. One su zastrašujuće jer navještaju pravedan sud. Neka također objasne i svjedoče da, po jednoj riječi i glasu jednih usta, đavao odstupa od Božjeg stvorenja – on, koji može pomicati planine, da nije ograničen po Mojoj moći. Kakva mu je moć pripadala kada je, s Božjim dopuštenjem, otjeran zvukom jedne riječi?

Stoga, baš kao što su oni Židovi, koji nisu vjerovali ni u Boga ni u Mojsija, ipak izašli iz Egipta za obećanom zemljom kada su, takoreći, bili prisiljeni zajedno s drugima, tako i mnogi Kršćani polaze nevoljko, zajedno s Mojim izabranim ljudima, jer ne vjeruju u Moju moć da ih ozdravim. Oni ne vjeruju u Moje riječi i imaju lažnu nadu u Moju moć. Ipak, Moje će se riječi ispuniti bez njihove volje i bit će, takoreći, prisiljeni tijekom ispunjenja dok ne dođu do mjesta koje Me

__________________________________________

ADAMOVA KNJIGA -

ETIOPSKI ROKOPISI

Zanimiva knjiga, ki opisuje dogodke od trenutka, ko sta bila Adam in Eva izgnana iz raja. Knjiga je prepis rokopisov iz Etiopije. Vsebuje zelo zanimive podrobnosti, od tega, da sta imela Adam in Eva v raju drugačno telo in sta se po izgonu morala navajati na hrano in na vodo, do tega, da sta večkrat od žalosti umrla v dneh po izgonu in ju je Bog ponovno oživil.

Knjiga v drugem poglavju podrobno opiše tudi Kajnov greh in očake vse do Noeta.